Bila je jedina muslimanka sa hidžabom u Trumpovoj Bijeloj kući. Izdržala je osam dana

"Zaposlili su me u Bijeloj kući čim sam izašla s fakulteta. Moj posao bio je promicati i zaštititi ono najbolje što moja država predstavlja. Bila sam jedina žena s hidžabom u Zapadnom krilu i u Obaminoj administraciji sam se uvijek osjećala dobrodošlo i uključeno.

Kao većina mojih sunarodnjaka muslimana, provela sam veći dio 2016. gledajući sa zgražanjem kako Donald Trump ocrnjuje našu zajednicu. Uprkos tome - ili baš zato - odlučila sam ostati među osobljem Vijeća za nacionalnu sigurnost za vrijeme Trumpove vladavine, kako bih pružila novom predsjedniku i njegovim pomoćnicima nijansiraniji pogled na Islam i na američke muslimane.

Izdržala sam osam dana.

Kada je Trump izdao naredbu kojom se zabranjuje ulazak putnicima iz sedam muslimanskih zemalja i svim izbjeglicama iz Sirije, znala sam da više ne mogu ostati i raditi za administraciju koja je mene i ljude poput mene vidjela ne kao sugrađane, već kao prijetnju.

Te večeri prije nego što sam otišla, pozdravila sam se s kolegama od kojih su mnogi također već otišli, obavijestila sam Trumpovog višeg savjetnika za komunikacije u Vijeću, Michaela Antona, s kojim sam dijelila ured, da odlazim. Njegovo iznenađenje kada je pitao odlazim li iz vlade u cijelosti pratila je samo šutnja - kao iz opreza, bez pitanja zašto. Svejedno sam mu rekla.

Rekla sam mu da moram otići jer je za mene bila uvreda ući u povijesno najznačajniju građevinu svaki dan, pod vladom koja radi protiv i osuđuje sve za što se zauzimam i kao Amerikanka i kao muslimanka. Rekla sam mu da administracija napada osnovne temelje demokratije. Rekla sam mu da se nadam da su oni i svi u Kongresu spremni preuzeti odgovornost za sve posljedice koje će uslijediti nakon njihovih odluka.

Pogledao me i nije rekao ništa.

Tek sam kasnije saznala da je pod pseudonimom napisao esej u kojem je hvalio vrline totalitarizma i napadao raznolikost kao 'slabost', a islam kao nešto 'nespojivo s modernim Zapadom'.

Moja je porodica stigla u SAD iz Bangladeša 1978. i trudili su se stvoriti prilike za svoju djecu, koja su rođena u Americi. Moja majka je radila kao blagajnica, kasnije je pokrenula svoj vrtić. Moj otac je po cijele dane radio za Bank of America, i na kraju je unaprijeđen u pomoćnika zamjenika direktora. Živjeli smo američki san, roštiljali smo kao obitelj, putovali u Disney World, pomagali smo u zajednici. Moj otac krenuo se školovati za doktorat, no 1995. je poginuo u prometnoj nesreći.

Počela sam nositi hidžab s 12 godina. Porodica me podržavala, ali to je od početka bio moj izbor. Bilo je to za mene pitanje vjere, identiteta i izdržljivosti.

Nakon 11. septembra, sve se promijenilo. Povrh osjećaja šoka i užasa, morala sam se nositi sa strahom koji su neka djeca počela osjećati spram mene. Gledali su me prijekorno, psovali me i pljuvali i u javnosti i u školi. Ljudi bi me zvali 'teroristom' i govorili mi da 'se vratim u svoju zemlju'.

Nisam namjeravala raditi za vladu. Bila sam među onima koji su pretpostavljali da je vlada sama po sebi korumpirana i neučinkovita. Rad u Obaminoj Bijeloj kući mi je dokazao da sam u krivu. Ne možete znati ni razumjeti nešto čega niste bili dio.

Atmosfera je 2016. bila vrlo nalik onoj nakon 11. septembra. Ono što je činilo sve još gorim je što su strah i mržnja dolazili od Amerikanaca koji su govorili s pozicije vladajućih.

Djeca iz petih razreda u vjerskoj školi gdje sam volontirala pričala su priče o tome kako ih maltretiraju druga djeca i učitelji, kako se ne osjećaju više da pripadaju ovdje i pitala su me hoće li ih izbaciti iz zemlje ako Trump pobijedi. Mene je jedan bijelac skoro pregazio autom na parkingu dućana i smijao se, a u drugoj prilici me muškarac pratio iz podzemne i vikao prostote: 'J**i se! J***š islam! Trump će te poslati nazad!'

Nakon izbora, odlučila sam zadržati svoj posao. Kako nisam bila postavljena po političkom ključu, imala sam opciju ostati. Neke kolege su me ohrabrivali da ostanem, a drugi su bili zabrinuti za moju sigurnost. Oprezno optimistična, odlučila sam da bi Trumpovo Vijeće za nacionalnu sigurnost moglo imati koristi od crnkinje, žene, muslimanke s hidžabom koja je američki patriot.

Sedmice prije inauguracije pripremile su mene i kolege za što smo mislili da će doći, ali ne za ono što je uistinu došlo. U ponedjeljak, 23. januara, ušla sam u zgradu i vidjela novo osoblje. Umjesto uzbuđenja koje sam osjetila kada sam prvi put ušla u Bijelu kuću pod Obamom, novo osoblje pogledalo me s hladnim iznenađenjem. Raznolika Bijela kuća u kojoj sam radila postala je utvrda muškaraca iste boje kože.

Dani koje sam provela u Trumpovoj Bijeloj kući bili su čudni, strašni i uznemirujući. Kao što je rekao jedan državni službenik koji je u Bijeloj kući još od Reaganove administracije: 'Ovo mjesto su okrenuli naglavačke. To je haos. Nikad nisam vidio ništa nalik tome.' Ovo nije tipično republikansko vodstvo, niti administracija poslovnog čovjeka. To je haotični pokušaj totalitarizma - pravno upitne uredbe, optužbe medija za laganje, prodavanje laži pod 'alternativne činjenice' i uvjeravanja službenika Bijele kuće da se autoritet predsjednika oko nacionalne sigurnosti 'neće dovoditi u pitanje'.

Cijela struktura podrške predsjedniku, brojnih nestranačkih stručnjaka za pravo i nacionalnu sigurnost, unutar Bijele kuće i diljem svih saveznih agencija, aktivno se potkopavala. Autoritet za donošenje odluka centraliziran je na šačicu ljudi u Zapadnom krilu. Frustracije i nepovjerenje su se širili nakon što je dio osoblja osjećao isključen iz pitanja unutar njihovog djelokruga. Nije bilo nikakve strukture ni jasnog usmjerenja. Hodnici su bili jezivo tihi dok se ključne pozicije odgovorne za nacionalnu sigurnost ili povezivanje s građanima nisu punile.

Publicisti s alternativne desnice, koji su sada osoblje Bijele kuće, tvrdili su da su Islam i Zapad međusobno u ratu. Što je zabrinjavajuće jer ISIS koristi iste tvrdnje kako bi opravdao svoje napade, koji su većinom usmjereni na muslimane.

Staviti nacionalnu sigurnost u ruke ljudi koji misle da je američka raznolikost 'slabost' je opasno. To je laž.

Ljudi svake religije, rase, etničke skupine, seksualne orijentacije, spola i dobi slijevali su se u ulice i aerodrome i branili prava svojih sugrađana kroz proteklih par sedmica i dokazali da je istina suprotna - američka raznolikost je snaga, isto kao i američka predanost idealima pravde i jednakosti."

Jutarnji/The Atlantic