(AUDIO) Bajramska hutba reisu-l-uleme: "Ne možemo pristati na to da se gaze prava slabijih"

U nastavku prenosimo hutbu reisu-l-eme koja je dostavljena svim džematima u domovini i dijaspori:

فَأَقِمْ وَجْهَكَ لِلدِّينِ حَنِيفًا ۚ فِطْرَتَ اللَّهِ الَّتِي فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا ۚ لَا تَبْدِيلَ لِخَلْقِ اللَّهِ ۚ ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ

Hvala Allahu.

Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, poslao svjetovima da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Uzvišeni je pozvao: Predano okreni svoje lice vjeri, Božijoj prirodi, na kojoj je On stvorio ljude. Nema promjene u Božijem stvaranju. To je ispravna vjera, ali većina svijeta ne zna! (Al-Rum, 30).

Draga braćo i sestre.

Dolazak hadžija u dolinu Mine, u blizini Mekke, nakon jučerašnjeg boravka na Arefatu, najavljuje početak Kurbanskog bajrama. Obredi hadža se privode kraju. Boravak na Mini simbolizira završni obračun s Iblisom, s vlastitim nefsom i ohološću, a tavaf oko Kabe obnovu Saveza i povratak u okrilje Allahove milosti.

I ove, kao i prethodnih godina, ispraćali smo naše hadžije na put do dvaju harema (Mekke i Medine), s dovom da im hadž bude primljen kod Gospodara svjetova, i da se zdravi i sretni vrate u domovinu, svojim familijama i svom džematu.

Do Časnoga hrama njih je odvela Allahova riječ. To je Zov kome se ne može odoljeti:

وَأَذِّنْ فِي النَّاسِ بِالْحَجِّ يَأْتُوكَ رِجَالًا وَعَلَىٰ كُلِّ ضَامِرٍ يَأْتِينَ مِنْ كُلِّ فَجٍّ عَمِيقٍ

I oglasi ljudima hadž – kaže On. – Dolazit će pješke i na kamilama iznurenim, dolazit će iz mjesta dalekih. Allah je pozvao ljude Sebi. Onaj ko u nju uđe bit će siguran, obećao je. Hadž je približavanje Allahu. To je put u dubinu mu'minskog srca, jer Poslanik, a.s. kaže: Allah je u srcima vjernika.

Ibrahim, a.s., pokorio se Božijoj volji, oslobođen od naše sitne ljudske logike i sebičnosti i svojom žrtvom postao otac vjernika i njihov uzorit vodič:

إِنَّ إِبْرَاهِيمَ كَانَ أُمَّةً قَانِتاً لِلّهِ حَنِيفاً وَلَمْ يَكُ مِنَ الْمُشْرِكِينَ

Zaista je Ibrahim bio (po svojim vrlinama kao) jedan narod, pokoran Bogu, naklonjen prema dobru, i nije bio od idolopoklonika(Al-Nahl,120).

I zato, jedan je Ibrahim – prijatelj Allahov, jedna je zajednica vjernika, bez obzira na vještačke podjele. Ona je otvorena svim ljudima za sva vremena, jer je zajednica vjere.

Allah nas je stvorio, poučio nas imenima, otkrio tajnu, poučio nas peru i uzdigao među Svojim stvorenjima. Mi smo nastali od jednog muškarca i jedne žene, od Adema i Have, i zato ne treba da se bojimo jedni drugih. Naša sudbina je ista, nema razlike među nama. Mi smo smrtni ljudi, živimo i umiremo; putujemo, a zemlja i dalje ostaje u Božijim rukama.

Musliman srcem vjeruje u Allaha, osluškuje Njegove naputke i slijedi ih, a svoju vjeru i bogobojaznost potvrđuje djelom. Nema dina bez djela, nagrade bez truda, a ni uspjeha bez strpljenja. To je ista staza za sve, i za muškarce i za žene, i samo se njome može stići do cilja. Poslanik, a.s., kazao je: „Neka vaša bogobojaznost prema Allahu bude iskrena. U djelo pretočite ono što govorite. I volite se iskreno, u ime Boga“.

Braćo i sestre.

Iskušenja našeg vremena se uvećavaju. Hadž je obred kojim nas Allah podsjeća da su ljudi jedna porodica, da treba da žive u miru kao braća i sestre. Svijest o međusobnoj povezanosti i bliskosti, uprkos svim iskušenjima, održala je ljudski rod. Pružena ruka pomoći drugome čini i naš život boljim i plemenitijim. Kur'an nas poziva:

وَتَعَاوَنُوا عَلَى الْبِرِّ وَالتَّقْوَى وَلا تَعَاوَنُوا عَلَى الْإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ

Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.

Ako i govorimo različitim jezicima i o različitim temama, svi volimo kada nam se ukažu ljubav i prijateljstvo, a preziremo mržnju i neprijateljstvo. „Primjer muslimana u njihovoj ljubavi i pažnji sličan je organizmu čiji dijelovi podjednako osjećaju kada oboli samo jedan od njih“, govorio je Muhammed, a.s. U tome, zapravo, leži mudrost života na zemlji: u međusobnoj povezanosti svih dijelova organizma i ovisnosti ljudi jednih o drugima.

Da li je pravi musliman onaj koji ne nalazi duševno zadovoljstvo u otklanjanju teškoća, ublažavanju nevolja i olakšavanju tereta koji pritišću druge ljude? Naprotiv, Poslanik,a.s., ostavio nam je vasijjet:

„Olakšavajte, nemojte otežavati; obveseljujte, nemojte rastjerivati! Ko od brata otkloni nevolju na ovom svijetu, Allah će njemu otklonuti nevolju na Sudnjem danu“.

Braćo i sestre.

Allah je čovjeka zadužio da održava red na zemlji. Ali, ona nije čovjekovo vlasništvo. On treba da bude odgovorni upravljač zemljom, Božijim posjedom, namjesnik (najamnik) koji je obrađuje, izgrađuje i unapređuje svojim radom. Da bismo tu svijest održali, Allah nas je ibadetom obavezao i pozvao na pokornost njemu, Gospodaru svjetova.

Namaz čovjeka čini ovisnim o Bogu. Njime on postaje svjestan svoga mjesta na zemlji, obaveza prema Allahu i dužnosti prema drugim ljudima, za što će svako odgovornost snositi. Čovjek postaje bezbožnik kada teži za tim da bude dovoljan sam sebi, kako kaže Kur'an: Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti. Postom čistimo sebe iznutra: Postiti – to je dobro za vas, kaže Allah, a zekatom i ono što smo stekli u zakupnom odnosu s Bogom: Uzmi od njih zekat da ih očistiš i blagoslovljenim učiniš!

Namaz, post, zekat i hadž korijen su na kojem opstoji naše stablo islama, prepoznatljivo u odnosu na druga, koje je Allah zasadio u Svojoj bašči. Budemo li kao muslimani toga svjesni, budemo li korijen držali zdravim, ovo stablo će rasti i razvijati se i davati plodove od kojih će cijelo čovječanstvo imati koristi.

Braćo i sestre.

Ovo su dani Kurban bajrama, u kojima prinosimo žrtvu kao znak odanosti Stvoritelju i zahvale Njemu, Koji je kurbanom iskupio život Ibrahimovog djeteta Ismaila. Kurbani koje ćemo ovoga jutra žrtvovati treba da u nama probude osjećanja, brigu i samilost za našu nejaku djecu, koja su izložena pritisku i diskriminaciji u školama, ali i za sirijsku i iračku djecu i njihovo stradanje koje gledamo. Svako dijete je slika Ismailova. Za patnju svakog djeteta smo svi odgovorni, jer su naše sudbine povezane.

Upitajmo se u kakvom to društvu živimo i kakvi smo ljudi, kada smo spremni diskriminirati djecu i na njima pokazivati snagu i nasilje. U kakvom duhovnom i moralnom okruženju rastemo, ako smo u stanju, bez ikakvog kajanja i griže savjesti, činiti nasilje nad djecom? Tom zlu i toj nepravdi se mora stati ukraj, bez obzira na to otkuda ono dolazilo. Ne možemo pristati na to da se gaze prava slabijih. Obaveza je i poslanje svih nas, bili muslimani, jevreji ili kršćani, da o tome govorimo i da se borimo, jer ne vreba đavo samo pred komšijskim vratima, pa da možemo biti spokojni. Doći će on i pred naša, ako ga zajedno ne otjeramo. „Allah neće uzdići nijedan narod koji slabijim ne daje njihova prava“, govorio je Poslanik, a.s. I još je govorio: „Na ovom svijetu najbolja je kuća (država) u kojoj je zbrinut slabi (siroče) i prema njemu se lijepo postupa, a najgora je ona kuća (država) u kojoj se loše postupa prema slabijem (siročetu)“.

Braćo i sestre.

Svjedoci smo velikog stradanja ljudi i hidžre koju čine naša braća i sestre iz Sirije i Iraka. Oni su žrtve zuluma i nepravde koja im se čini od strane režima i onih koji ga pomažu, kao i hordi ubica koje su se sjatile u te zemlje iz svih krajeva svijeta. I ovaj put najsnažnije apeliram na naše muslimane da svoje ruke drže dalje od tih zemalja i ne učestvuju u nasilju nad muslimanima i drugim ljudima. Naprotiv, otvorimo naša srca i naše domove da pomognemo tome napaćenom narodu. Pomozimo našim muftijama i imamima, te obodrimo brojne volontere Islamske zajednice u Srbiji i Hrvatskoj, koje se susreću s nevoljnicima, da im se nađu pri ruci. Zahvaljujem se svima, posebno građanima tih dviju zemalja, na pokazanoj solidarnosti prema patnjama muslimana.

Braćo i sestre.

Ma gdje živjeli, živite u miru i prijateljstvu, sa svojim bližnjima, komšijama i prijateljima. Ne dozvolimo da nas razlike udaljavaju od naše primarne potrebe da budemo ljudi. Pozivam jevreje, kršćane, muslimane i druge da složno radimo na podizanju naših porodica, odgoju naše djece i očuvanju našeg zajedništva.

Sklapajmo prijateljstva s ljudima gdje god nam se ukaže prilika; založimo se za istinu i pravdu kada god se želi proturiti laž ili nametnuti nepravda; izbjegavajmo svađe i prepirke o onome u čemu nema koristi, a u čemu je šteta očita; praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima. Zamolimo Gospodara svjetova da nam olakša ovodunjalučke terete, poveže naša srca i bude nam milostiv na Sudnjem danu.

Braćo i sestre.

Svima vama u domovini Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedite ih s porodicama, rodbinom i prijateljima. Bolesnim i muhadžirima želim da im Allah podari lijeka i sigurno stanište i učini kraj njihovim mukama i iskušenjima. Neka u srca svih nas Uzvišeni unese nadu da ćemo sutra u boljem svijetu živjeti.

Bajram šerif mubarek olsun!