Obraćanje Reisu-l-uleme na otvaranju manifestacije Dani vakufa u BiH 2018.
, Published in Tekstovi i kolumne Featured- font size decrease font size increase font size
- Print Email
Draga braćo i prijatelji, dame i gospodo, uvaženi gosti, es-selamu alejkum.
Dozvolite mi da vas sve poselamim u ime Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i u svoje ime.
Naša Vakufska direkcija već tradicionalno organizira manifestaciju Dani vakufa u Bosni i Hercegovini. Prilika je to da obratimo pažnju na naše temelje, da se sjetimo dobrih namjera i vizija naših slavnih prethodnika, koji su hrabro gradili naša staništa i naša izvorišta. Dobro je da se sjetimo njihovih plemenitih motiva i jasnih ciljeva, njihove želje da ostave trag dobra u ovim prelijepim predjelima i krajolicima naše domovine Bosne i Hercegovine.
No, dobro je i da se sjetimo samih početaka naše Zajednice, njenih materijalnih i duhovnih osnova.
A oni su nastali na oskudnim materijalnim temeljima grada Jasriba i na najsnažnijem vrelu Božije riječi.
Danas, kada se osvrnemo iza sebe, tek u fragmentima možemo sagledati to veliko platno islamske civilizacije, njene materijalne i duhovne kulture, koje nas obavija, štiti i održava u životu.
Temeljeći svoju vjeru na dobročinstvu u najširem smislu riječi, muslimani su izgradili čitav sistem socijalnih ustanova koje su u službi čovjeka. Među njima je institut vakufa, u teološkom smislu, pozicioniran kao trajno dobro, odnosno vrhunac distributivne pravde u šerijatskom pravu.
Dobri, iskreni muslimani, koji su svoju vjeru kultivirali, podizali i gradili korisnim radom, nikada u njoj nisu vidjeli ništa drugo nego obavezu da se služi ljudima. Oni u sebi nisu imali nijet da glorificiraju islam kao ideologiju, već njegov suštinski zahtjev da se bude dobar i pobožan čovjek. Učenje islama ih je pratilo kao sjena, tiho i nenametljivo.
Biti musliman značilo je živjeti u zajednici koja je položena i podignuta na temelju dobra (al-ma'ruf), kao duhovnoj osnovi muslimanske ličnosti i na temelju konkretnog dobročinstva prema članovima zajednice u kojoj se živi.
Dva su krucijalna kur'anska ajeta koja nam daju okvir za razumijevanje nastanka muslimanske kulture i civilizacije. Prvi je: „Vi ste narod najbolji od svih koji se pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate i u Allaha vjerujete“. (3:110)
Ovaj ajet se ne može razumjeti bez drugog, koji mu daje sadržaj, a koji glasi: „Nije čestitost u tome da okrećete svoja lica prema istoku ili zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rodbini i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu ispunjavaju… (2:177)
Zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini utemeljena je na izvoru Božije riječi, ali je njen fizički opstanak bio uslovljen institucionalnim organiziranjem. Njena zgrada leži na temeljima vakufa, džamija, medresa, hanikaha, biblioteka i muvekithana. Za nas, vakufi, poput Gazi Isa-begovog i Gazi Husrev begovog, Gazi Turali-begovog, Gazi Ferhat-begovog, Karađoz-begovog i drugih, značili su više od vakufa; oni su bili ne samo dijelovi naše materijalne kulture već i korijeni našeg identiteta koji su nas tako snažno vezali za sebe da su se pretvorili u čitav splet žila i žilica koji su proželi naše tijelo i naš duh.
Ni danas u našem narodu na ravni simbola ništa nas ne određuje tako cjelovito kao nabrojani vakufi s kojima se svaki musliman u ovim krajevima identificira.
Dozvolite mi, braćo i sestre, da bar kratko ukažem na potrebu razvijanja svijesti o potrebi jačanja i naše materijalne kulture, koja treba i mora svoje ishodište nalaziti u Božijoj riječi i njenom nadahnuću. Uvijek bismo trebali imati na umu da kuća u kojoj stanujemo je ona koju su izgradili naši preci, a da će kuća u kojoj bi trebalo da stanuju naša djeca i unuci biti ona koju ćemo mi sagraditi.
I danas među muslimanima u Bosni i Hercegovini vakuf živi kao živa institucija dobra, utemeljena na vjeri u Boga i odgovornosti za društvo u kojem živimo. Svakim danom svjedočimo o dobrim ljudima koji iza sebe ostavljaju svoju imovinu u korist zajednice i njenih potreba. Prilika je ovo da se sjetimo svih njih i da u dovama molimo za Božiji blagoslov i milost Božiju.
Naravno, vakuf nije samo čin uvakufljenja, vakuf je i briga o vakufu. Naša Vakufska direkcija, naši mutevelije i naziri su oni koji paze da vakufi žive i poslije smrti njihovih vakifa. Kao reisu-l-ulema, želim se svima zahvaliti na predanom radu i velikoj posvećenosti koju pokazuju. Vakufi u Bosni i Hercegovini se grade i obnavljaju zahvaljujući vrijednim ljudima u našim medžlisima i džematima.
Posebno bih se zahvalio Generalnoj direkciji vakufa iz Republike Turske i njenom direktoru Adnanu Ertemu koji o nama brine i pomaže nam.
Također, još jedna mala zemlja velikog srca, naš Kuvajt i njegova uprava vakufa, zaslužuje da je istaknemo, kao i veliki broj pojedinaca i ustanova iz ove zemlje.
Ovih dana nekoliko velikih projekata završavamo, čija je vrijednost desetine miliona maraka. Što je još važnije, započinjemo druge, čija će vrijednost biti nekoliko desetina miliona maraka.
Svima vama, i svim muslimanima koji su nam ovo omogućili želim se zahvaliti i zaželiti vam uspješnu i berićetnu godinu.
Hvala vam!