Kremer, bivši hirurg traži dječaka Hasana kojeg je operisao 1995. prije pada Srebrenice
, Published in Društvo Featured- font size decrease font size increase font size
- Print Email
Gerry Kremer je radio kao hirurg u holandskom bataljonu u Potočarima uoči pada Srebrenice u julu 1995. godine. Događaji iz Srebrenice te '95-te su ostavili velikog traga u njegovom životu. Na mnoge načine, kako je kazao za Anadolu Agency (AA), pokušali su pomoći nevinim civilima. Međutim, nekada je to bilo i neizvodljivo.
Kremer se nakon te kobne '95-te nekoliko puta vraćao u Srebrenicu. Dva puta je učestvovao i u Maršu mira koji se organizuje u znak sjećanja na hiljade muškaraca i dječaka koji nisu preživjeli "put spasa" od Srebrenice do slobodne teritorije.
Bivši holandski hirurg ovih dana pokušava doći do informacija o jednom dječaku kojeg je operisao u februaru 1995. godine u Srebrenici. Zove se Hasan Mehmedović, a Kremer želi znati da li je preživio srebrenički genocid.
"Hasana sam upoznao u februaru 1995. godine. Imao je problem sa rukom i poslao mi ga je doktor Ilijaz Pilav", ispričao je Kremer za AA.
Hasan je imao ranu od granita na ruci.
"Njegova radijalna kost je bila slomljena i preostali dijelovi nisu bili povezani, kao što mi kažemo u medicinskom smislu pseudoartroza. Operisao sam ga, učvrstio sam radijalnu kost s pločom i vijcima i presadio u taj dio kosti iz boka. Stavio sam gips koji sam uklonio nakon šest mjeseci", kazao je Kremer.
Dakle, gips je skinuo u danima prije pada Srebrenice. Hasan mu je ostao duboko urezan u sjećanje i želi znati da li je uspio preživiti srebrenički genocid.
"Želim da ga pronađem, želim da znam da li je živ i kako se njegova ruka oporavila", poručio je Kremer.
Bivši holandski hirurg je u šest mjeseci, koliko je proveo u Srebrenici 1995. godine uradio mnogo operacija kako u bolnici u ovom gradu tako i u Potočarima.
Maršu mira se pridružio 2005. i 2010. godine. Također, još dva puta je posjetio Srebrenicu, posljednji put u februaru ove godine.
"Sva ta dešavanja su u potpunosti imala efekat na moj život. Još uvijek imam mnogo uspomena i sjećanja. Najtužniji trenutak je bio kada nam je jedan otac dao svoje dijete od nekoliko godina da se pobrinemo za njega jer su njega odvajali nasamo", prisjetio se Kremer.
Tu djevojčicu su mnogo godina kasnije pronašli u Srebreniku. Živjela je sa majkom. Otac se nikada nije vratio. Nije preživio srebrenički genocid.
(AA)
