Danas kopam sina Hasmira..
, Published in Tekstovi i kolumne Featured- font size decrease font size increase font size
- Print Email
„Zovem se Salihović Hasnija.
Danas kopam sina Hasmira. Najmlađeg.
Imao je 18 godina kada je ubijen.
Zadnji put sam ga vidjela u maju.
Rastali smo se.
Otišao je da nam traži hranu, da donese u šumu.
Oružja nije imao. Branio se golim rukama.
Ušao je u neku kuću i tu su ih ubili.
Njega i njegovog rođaka Smajlović Nermina.
Dvadeset godina tragam...
Bila sam u Srebrenici, tri godine. Prebacim se u Tuzlu sa konvojem, kada je pala Srebrenica.
Pređem kćerki u Hrvatsku. Dva sina su mi bila u Makedoniji.
Ali za njega ne čujem ništa.
Kad sam otišla u Njemačku onda sam čula za njega.
Djeca mi otišla u Ameriku. Odem i ja za njima ali hoću da tražim dijete.
Vratim se na mjesec dana. Prijavim Crvenom krstu, i njega i mog muža.
Sama sam otišla.
Iskresala šiblje oko one kuće gdje su pobijeni moj sin Hasmir i rođak Nermin.
Komšije su mi pomogle.
Našli su jedno parče. Rolku... Sve izgorjelo a rasplet ostao...
Kako je to majki bilo...
Šta sam predeverala!
Izgorjele kosti... Hvala Bogu i doktoru koji je to izvršio.
To su ognjene kosti. Kad ti nađeš kost ona se prospe.
Kažem doktoru neka je, kad bi bio u šibici pepeo u njedrima da ga nosim, neka znam da je od mog djeteta.
Evo došao je dan da se njegove kosti smire, da majka vidi njegove kosti...
Zašto se borio i zašto je otišao ...“
(Najmlađa žrtva, kojoj je u četvrtak 12.5., klanjana dženaza i ukopana je na šehidskom mezarju u Veljacima je Hasmir (Hamida) Salihović, ubijen u 18. godini. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u spaljenoj kući u Skelanima kod Srebrenice zajedno s tijelom godinu starijeg Nermina (Idriz) Smajlović. Njihova identifikacija obavljena je na temelju klasične metode prepoznavanja.)
Pripremila: Amina Đulović