Logo
Print this page

Mirza Mešić: Povodom svirepog ubojstva katoličkog svećenika

, Published in Tekstovi i kolumne Featured

Znaju li ti bezumnici, ubojice nevinih ljudi, neprijatelji islama i čovječanstva, koji su u crkvi ubili katoličkog svećenika, da je prva osoba koja je ukazala na znakove poslanstva kod Muhammeda, s.a.v.s., dok je još bio dvanaestogodišnji dječak i dok je putovao sa svojim stricem Ebu Talibom u Siriju, bio kršćanski monah po imenu Behira? Upravo je on ukazao na veliki madež između Poslanikovih plećki a kojeg su imali samo Allahovi odabrani poslanici, te je upozorio Poslanikova strica da dobro čuva svoga nećaka da mu zločesti ljudi ne naude,  jer će za njega ubrzo saznati cijeli svijet.

Znaju li ti bezumnici i neprijatelji islama da je prva osoba koja je potvrdila  poslanstvo Muhammedu, s.a.v.s.,  bio učeni kršćanin po imenu Vereka ibn Nofvel (navodi se da je napamet znao Stari i Novi zavjet) kada je poslanikovoj časnoj supruzi Hatidži nakon prve kur’anske objave 610. godine u pećini Hira, kada je poslanik bio u velikom strahu i neizvjesnosti što mu se to zaparvo dogodilo, rekao: “Tako mi Boga, njemu (Muhammedu, s.a.v.s.) je došao Namus (grčki izraz za meleka Džibrila/anđela Gabrijela) kao što je prije dolazio Mojsiju/Musau, a.s.”?  Verekino svjedočenje  smirilo je i uvjerilo Muhammeda, s.a.v.s., da je upravo on od Allaha, dž.š., odabran za posljednjeg vjerovjesnika poslanom cijelom čovječanstvu.

Znaju li te izgubljene duše da je časni poslanik Muhammed, s.a.v.s., prve muslimane koji su bili nemilice proganjani u Mekki, ponižavani i ubijani, poslao u tadašnju kršćansku zemlju Abesiniju kod kršćana i njihovog  pravednog vladara Negusa i da su pod njegovom osobnom zaštitom slobodno mogli živjeti i ispovijedati islam sve do njihova povratka u Medinu nakon hidžre? Kralj Negus ih je lijepo primio i nije ih dao izručiti ni za cijelo bogatstvo koje su mu za te progonjene muslimane, prve časne ashabe, nuduli tadašnji mekkanski pogani.

Znaju li te zavedene duše da je Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., primio na dar (robinju) kršćanku Mariju (u to vrijeme sasvim uobičajeno za pripadnike sve tri monoteističke vjere) od kršćanskog vladara Mukavkisa i da mu je ona/kršćanka u Medini rodila sina Ibrahima, koji je umro kada je imao nepune 3 godine?

Znaju li da je poslanik Muhammed, s.a.v.s., osobno u Medini primio kršćansku delegaciju biskupa iz Jemena i da im je Allahov poslanik, s.a.v.s, dopustio da se pomole u Medinskoj/Poslanikovoj džamiji?

Znaju li da su sve pravedne halife nakon Poslanikove, a.s., smrti bile puno strožiji prema onima koji su  kršili prava kršćana i židova nego prema onima koji su zakidali prava muslimana?

Znaju li da su nakon završetka križarskih ratova tadašnji kršćani Bliskoga istoka ostali živjeti u svojim gradovima sa svojim susjedima muslimanima i nakon što su muslimani porazili i potisnuli njihove suvjernike, tadašnje europske križare, a koji su bili počinili strašne masakre nad muslimanima i židovima pod vodstvom tadašnjih crkvenih otaca?  Jer, znali su dobro tadašnji kršćani  da ih od muslimana štiti sami islam odnosno šerijat, (samo što su  tada muslimani bolje razumijevali svoju vjeru) i da mogu biti mirni kada su u pitanju njihovi životi, vjera, sloboda, čast i dostojanstvo, osobito kada je potpisan mirovni ugovor.

I danas, kada je svijet globaliziran, kada svi možemo slobodno živjeti po principu “vama vaša vjera, a meni moja”,  pa nek nam Svevišnji Allah na Sudnjem danu sudi o onome o čemu se ne slažemo, imamo situaciju da nekoliko zaluđenih, isfrustriranih, mladića mogu u pitanje dovesti sigurnost  milijuna muslimana koji su u zadnjih 50-tak godina u Europi izgradili suživot sa svojim susjedima nemuslimanima, organizirali svoje zajednice, otvorili stotine škola i podigli tisuće džamija.

Mogu li takvi zamisliti Allahova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kako se opasao smrtonosnim pojasem i kako se među djecom, a sva su djeca meleki/anđeli, ženama, starcima i slučajnim prolaznicima raznosi? Ja ne mogu, jer Allahov poslanik, s.a.v.s, nije bio takav nit’ je svoje časne ashabe učio da budu takvi;  da ubijaju civile, nemoćne i nedužne i to samo zato što su nemuslimani. 

I zato tvrdim, da ove samoubojice, ovi katili, nemaju ništa sa časnim Poslanikom, s.a.v.s, a samim tim ni sa islamom. I zato tvrdim da su oni koji regrutiraju i indoktriniraju te izgubljene duše, te zavedene mladiće, najveći neprijatelji islama i čovječanstva. To su HARIDŽIJE  našega doba – isti oni koji su ubili Osmana, r.a., trećeg halifu, dvostrukog Muhammedovog, s.a.v.s., zeta za kojeg je Poslanik rekao da ga se zbog njegovog morala i sami meleki stide. Ubili su ga u njegovoj kući u Medini dok je učio Kur’an.

To su isti oni koji su ubili i Aliju, r.a., još jednog Poslanikovog zeta i četvrtog pravovjernog halifu, prvog muškaraca koji je uopće povjerovao u poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., onog Aliju, r.a.,  koji je toliko doprinio za obranu i širenje islama.    Da, ti ISIL-ovci su haridžije današnjega doba.

I zato sam uvjeren da su određeni centri moći, koji dobro poznaju genezu i povijest međumuslimanskih sukoba, iskoristili te zaluđene mladiće, obespravljene pojedince, te im “omogućili” da upravo sada planiraju sljedeći teroristički napad za kojeg će indirektno okriviti islam a sve muslimane označiti sumnjivcima, jer činjenica  je da se islam širi i jača u Europi a to naravno nekima nije u interesu.

Uvjeren sam da određe skupine i pojedinci, koji nemaju veze ni sa islamom ni sa kršćanstvom,  žele izazvati sukobe između muslimana i kršćana. To im ne smijemo omogućiti. Odgovornost je golema na svima nama.

Neka nam je Allah, dž.š., na pomoći.

 

(mr. Mirza ef. Mešić, zagrebački imam i voditelj Ureda za da’vu i mladež pri Mešihatu IZ u Hrvatskoj)

Rate this item
(1 Vote)
Twitter Facebook YouTube

implemented by Ark@WEB