Libijcima iscrpljenim ratom nedostaje život kakav su imali u vrijeme Gadafija

Pet godina nakon što je Gadafi zarobljen i ubijen, Libija je i dalje nestabilna pri čemu političke i vojne rivalske snage sabotiraju održivu državu a stanovnici Tripolija kažu da su iscrpljeni nestašicama struje, rastom cijena i nedostatkom novca, dok se sukobljene vlasti i milicije bore za kontrolu nad rasparčanom zemljom bogatom naftom.

"Nerado ovo kažem, ali živjeli smo bolje pod prethodnim režimom", navodi 42-godišnji farmaceut Fejza al-Naas, dodajući da danas Libijci satima čekaju ispred banaka ne bi li izmolili nešto vlastitog novca, dok je sve triput skuplje.

S druge strane, pojedini Libijci ističu da se haos u zemlji širi kao posljedica višedecenijske loše uprave pod nekadašnjim diktatorom.

"Današnje borbe Libijaca su logična posljedica 42-godišnjeg sistematskog uništavanja i sabotaža" od strane države, kaže Abderahman Abdelal (32), arhitekta u potrazi za poslom.

Vlada nacionalnog jedinstva koju podržavaju Ujedinjene nacije nastoji da učvrsti vlast širom zemlje otkako je uspostavljena u Tripoliju u martu ove godine, dok rivalski parlament na krajnjem istoku zemlje odbija da joj ustupi vlast, podsjeća AFP.

U petak je vlada pretrpjela novi udarac kada su joj protivničke snage zauzele ključne kancelarije u prijestolnici i proglasile ponovno stupanje na snagu treće administracije koja je i ranije bila bazirana u Tripoliju.

Gadafi, koji je 42 godine vladao Libijom, ubijen je 20. oktobra 2011. dok je pokušavao da pobjegne iz rodnog Sirta, a tri dana kasnije je bivše pobunjeničko Nacionalno prijelazno vijeće (NTV) proglasilo "potpuno oslobođenje" Libije i saopštilo da je više od 30.000 ljudi poginulo u devetomjesečnoj pobuni s podrškom NATO koja je počela kao dio "arapskog proljeća".

U međuvremenu, radikalne struje su iskoristile libijsku pobunu kao izgovor za stvaranje zona uticaja i nasilje se raširilo, Libija je još više utonula u haos zbog čega su se strane delegacije povukle iz zemlje, a izvoz nafte naglo opao pošto su zatvoreni terminali za isporuku.

Opšti metež posle Gadafijevog svrgavanja i ubistva omogućio je grupi tzv. Islamska država da sebi stvori uporište na pragu Evrope nakon što je u junu prošle godine zauzela Sirt.

Snage lojalne vladi nacionalnog jedinstva pet mjeseci se bore protiv njih uz podršku zračnih napada SAD.

Lojaliste je oslabila ta borba pa su snage na čelu sa kontroverznim maršalom prošlog mjeseca zauzele ključne naftne terminale na istoku, omogućivši Nacionalnoj naftnoj kompaniji da nastavi za izvozom sirove nafte.

Parlament na istoku zemlje podržava Kalifu Haftara, koji se predstavlja kao "spasitelj Libije" pred rastućom prijetnjom radikala, ali koji istovremeno stvara duboke podjele.

Iako je Haftarova vojska istjerala većinu radikala iz Bengazija, odakle je potekla pobuna 2011. godine, kritičari ga optužuju da mu je jedini cilj da se dokopa vlasti kako bi uspostavio novu vojnu diktaturu.

"Libijci su prinuđeni da biraju između dvije krajnosti: haosa s milicijama i ekstremistima kao dominantnim snagama, ili vojne vladavine", kaže libijski analitičar Mohamed Eldžar iz Centra Rafik Hariri za Bliski istok, dodajući da se ne nudi nijedna druga uvjerljiva opcija.

Dugotrajni haos je, uz to, omogućio trgovcima ljudima da pojačaju svoju unosnu trgovinu u mediteranskom regionu, pri čemu se stotine migranata koji sanjaju o Evropi utapaju nadomak libijskih obala, piše AFP.