Intervju reisu-l-uleme za TV1: Nije moguće zlo zaustaviti za jedan dan

TV1: U godini posvećenoj obilježavanju godišnjice genocida nad Bošnjacima, rekli ste: "Opomene iz Srebrenice kazuje da zlo nema mjeru da je nezasito, a ako mu se jasno ne staje na put onda prijeti da uništi sve vrijednosti koje je čovječanstvo ranije sagradilo." Kako stati zlu na put?

REISU-L-ULEMA: Naravno, zlo je zaista nezasito i to se nije pokazalo samo na primjeru Srebrenice nego i na primjeru mnogih drugih genocida koji su se dogodili, Holokausta i svega onoga što se događalo na evropskom tlu. Za zaustavljanje toga zla potrebni su ljudi koji imaju hrabrosti, koji u sebi imaju značajne etičke, moralne principe koji zlo osuđuju, i koji sa zlom ne žele nikavih pogodbi, koji jasno iznose svoje stavove o zlu koje se događa, jer ono je tu među nama, među ljudima, i na tome stalno treba ustrajavati.

Nije moguće zlo zaustaviti za jedan dan, ili na jednom primjeru. Zlo se mora pobijediti unutar sebe prije svega i svaki pojedinac mora voditi tu unutarnju borbu, i naravno o tome zlu govoriti.

Ljudi u društvu u kojem mi živimo žele ponekad potisnuti te teške trenutke koji se dešavaju. Svi smo mi imali tu priliku da nam se dogodi neko zlo i osjetili smo to na svojoj koži. Prirodna reakcija je da ljudi žele i zaboraviti to, potiskivati to unutar sebe, ali to se na kraju ipak pokaže kao loše. Dakle o zlu treba govoriti, učiniti ga javno vidljivim, i to je ono što treba da bude borba svih nas kako bi se ono zaustavilo.

TV1: Srebrenica! Još 1100 nestalih je za kojima se traga. Ta šutnja, nedostatak morala i časti od strene ljudi koji treba da kažu gdje su te masovne grobnice. Kako Vi to vidite?

REISU-L-ULEMA: To je tragično i to je tragika svega onoga što nam se događalo. Ja znam, kada smo kretali u identifikaciju i okrivanje grobnica. Mnoge grobnice koje su otkrivene su faktički plaćene onima koji su otkrili te masovne grobnice. Dakle morali smo davati novce da bi došli do saznanja gdje su ljudi pokopani. To govori o dubokom moralnom padu, ljudi, svih nas, cjelokupnog društva u kojem se se nalazimo. Mrtve duše moraju plaćati mrtve kosti da bi ih otkrili. To nam dovoljno govori o razmjerama moralne krize i moralnog pada čovjeka na ovim prostorima, i to je nešto što traje i danas.

Sa druge strane one institucije vlasti koje imaju informacije o tome, jer to je bio organizirani zločin, i ništa se nije moglo dogoditi a da državne vlasti nisu znale za to, da institucije nisu bile involvirane u sve to, to nam govori da mi u državi imamo te snage koje su doživjele takav moralni pad i žive u tome padu i dan danas, i ne žele barem kazati i otkriti gdje su te masovne grobnice. Još se traga za sedam hiljada ljudi, ne samo iz Srebrenice, dakle govorim o svim žrtvama i cijelom društvu. To govori koliki je moralni pad ovoga društva i moralni pad državnih institucija. Zašto je to tako? Zato što počinitelji zločina ne žele otkriti svoje lice i tome je sva suština.

TV1: Preživjeli Srebreničani kažu da se o njima vodi briga nekoliko dana pred 11.juli i već 12.jula niko o njima ne vodi adekvatnu pažnju. Zašto je to tako?

REISU-L-ULEMA: Sve kamere ovog svijeta su uprte u 11.juli, u tu dženazu i ono što se tamo događa. Nakon što se to sve završi, sve to utihne. Međutim valja nam se vratiti u ono što je Srebrenica bila 1996.godine. Valja nam se vratiti u vrijeme kada su ljudi u Srebrenicu dolazili u transporterima, u oklopnim vozilima da bi se uopće vratili. Bio sam svjedok svega toga i znam sve te tegobe kroz koje su prolazili ljudi u Srebrenici, da se organizira život, da se ljudi vrate i povratak ostvari.

Znam da su neki ljudi zbog tog velikog pritiska sami sebi oduzeli život. Nisu mogli izdržati te pritiske, vidjeli su jako puno toga šta se tamo dešavalo i to nam govori da je Srebrenica bila jedna konstantna borba da se uspostavi život. To je bila spaljena zemlja, a mi to ponekad zaboravljamo. Sva su sela bila spaljena i sve je bilo uništeno. Puno toga je činjeno da se život vrati ali mi trebamo znati da je međunarodna zajednica došla da čuva mir, i ona nije toliko došla ovdje da vrati ljude na svoja ognjišta nego da sačuva mir. 

Naravno ne možemo kazati da nije bilo pomoći međunarodne zajednice, ali većina tereta je pala na domaće vlasti. Ne želim nikoga amnestirati zbog grešaka koje su činjene u procesu povratka, ali neki su drugi prioriteti isplivali umjesto da vratimo ljude i da im pomognemo da bolje žive na tome području, ali danas kada pogledamo šta je Srebrenica bila 1996.godine, mnogo je toga učinjeno, ali ima jedna stvar koju valja spoznati. Ljudi u Srebrenici i Bošnjaci i Srbi ne odlučuju uglavnom o onome šta bi se tamo trebalo događati. Najvažniji resursi nisu u rukama lokalne zajednice i ona ne može da odlučuje o njima, nego se o tome odlučuje u Banjaluci ili u Sarajevu. 

Ja smatram da će proteći još mnogo vremena da bi se tamo uspostavio kakav takav bolji život. Postoje nedefinirane politike koje imaju potpuno razlište pristupe tome kraju i nekome čini mi se odgovara da taj kraj bude ispražnjen od ljudi, ne samo od Bošnjaka nego i od Srba. Tamo sada živi svega nekih četiri do pet hiljada ljudi a Srebrenica je nekad imala 27 hiljada ljudi.

TV1: Zar Srebrenica zbog onoga što se dogodilo ne bi trebala da bude opomena, da traje vječno, da joj se poklanja cijeli svijet?

REISU-L-ULEMA: To bi tako trebalo, ali očito te politike o kojima govorimo, i to ne samo domaća nego i evropska politika, to ne želi.

TV1: Kako onda pomoći Srebrenici?

REISU-L-ULEMA: Mislim da će trebati dugoročno raditi, malo pomalo to pomjerati. Srebreničani samo trebaju sami sebi pomoći u smislu da budu glasniji, da više govore o tome, da kucaju na vrata. Ne može život u Srebrenici biti poboljšan ako je društvo tamo podijeljeno. Ako društvo bude profunkcioniralo u Srebrenici naravno da će se njihov glas bolje čuti. 

TV1: Posljednjih godina a intenzivno u zadnjih šest mjeseci govori se o pomirenju. Bivši predsjednik Vlade a sada predsjednik Srbije, nerijetko kaže da je budućnost ove regije u dobrim odnosima Srba i Bošnjaka. Je li moguće graditi mir i povjerenje ukoliko se negiraju presude o genocidu?

REISU-L-ULEMA: Smatram da je tako teško doći do tog cilja. Ako ustanove jedne države negiraju ono što se dogodilo, teško bi se moglo kazati da se to povjerenje može steći, odnosno da postoji iskrenost. Mi vidimo da nažalost nije samo u pitanju negiranje. Mislim da se otišlo korak unazad. Imamo negiranje i mi znamo kakav je stav srpskog društva, institucija Srbije pa i bosanskih Srba, da tako kažem, ali otišlo se korak unazad da se zločinci koji su to izveli, da se njima daju odlikovanja, da se oni podržavaju, da se najavljuju skupovi podrške onima koji su to učinili, što govori da se radi o vrlo ozbiljnoj moralnoj krizi.

Jedan narod predstavljaju njegove ustanove, dakle vlast, vjerske i kulturne institucije. Ako one promoviraju negiranje genocida, i ako one odlikuju ratne zločince poruka je vrlo jasna. Ta priča o pomirenju između Bošnjaka i Srba onda je jedna šarena laža. Na jednoj strani se kriza produbljuje a na drugoj zbog nekih političkih poena na regionalnom i međunarodnom nivou šalje se jedna pomirujuća poruka. Dakle, puno je neiskrenosti tu, i dok se ne odgurne od te neiskrenosti teško će doći do pomirenja među narodom.

TV1: Brinu li Vas stalne prijetnje o otcjepljenju od BiH, podjeli Federacije, dešavanja u BiH, pa čak i regionu. Kako Vi to vidite?

REISU-L-ULEMA: Naravno to nas udaljava od razvoja. Ne mislim da bilo ko u BiH ima snage da mijenja nešto u odnosu na ono što je Dejtonski sporazum postavio kao konstituciju države. Ne mislim da unutar BiH ima snaga koje bi nešto promijeniti. Odnos međunarodne zajednice prema BiH je važan, njega se mora pratiti, i mora se ukazivati na tendencije i ciljeve onih koji bi najradije da BiH uvedu u još jednu krizu, možda i nešto jaču krizu.

Smatram da Evropa dobro razumije položaj BiH, da je jako važno za nas da promoviramo jedno otvoreno građansko društvo, da snage koje se zalažu za podjele da moramo ukazivati na te snage. Naravno, treba vjerovatno raditi na preuređenju BiH i tragati za jednim drugačijim konceptom, ali BiH ne može biti evropska država a da njena konstitucija bude drugačija nego što su to druge evropske države. To je građanski tip države i prema tome unutar građanskog koncepta trebaju se naći mehanizmi da se sve nacionalne grupe unutar BiH zadovolje, da se osiguraju njihova prava i mislim da to nije nemoguće.

TV1: Da li tako Vi vidite BiH?

REISU-L-ULEMA: Naravno da je tako vidim kao Bosnu i Hercegovinu koja bi bila jedna evropska država, uređena na građanskim principima. Država koja bi poštivala i uvažavala sve naše etnije i svakome garantirala prava i smatram da je to koncept koji je evropski koncept. Mi unutar BiH treba da kažemo kako hoćemo da gradimo jednu evropsku građansku državu i mislim da je važno da se oko toga počne dogovarati i da će to biti budućnost ove zemlje.

Postojeće političke garniture će proći i njihovo vrijeme će isteći ma šta oni o sebi mislili. Znam da političari vrlo često misle da će vladati državom i nakon smrti svoje, ali to se neće desiti, i ovo će proći, ja sam u to ubijeđen. Mlađe generacije će vidjeti svoju perspektivu u EU, u integraciji ovih prostora i zajedništvu.

TV1: Kada govorite o EU, izdvojit ću Vaše dvije posjete. Jedna je bila u Briselu a druga u Berlinu. U Briselu ste govorili pred stranim političarima, novinarima i nevladinim organizacijama. Tema je bila "Islam i evropski muslimani". Jesu li za Brisel problem Bošnjaci u BiH?

REISU-L-ULEMA: Ja sam ukazao na odnos Evrope prema autohtonim evropskim muslimanima. Želio sam da kažem da Evropa nije u najboljem odnosu sa tim muslimanima, da evropski muslimani koji su autohtoni, poput Bošnjaka i Albanaca, ovdje su vijekovima. Kazao sam da Evropa ima svoje muslimane, svoje džamije, da je to evropsko kulturno naslijeđe, i moram kazati da sam ja jako zadovoljan percepcijom tih ljudi i oni sve više uviđaju da se ovi prostori Evrope trebaju integrirati, da evropski muslimani mogu pomoći da muslimani koji su se uselili u Evropu u smislu da razumiju Evropu, tradicije i kulture koje žive u Evropi. Imali smo vrlo plode razgovore.

Ljudi su spremni da pomognu i priznali su grešku da nisu dovoljno pažnje posvećivali evropskim muslimanima. Oni to žele ispraviti, naravno ako u nama budu imali partnera. Evropa ništa ne daje da nešto ne uzima. Svi moramo nešto ugraditi u te evropske vrijednosti. Smatram da evropski muslimani mogu ugraditi svoje vrijednosti i pomoći drugim muslimanima da otkriju Evropu u sebi. Muslimani koji su se doselili iz Afrike i Azije, oni moraju otkriti Evropu u sebi, moraju usvojiti evropske vrijendosti, i živjeti u Evropi.

TV1: Kako gledate na sve izraženije pokušaje u regiji da se Bošnjaci predstave kao opasnost za mir i stabilizaciju?

REISU-L-ULEMA: To je naslijeđe prošlih vremena. Mi znamo šta se ovdje događalo 90tih godina, i tada su se Bošnjaci prikazivali kao neka opasnost fundamentalistička i tako dalje. To ima za posljedicu da se prema Bošnjacima bude agresivno, da ih se eliminira i da se njihova politička pozicija umanji, i to je nešto što će se nastaviti projicirati iz određenih krugova. Mi trebamo znati odgovore na ta pitanja a najbolji odgovori na ta pitanja su jedan transparentan i otvoren način života, naše pokazivanje u najboljem svjetlu kao ljudi koji žive evropske vrijednosti kao i svaki drugi evropski narod.

TV1: Nedavno je održana sjednica sabora Islamske zajednice u BiH. Dugo se zasjedalo, šest sati, i nije usvojen dnevni red. Šta je razlog?

REISU-L-ULEMA: Mi imamo sabor Islamske zajednice, to je predstavničko tijelo, i tamo se iznose stavovi. Moram ukazati na jednu poteškoću koja se pojavila, a to je da sabor radi u zasjedanjima i komisijama. Kad sabor ne zasjeda, imamo različite vrste komisija, poput parlamenta, i ono što se pokazalo kao problem unutar jedne naše komisije je ustavnopravna komisija, koja umjesto da bude ustavnopravna komisija da ocjenjuje akte se pomalo pretvorila u političku komisiju, koja smatra da može nametati neke političke stavove i saboru i drugim organima.

Ja sam kazao da to nije dobro, da oni treba da se vrate na ustav i propise i naravno sam sam ocijenio da bi moglo doći do jedne ovakve situacije, kada bi moglo doći do blokade sabora, što naravno nije dobro, i uputio sam apelaciju Ustavnom sudu Islamske zajednice da jednu odredbu pravilnika o radu Rijaseta preispita da li je u skladu sa Ustavom Islamske zajednice. Dobili smo odgovor da ta odredba nije u skladu sa Ustavom i da je treba mijenjati. Ja sam ukazivao da ta odredba stvara krizu između organa Islamske zajednice i kao poglavar na to sam ukazao. To se sada mora uskladiti i da ta odredba nije ustavna.

TV1: Koja odredba?

REISU-L-ULEMA: Odredba član 29. pravilnika o radu Rijaseta. Svi znamo kako funkcioniraju organi Islamske zajednice, a ova odredba je ono što je isključiva ustavna nadležnost Rijaseta pomiješala sa Saborom Islamske zajednice, i ta komisija nije odreagirala na pravi način, da kaže da ta odredba nije u skladu sa ustavom nego je na tome gradila nekakve političke stavove. Ja smatram da će svima biti jasno da se mora poštovati ustav, da se mora vratiti u okvire ustavnosti IZ.

TV1: Članovi Sabora Islamske zajednice nezadovoljni su radom predsjednika Hasana Čengića. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

REISU-L-ULEMA: Mislim da je rukovodstvo sabora neke greške počinilo. Ja ni tada nisam bio ubijeđen da treba tražiti stavove o smjenama, nego sam pozivao rukodovstvo Sabora da svoje propuste prizna i da bude svjesno toga, i da kaže da je bilo grešaka, a ustavnopravna komisija je na neki način izvor toga, i ja se nadam da će se ovo pitanje razriješiti, da li da sabornici postave pitanje odgovornosti pa i predsjednika Sabora jer je to njihovo legitimno pravo, da li će doći do izglasavanja povjerenja, ili na neki drugi način, ali sljedeća sjednica Sabora će dati odgovor na to pitanje.

TV1: Akademik Esad Duraković je nedavno izjavio; "Da je glavni problem pokušaj Hasana Čengića da Vas disciplinira i da se politika ponovo uvede u rad Islamske zajednice, da je sukob između vas žestok jer Vas žele osujetiti u mnogim aktivnostima i kompetencijama". Kako komentirate ovu izjavu?

REISU-L-ULEMA: Ne postoji sukob između nas dvojice. Mi razgovaramo normalno jer valja voditi zajednicu. Poglavar je prvi čovjek zajednice koji mora da ukazuje na nešto što nije dobro i mora tražiti da se to popravlja. Ja ću i dalje insistirati od predsjednika Sabora da on Sabor vodi po pravilnicima i da uvažava sve druge organe, da se ne miješaju kompetencije. Svako treba raditi svoj posao u skladu sa propisima, i ako se tako svi budemo ponašali mislim da nećemo imati nikakav problem, ali ako ljudi smatraju da trebaju drugačije da se ponašaju i da izađu iz tih okvira tu je Sabor da ih vrati, da od njih zahtijeva da se tako ponašaju ili da ih smijeni. Ukoliko ne žele raditi po pravilima, onda sigurno će doći do zahtjeva za smjenama, a to smo već na neki način imali.