Vjeroučitelji s područja Muftijstva tuzlanskog najoštrije osudili sporni zaključak VSTV-a

Pozivajući se na Deklaraciju vjeroučitelja islamske vjeronauke, u kojoj smo obećali „da ćemo kroz vjeroučiteljski rad naglašavati ono što podstiče međuljudsko poštivanje i prihvatanje; da ćemo jasno i otvoreno govoriti, i, ako bude trebalo, ustati protiv netrpeljivosti i diskriminacije“;  da ćemo se zalagati za pravo da sve vjere budu vidljive u javnom životu“, mi, učitelji Islamske vjeronauke s područja Muftijstva tuzlanskog (svih 168), najoštrije osuđujemo zaključak Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine o nošenju „vjerskih obilježja“ u pravosudnim institucijama.

Ovim zaključkom najizravnije se zabranjuje nošenje mahrame muslimankama, što predstavlja teško kršenje ljudskih prava, diskriminaciju i ograničavanje vjerskih sloboda, iako su ona zagarantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH, te Zakonom o zabrani diskriminacije. Spornim zaključkom se muslimanke dovode u neravnopravan položaj u odnosu na sljedbenice drugoga svjetonazora kojima nije u obavezi da precizno određenim stilom oblačenja manifestiraju svoju religioznost.

Ova zabrana se objašnjava time da se na ovaj način osigurava nepristrasnost kod donošenja odluka, što nas dovodi do pitanja: da li to znači da je osoba koja ispoljava svoju vjeru apriori pristrasna, a da ona koja to ne čini nepristrasna? Na osnovu čega se to procjenjuje? Smatramo da je ovakav način razmišljanja izraz čiste predrasude!

U ovome zaključku vrijeđa i elementarno neznanje kada je nošenje mahrame u pitanju, jer se ona tretira kao neka vrsta dekora, komad platna na glavi... Kao takva, kvalificira se kao nepoželjna negativna pojava u javnom prostoru.

Pitamo se, da li je u Bosni i Hercegovini potrebno isticati da je nošenje mahrame za muslimanku vjerska obaveza, nešto što je ona dužna izvršiti! Svima je na ovim prostorima jasno da je mahrama neodvojivi dio njenog vjerskog identiteta. Zabraniti da se ona nosi znači zabraniti pravo na slobodu javnog manifestiranja religijskog opredjeljenja.

Razočarani smo činjenicom da upravo institucija koja, po svojoj definiciji, treba da štiti i promoviše prava i slobode pojedinaca, grubo krši prava jedne velike populacije u našoj zemlji.

Zato tražimo od VSTV BiH da odmah ukine svoj diskriminirajući zaključak i obavezu njegova poštivanja u pravosudnim instancama u našoj zemlji.

Apelujemo na medije, vladine i nevladine organizacije, institucije i ukupno bh. društvo da digne svoj glas protiv ove očite diskriminacije i uskraćivanja osnovnih ljudskih prava cijeloj jednoj populaciji građana Bosne i Hercegovine koja želi da slobodno i javno ispovijeda svoju vjeru.

Vjeroučitelji Muftijstva tuzlanskog