Prva država koja je priznala SAD bila je Maroko

Sultanat Maroko i SAD

U 18. vijeku sultanat Maroko je bio nezavisna država kojom je upravljala Alevijska dinastija (od 1664. do danas). U drugoj polovini 18. vijeka Marokom je vladao sultan Muhammad ben Abdallah (na prijestolju 1757-1790). On je bio prosvijećeni vladar koji je obnavljao gradove i luke, pozvao na svoju teritoriju evropske i jevrejske trgovce, sklapao ugovore o prijateljstvu sa zapadnim zemljama itd. Njegovoj orijentaciji prema otvaranju luka za zapadne brodove  doprinijela je i suša i glad u Maroku 1776-1782. godine. Godine 1777. on je izdao deklaraciju kojom poziva SAD da sklope ugovor o prijateljstvu.

U američkim kolonijama je, kako je poznato, u periodu 1775-1783. vođen rat za nezavisnost. Deklaracija o nezavisnosti proglašena je 4. jula 1776. godine a Pariškim ugovorom o miru iz 1783. rat za nezavisnost je okončan. Prema tome, marokanski sultan je godinu dana nakon proglašenja nezavisnosti pozvao na sklapanje ugovora o prijateljstvu.

Ugovor o prijateljstvu i trgovini

Ovaj ugovor potpisali su sultan („Njegovo visočanstvo Imperator“, kako se navodi u engleskom prevodu ugovora) i američki predstavnik Thomas Barclay. Ugovor je napisan na arapskom jeziku i potpisan je 25. šabana 1200 H./23. juna 1786. godine. (Avalon Project zbirka datira ovaj ugovor  28.juna i 15.jula 1786). Kopija ugovora na engleskom jeziku predata je američkom predstavniku 1. ramazana 1200 H./27. juni 1786. godine.

Ugovor ima 25 članova i počinje invokacijom „U ime Uzvišenog Boga“. U ovim članovima se uređuje slijedeće:

U slučaju rata nijedna ugovorna strana neće se pridružiti neprijatelju druge strane. Signal ili slobodan prolaz daće brodovi ugovornih strana jedni drugima. U slučaju rata u kome je angažovana jedna ugovorna strana, dobra i podanici koji bi se našli na zaposjednutim brodovima biće vraćeni. Ako je jedna ugovorna strana u ratnom stanju, pa njeni brodovi  sretnu brod druge ugovorne strane, pretraživanje broda vrše 2-3 čovjeka. Ako bi bilo koji Marokanac doveo američkog građanina NJ.V. sultanu, taj građanin će se odmah pustiti na slobodu. Brodovima obje strane se garantuje slobodan ulaz u luke radi snabdijevanja bez plaćanja dažbina. U slučaju da se brod SAD nasuče na marokanskoj obali, taj brod i njegova posada biće pomognuti. Ako je Maroko u ratu sa nekom kršćanskom državom, nijedan marokanski brod koji se nalazi u američkim lukama neće biti slijeđen od strane neprijateljskih brodova dok ne prođe 24 sata od napuštanja luke. Isto će se primjenjivati i na američke brodove. Ako neki brod SAD uđe u marokansku luku, neće biti pretraživan čak iako se na njemu nalaze odbjegli robovi. Ako brod bilo koje ugovorne strane uđe u luku druge i pozdravi topovskim salvama, uzvratiće se iz tvrđave jednakim brojim salvi.

Trgovina sa SAD biće na istoj osnovi kao i ona sa Španijom, odnosno s najpovlaštenijom državom tog doba; njihovi građani imaće punu slobodu da prolaze Marokom i njegovim lukama, kad god žele bez ometanja. U slučaju rata među ugovornim stranama, zarobljenici neće postajati robovi nego će biti razmijenjeni. Razmjena će se izvršiti u roku od 12 mjeseci od zarobljavanja. Trgovci se neće prisiljavati da kupuju određenu robu nego će to slobodno činiti. Svu robu treba izmjeriti prije ukrcavanja.

Ako neki građanin SAD ili lice pod njihovom zaštitom imaju međusobne sporove, to će riješiti (američki) konzul a marokanska vlada će mu dati punu pomoć pri izvršavanju odluke. Ako građanin SAD ubije Marokanca ili obrnuto, primjenjivaće se zemaljsko pravo a (američki) konzul će pomoći suđenju. Ako građanin SAD umre bez testamenta na marokanskom teritoriju, (američki) konzul će uzeti ostavštinu u posjed. Konzuli SAD će se nalaziti u svakoj luci na marokanskoj teritoriji kako smatraju za shodno.

Ako se javi bilo kakav spor među ugovornim stranama, mir i sloga će nastaviti u punoj  mjeri, dok se spor prijateljski ne riješi. Ako bi došlo do rata među ugovornim stranama, daće se vrijeme od 9 mjeseci građanima ugovornih strana da se riješe svoje imovine. Ako se bilo kojoj kršćanskoj sili daju povoljnosti u trgovini, SAD će na to imati pravo. Ovaj ugovor će biti na snazi 50 godina. On je obnovljen 16. septembra 1836. godine sa važenjem za slijedećih 50 godina. Nakon toga nastavio je da obavezuje ugovorne strane sve dok ga jedna od njih ne otkaže. To se nije desilo.

Kako se vidi, ovim ugovorom su regulisane tri vrste pitanja: postupci vezani za plovidbu i korištenje luka, trgovinu te položaj američkih građana u Maroku i djelovanje konzula. Maroko je  kao suverena država dao novoj državi- SAD- pogodnosti najpovlaštenije nacije u trgovini, zaštitu građanima i prava konzulima da rješavaju sporove američkih državljana.

Ovaj ugovor je predstavljao najstariji neprekršeni ugovor u diplomatskim odnosima SAD. OD 1912. do 1956. godine Maroko je bio francuski protektorat. Kada je ova zemlja dobila ponovo nezavisnost 1956. godine, SAD su priznale nezavisnost Maroka. Time je završen krug međusobnih priznanja započet u ševvalu i ramazanu 1200/1786. godine.

Autor: Dr.Fikret Karčić, Časopis Novi Muallim, 24.maj 2017.