Bajramska hutba reisu-l-uleme: Ko ne zna izgraditi most iznad provalije, neka ne ruši ono što je prije njega izgrađeno Istaknuto

05 Jul 2016

Centralna bajramska svečanost održana je jutros u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Bajram namaz je imamio i hutbu održao reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović. Novinska agencija MINA u cjelosti prenosi hutbu Reisu-l-uleme:

Hvala Allahu Uzvišenom. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, kao milost poslao svjetovima da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Njegova milost je i ramazan, mjesec u kojem smo obavezani da njegove dane postimo, a noći u dobrovoljnom ibadetu provodimo. Noć Kadr, koja je bolja od hiljadu mjeseci, u ovome je mjesecu. Ramazan je i mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je Džennet, kazao je Muhammed, a.s.

Braćo i sestre.

Živimo u vremenu u kojem su dobro i zlo izmiješani. Naš svijet karakteriziraju ekstremna borba za preživljavanje, pohota i pohlepa kojima nema kraja.

U manjini su oni koji uspijevaju postići mjeru i ravnotežu na svom životnom putu, onako kako često u kur'anskoj dovi molimo: Gospodaru naš, daj nam dobro na dunjaluku i dobro na Ahiretu i sačuvaj nas džehenemske vatre. (al-Baqarah, 201)

Naravno, taj put je težak i trnovit, traži ustrajnost i žrtvu, duhovno viteštvo u kojem će biti i poraza i pobjeda... Stim u vezi, više je nego inspirativan kur'anski poziv:

A onome ko se pred Gospodara svoga stati bojao i strasti se suzdržavao, Džennet će boravište biti sigurno. (al-Nazi'at, 39-41)

Ovakvo duhovno putovanje, kakvo smo upravo iskusili u ramazanu, potrebo nam je i poslije ovoga mjeseca.

Ono podrazumijeva bježanje od nemara i nepokornosti Allahu Uzvišenom, budnost srca, zdravlje uma i smirenost duše. Njegovi ramazanski putnici mogli su izgraditi utvrdu u kojoj će ih istinske vrijednosti vjere sačuvati od posrnuća, a uz njih i njihove najbliže. Allah, dž.š., kaže:

Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje, ili da se dobra djela čine, ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to učini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu sigurno veliku nagradu dati. (al-Nisa, 114)

Ovo su pravi plodovi vjere, čije je stablo pustilo korijenje u srcima vjernika.

Braćo i sestre.

Jutros smo ozareni bajramskom radošću. Ona ispunjava naše domove, naše avlije i ovu lijepu domovinu.

I u ovoj svečanoj prilici, valja nam misliti o biću našeg naroda i njegovoj budućnosti.

Život ima svoje zahtjeve; on hoće da raste i da se razvija. Isto je i sa zajednicom i narodom. Svaka generacija je održavala svoj duhovni hod, ostavljala svoj biljeg na tlu i svoj zapis u vremenu.

Zajednicu određuje duh koji je stasao u vjeri u Boga i jeziku predaka, kojim su se prenosile tajne i vrijednosti prošlih vremena. Na tim vrijednostima smo i mi gradili naše zajedništvo.

Ako ova generacija ne ostavi iza sebe svoj duhovni miraz, pitam se od čega će živjeti sljedeća. To bi trebalo da bude briga umnih ljudi u našoj zajednici.

Ponekad čujemo kritike na račun naših vjersko-tradicijskih formi i običaja. Niko pametan se ne odriče blaga koje su mu ostavili njegovi roditelji. Nije razumno svoje nuditi budzašto, a tuđe plaćati po visokoj cijeni.

Ko ne zna izgraditi most iznad provalije neka ne ruši ono što je prije njega izgrađeno da bi ljudi prelazili na drugu stranu, kretali se i napredovali.

Često nam se pod imenom islama nameću nama nepoznata i daleka učenja i forme, za što se nude upitni argumenti. Zato pozivam naše mladiće i djevojke da se posvete izučavanju islamske tradicije u Bosni i da svoje vrijeme ispune radom, naukovanjem i istraživanjima.

Neka znaju da mi nismo repa bez korijena, niti zajednica neukih i neodgovornih koji su olahko i napamet usvajali ono što nam se danas često osporava. Naša tradicija ima svoje temelje u Kur'ani Kerimu i Vjerovjesnikovom sunnetu.

Iz tih korijena je naša ulema izvela i definirala imanske i islamske šarte, našu etiku i edeb, načela našeg odnosa prema drugim ljudima.

Islam je lahko razumljiva vjera. Jedan od njegovih temeljnih učenja je poziv da se čini dobro, a izbjegava zlo, i da se supostavi nepravdi i zulumu. Moral naše zajednice izgrađen je na kur'anskim zapovijedima:

Vaš je Gospodar naredio da se ne klanjate nikome osim Njemu, i da lijepo postupate sa svojim roditeljima... Daj svojim bližnjima ono što im pripada, a tako i siromahu i putniku, ali ne budi rasipnik... Ako ne budeš mogao pomoći onima koji su u nevolji, govori im s blagošću. Ne drži svoju ruku stisnutu (ne budi tvrdica), niti je potpuno drži otvorenom (ne budi rasipnik)... Ne, ni blizu bluda, jer je to razvrat i hrđav put! Nemojte ubijati čovjeka čije vam je ubistvo Allah zabranio... Ne dirajte u imetak siročeta osim za njegovo dobro... Ispunjavajte svoje obaveze, jer ćete za njih polagati račun... Kada mjerite, ispunite mjeru kako treba, i vagajte bez zakidanja... Ne miješaj se u ono što ne poznaješ... Nemoj po zemlji oholo hoditi... Eto, šta je tebi Allah otkrio od mudrosti. I još pored Allaha ne stavljaj druge bogove, jer ćeš biti bačen u Džehenem, proklet i ponižen. (17: 23-39)

Biti strpljiv i praštati plemenite su osobine kojima svaki mudri čovjek treba da teži. Strpljivo podnositi i praštati; tako treba svako razuman postupiti, kaže se u Kur'anu Plemenitom. Istrajavati u poricanju grijeha, u nepravdi i zulumu, oholost je, teže je i od samog počinjenog grijeha. Kajanje je temelj vjere i u njemu se ogleda zdrava ljudska priroda. U kajanju je spas duše nakon njena posrnuća. Tamo gdje nema kajanja nastupa šejtanovo carstvo oholosti, poricanja, nesreće i ništavila. Zemaljski grijeh može izbrisati samo kajanje i mnoga dobra djela, a duša koja samu sebe kori je ona koja se obraća svome Gospodaru za pomoć, tražeći kod Njega zaštitu i utočište. Allah, dž.š., kaže: I svi se Allahu pokajte, o pravovjerni, da biste bili spašeni. (al-Nur, 31) Allah voli one koji se kaju i koji se čiste. (al-Baqarah, 222) Dobra djela zbilja nište ona hrđava. (Hud, 114.)

Braćo i sestre.

Bog Svemogući od ljudi traži da se svačije pravo poštuje. Sretna i napredna društva se snažno zalažu i bore protiv diskriminacije i nepravde među ljudima. Ovo moraju znati oni koji su ponijeli odgovornost da upravljaju našom zemljom. Svjedoci smo grubog nasrtaja na temeljna prava ljudi i identitet našeg naroda. Postoji li danas u Evropi područje u kojem se na tako grub način vrši nasilje nad djecom, kao što se to čini u Bosni i Hercegovini?

Duboko vjerujemo da je to pravo dato po Božijoj volji i odredbi i prirodno je pravo za sve ljude. Zbog toga nam je teško razumjeti nagon da se drugima čini zlo i nepravda.

Pozivam odgovorne da u ime Boga odbace zlo i nasilje nad djecom u cijeloj zemlji. Grijeh kojeg čine možda sada pogađa samo jedne, ali Bog sve vidi i o svemu je dobro obaviješten.

Na zulumu niko nikada nije uspio da izgradi vlastitu sreću. Svi dobronamjerni ljudi bi morali dići svoj glas i osuditi nasilje nad djecom. Podsjećam sve na obavezu da se zlu suprotstavimo, da ga osudimo i da se za svoja prava i dostojanstvo pobrinemo.

Allah kaže:

Sve što vam je dato samo je uživanje na ovom svijetu, a ono što je u Allaha bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju, za one koji se grijeha i razvrata klone i koji, kada ih ko rasrdi, opraštaju; i za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju. (al-Shura, 36-39)

Nasilje nad ljudima je zlo, a nasilje nad djecom je najveće zlo koje se može počiniti. Hoćemo li šutiti o njemu?

Možemo li pristati na to da se negira nevino ubijen čovjek i dostojanstvo što mu pripada; da ga se učini mrtvim robljem, da se negira žrtva i veliča zločin, da se o svemu šuti, nijemo, bez morala i odgovornosti? Hoćemo li ponovo posmatrati dok ih mrtve negiraju i odvode iz našeg sjećanja? Zar o tome neko od nas smije šutjeti? Zar Srebrenica nije naša najveća bol i naše trajno sjećanje? Ili – zar ne bi trebala biti i bol cijeloga svijeta? Zlo je zlo, ono mora biti imenovano i osuđeno i s njim se nije moguće pomiriti.

Dobro ili zlo

Između dobra i zla nikome se ne pruža veliki izbor: ili smo na jednoj ili na drugoj strani.

Žrtva u Srebrenici se mora poštovati, nju se ne smije negirati niti nad njom vladati. Oni koji to zagovaraju, opravdavaju zločin. Zato, braćo i sestre, ispunimo svoju obavezu prema šehidima. Njihovo dostojanstvo, u prvom redu, moramo sačuvati mi, njihovi najbliži!

Moramo se pobrinuti o sebi, kako nam i Uzvišeni Bog zapovijeda: O vjernici, pobrinite se o sebi; neće vam naškoditi oni koji vam dobro ne misle ako vi budete na pravom putu! Također nas podsjeća: Nema mržnje osim prema zlikovcima!

Braćo i sestre.

Živite u miru i budite od onih koji navješćuju ljudima mir i dobro. Musliman je samo onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi ljudi, govorio je Vjerovjesnik, a.s. Musliman ne može ogovarati druge, govoriti neistinu o ljudima i širiti je. To potkopava zajednicu, unosi slabost i predaje je u ruke onima koji joj ne žele dobro.

Čuvajte se tuđeg haka. Nemojte nikada uzurpirati pravo drugoga i ne ugrožavajte ljude i njihovu imovinu.

Znajte da je Allah u svakome od nas ugradio Svoju mjeru, koja tačno vaga i registrira ono što je ispravno i ono što nije.

Sve će biti na vidjelu, i veliko i malo ljudsko djelo, kaže se u Kur'anu Mudrom. Pred Božijim sudom bit će opravdanja i spasa samo uz Njegovu milost.

Pobrinite se za svoju čeljad! Ona su plod ljubavi koju nam je Allah podario na čuvanje. Roditelj je prvi i najbolji učitelj i odgajatelj. Nemojte zanemariti kućni odgoj, jer ga ništa ne može zamijeniti.

Važno je da u svojoj djeci probudite dobrotu i ljubav za druge ljude; da budu marljivi i odgovorni u ispunjavanju obaveza i zadataka. Neka znaju da život nije igra i zabava, već odgovornost pred Stvoriteljem za svoj život i život svog bližnjeg.

Živite u miru sa svojim komšilukom. Komšiluk je najvažnija zajednica ljudi. Kur'an nas poziva:

Roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljim, i drugu koji je uz tebe i putnicima namjernicima. (al-Nisa, 36)

Znajte da komšija, ma ko on bio, ima pravo na našu pomoć, posebno kada je zatraži. Bajram je prilika da podijelimo svoju radost s komšijama, da ih ugostimo i pokažemo poštovanje i toplinu. Odgajajmo svoju djecu da vole i poštuju komšije, jer je dobar komšija naš bližnji, kako nas je učio Vjerovjesnik, a.s.

Vjerujte u Boga; držite se Njegove riječi i izvršavajte ono što je On stavio u obavezu. Činite to prema svojim mogućnostima, jer Bog nas ne duži iznad naših mogućnosti. Budite otvorenih srca i zadovoljni u duši s onim što vam je određeno. Trudite se, nema nagrade bez truda i dobra djela. Upućujte dovu Allahu, jer primljena dova može promijeniti ljudsku sudbinu.

Dan šehida

Braćo i sestre.

Sutra je Dan šehida. Posjetimo njihove domove, šehitluke, i u zajedničkoj dovi se prisjetimo njihove žrtve. Neka su nam oni uvijek u našim dovama, jer su položili svoje živote za ovu divnu zemlju i časnu slobodu.

Budimo uz ljude u nevolji: uz slabe, siromašne i bolesne.

Zaštitimo našu nejač i pružimo podstreka i priliku mladima.

Sklapajmo prijateljstva gdje god možemo.

Zalažimo se za istinu, kada god vidimo da se želi naturiti laž.

Izbjegavajmo svađe i prepirke o onome u čemu nema koristi, a u čemu je šteta očita.

Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima.

Muslimanima i muslimankama u domovini Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori, želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedimo ih s porodicom, rodbinom i prijateljima.

Bajram šerif mubarek olsun!

Ocijeni
(0 glasova)

RTV IZ-e "BIR" je institucija koja se bavi proizvodnjom radijskog i televizijskog programa.

Žiro račun:

RTV IZ BIR d.o.o.

141 001 000 529 1515

BBI d.d. Sarajevo