Detaljno o Miradžu

Prije Miradža

Miradž je Allahov, dželle šanuhu, dar i nagrada poslaniku Muhammedu, alejhisselam. Jer on se događa nakon desetogodišnjih iskušenja Poslanika, alejhisselam, na polju pozivanja u islam (da'weta), i svih onih silnih nevolja i nedaća koje su ga pratile. Ali, Poslanik, alejhisselam, nije odustajao. I potom biva nagrađen – Miradžom. U Kur'anu se veli: Pa, zaista, uz tegobu ima olakšanje,/ zaista, uz tegobu ima olakšanje! (El-Inširah, 5-6) Pouka je sasvim jasna: Rezultati i nagrade (tj. Božija pomoć) dolaze nakon napornog rada, truda i zalaganja!

U biografskoj literaturi o našem Poslaniku, alejhisselam, kao i u tefsirima, posebno onim sufijske provinijencije, navodi se događaj pod nazivom šeqqu s-sadr (dosl. otvaranje Poslanikovih grudi), koji se, zapravo, i zanimljivo, dogodio tri puta (Ibn Hadžer): prvi put, kada je imao pet godina – što sugerira njegovu duhovnu čistotu prije poslaničkog vakta; drugi put, pred poslanstvo – radi pripreme za primanje Objave i, treći put, pred Miradž – radi viđenja najvećih znamenja.

Onaj ko želi postići duhovne kvalitete mora (u)činiti iskrenu teobu (tewbeten nesuha) od grijeha i održavati duhovnu čistotu baš kao što održava i onu fizičku!

Isra i Miradž

Doslovno značenje riječi isra jeste 'započeti putovanje noću'. U ovom kontekstu ona se odnosi na putovanje Muhammeda, alejhisselam, od Mesdžidu l-Harama u Mekki (iz kuće Ummihane, kćeri Ebu Talibove) do Mesdžidu l-Aksaa u Jerusalemu (El-Isra',1). Miradž doslovno označava stepenice ili deredže. Obično se razumijeva i prevodi kao 'uzdignuće' poslanika Muhammeda, alejhisselam, na nebesa.

Iz opis Israa i Miradža uočava se pet 'prijevoznih sredstava' kojima se Poslanik, alejhisselam, prevozio (Ruhu l-bejan, 5/125).

Burak (bijela životinja, manja od mazge a veća od magarca) - od Mekke do Kudsa

Predaja veli da melek Džibril dobiva naredbu da ide u Džennet i da u njemu nađe jednog buraka kojeg će dovesti Muhammedu, alejhisselam. Između 40 000 buraka – namijenjenih kao jahalice poslanicima i vjerovjesnicima - zatiče jednog koji se izdvojio i koji plakaše, niti jede, niti pije, gledaše... A razlog tog njegovog stanja bijaše duboka čežnja za Muhammedom, alejhisselam, i susret sa njime. U noći Israa njegova želja se ostvarila: Šta ko želi – ono hoće dočekat, samo treba nekoliko pričekat, veli pisac poznatog Mevluda.

Burakov opis je impozantan: sav je od dragulja, miska i anbera; uzde su mu od bisera, prekrivač od džennetskog brokata, a brizina mu je dužina pogleda. Zbog svoje brzine i nazvan je burakom (od riječ berk – munja), a veli se i zbog jačine svoga sjaja i blistanja; ar. berīk (Nevevi).

Ova džennetska životinja, ovaj burak, iskazuje neopisivu čežnju, želju i ljubav za Poslanikom, alejhisselam - pa zar vjernici ne bi trebali iskazivati veću ljubav prema njemu i prema slijeđenju sunneta voljenog Poslanika od jedne jahalice?!

Burak prevozi Poslanika, alejhisselam, do Mesdžidu l-Aksaa u Jerusalem. Dakle, u grad koji su posebno blagoslovljen od Uzvišenog Allaha. Jer je Jerusalem, između ostalog, pravac prve Kible i mjesto gdje vršenje određenih dobrih djela i dužnosti donosi posebnu nagradu. I evo, on je odredište Israa i mjesto odakle će Muhammed, alejhisselam, učiniti svoj Miradž. Na koncu, Jerusalem je ''Blisko mjesto'' u kome će ljudske duše biti pozvane na suđenje (Qaf, 41).

Prema jednim hadisima, kada je Muhammed, alejhisselam, na Buraku došao do Mesdžidu l-Aksaa, ''svezavši Buraka za jednu halku'' (kasnije nazvan Burakov zid koga jevreji danas zovu Zid plača), drugi poslanici su već bili tamo i on ih je predvodio u dva rekjata namaza. U drugim hadisima stoji da se taj namaz obavio po povratku sa Miradža. Neki su, proučavajući i usaglašavajući hadise, ustvrdili da je Poslanik, alejhisselam, zapravo, klanjao dva puta. Prvi put klanjao je sam, prije svog uzdignuća, a, po povratku, klanjao je kao imam drugim poslanicima.

Nakon tog namaza, bilo pojedinačnog ili zajedničkog, Poslanik, alejhisselam, sa Stijene, u središtu današnje Kubbetu s-sahra (tj. Kuple na stijeni, ili Zlatne džamije, ili Džamije sa zlatnom kupolom, ili Omerove džamije, u Starom gradu Jerusalemu u Haremu džamije Mesdžidu l-Aksa, čija je kupola crna) otpočinje svoj Miradž, a i Stijena je krenula za njim pa zastala i u zraku ostala! Čak i nežive stvari čeznu za najboljim stvorenjem, ali ima srca tvrdih kao kamen ili još tvrđih...

Miradž (smaragdno zelene stepenice) - od Kudsa do prvog neba

Već smo istakli sa Miradž doslovno označava stepenice ili deredže. Na tim smaragdno zelenim (Ibn Dihje) ili zlatno srebrenim (Ka'b el-Ahbar) stepenicama sazdanim, kako se još veli, od safira i topaza, i koje se spuštaju na lancima od bisera, Poslanik, alehisselam, uzdignut je na prvo nebo. U hadisima se spominje kako onaj koji umire svoj pogled upire prema ovim stepenicama, ovom Miradžu, i pogled mu se ukoči kad ih ugleda (Kurtubi, Tezkira, 132; Muslim, 921). Dakle, po ovim najljepšim stepenicama ikada viđenim nazvan je cijeli događaj Miradža.

Na krilima meleka - od prvog do sedmog neba

Od prvog do sedmog neba Poslanik, alejhisselam, proputovao je na krilima meleka. Allah, dželle šanuhu, pokazao je i nebeskom carstvu vrijednost Njegovog miljenika; svi su imali koristi od viđenja Alejhisselama: meleci, poslanici... Na svakom nebu Poslaniku, alejhisselam, iskazana je dobrodošlica. Nadmašio je i najodabranije poslanike, pa je zato i njegov ummet najbolji ummet. Sedam nebesa za naša ljudska djela predstavljaju sedam filtera, tj. djelo koje prođe svih sedam nebesa je kabul (vidi duži hadis koji o tome govori u: Gazali, Početak upute na Pravi put, 91-95).

Svim silama valja se čuvati sedam stvari koje upropaštavaju djela: 1) ogovaranja, 2) dunjalučkog ugleda, 3) oholosti, 4) samodopadljivosti, 5) zavidnosti, 6) ne milostivnosti prema Allahovim robovima i 7) ne činjenja zarad Allahovog zadovoljstva. Ovih sedam stvari korespondiraju sa sedam nebesa.

Na krilima Džibrila - od sedmog neba do Sidre (''Lotosovog drveta'' na sedmom nebu, krajnje granice Ovoga svijeta)

Muhammed, alejhisselam, meleka Džibrila vidio je dva puta u njegovom melekanskom liku: jednom na zemlji ispred pećine Hira i jednom na nebesima prilikom Miradža. Prvi put, na zemlji, desilo se kad je Džibril zastao u zraku, na 'obzorju najvišem' tj. na strani odakle sunce izlazi, i raširio svoja krila prekrivši horizont, pa je Poslanik, alehisselam, pao u nesvjesno stanje, a onda mu Džibril došao u liku čovjeka brišući prašinu sa njegovog lica, i na to se odnose Allahove riječi: pa je bio koliko dva luka, ili bliže (En-Nedžm, 9). Drugi put ga je Poslanik, alejhisselam, vidio na na nebesima, kod Sidre (Sidretu l-Muntehaa). Niko od vjerovjesnika nije vidio Džibrila u njegovom melekanskom liku osim našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem (Tefsiru l-Hazin, 4/213).

Džibril i Muhammed, alejhisselam, prolaze prostor od sedmog neba do Sidre. Džibril je tom prilikom Poslaniku, alejhisselam, kao njegov učitelj (Poučava ga jedan žestoke snage, En-Nedžm, 5), pokazivao mnogobrojna čudna stanja ljudi koji se kažnjavaju objašnjavajući mu zbog čega se kašnjavaju. Iz tog njihovog druženja i dijaloga možemo naučiti da se posebno valja čuvati velikih grijeha, a ako se, ipak, učine, odmah se treba pokajati i na njih se više ne vraćati!

Došavši do Sidre, koju je pokrivalo ono što ju je pokrivalo (En-Nedžm, 16), Poslaniku, alejhisselamu, objavljuje se zvršetak sure El-Bekare. Šta je to pokrivalo Sidru? ''Obruč od zlata'' (Ibn Mes'ud), a veli se: mnogobrojni meleci. U hadisu se navodi: ''Prikrile su je boje, a ja ne znam šta su one!'' (Ibn Džuzejj, Olakšani komentar Kur'ana, 6/11)

Kod Sidre Poslanikov pogled nije skrenuo, a niti prekoračio (En-Nedžm, 17). Ovo je opis Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, vrhunskog edeba (profinjenog ponašanja) na ovom mekamu (kod Sidre, gdje su umovi zbunjeni, gdje noge posklizuju i pogledi naginju) jer se nije okretao desno-lijevo (Tefsiru l-Kurtubi, 17/98).

Da, zapamtimo, na putovanju u Allahovu blizinu neophodan je edeb!

    Refref - od Sidre do Mjesta susreta i munadžata

Melek Džibril nije mogao nastaviti putovanje dalje od Sidre, što znači da je Muhammed, alejhisselam, odabraniji kod Allaha, dželle šanuhu, od svih meleka i svih ljudi. Refref je zelena džennetka nosiljka ili nosiljka sastavljena od džennetskih zelenih ptica. Nakon što je refref došao do određene granice, Poslanik, alejhisselam, je bio uveden u prostor svjetla gdje je bio Susret i razgovor sa Uzvišenim Allahom.

III. Susret sa Uzvišenim Allahom

Kruna ovog veličanstvenog putovanja je el-lika (susret sa Uzvišenim Allahom, boravak u uzvišenom prisustvu, na zadovoljnom mjestu kod Vladara Moćnoga). Kada se našao u ovoj blizini i mjestu munadžata Poslanik, alejhisselam, uputio je pozdrav riječima: Et-Tehijjatu lillahi ve s-salavatu ve t-tajjibatu, a Allah, dželle šanuhu, je otpozdravio riječima: Es-Selamu alejke ejjuhennebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Poslanik, alejhisselam, vratio je selam na sve dobre robove, nikada ne zaboravljajući svoj ummet: Es-Selamu alejna ve ala ibadillahi s-salihin.

Kada smo na Et-Tehijjatu trebamo sebi predočiti ovaj veliki događaj i iznova posvjedočiti svoje ubjeđenje riječima: Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu.

Na ovom časnom mjestu Allah, dželle šanuhu, je: a) podario najveći dar – pet dnevnih namaza; b) obećao oprost grijeha onim ljudima iz ummeta koji ne budu činili širk i c) obećao nagradu za dobro djelo od 10 do 700 puta.

Naš miradž – napredovanje ka Allahovoj blizini i Njegovom zadovoljstvu - ostvarujemo svaki dan kroz: abdest, namaz, tespih i dove. Svi muslimani su kadri duhovno (ruhani) iskusiti miradž, dok u slučaju blagoslovljenog Poslanika i samo u njegovom slučaju Miradž nije bio samo duhovni nego i tjelesni (džismani) (Nasr, Muhammed – čovjek Božiji, 33-34).

(Preporod/Almir Fatić)