Biti musliman, i biti eš'arija i maturidija?
, Published in Islamske teme Featured- font size decrease font size increase font size
- Print Email
Kao uvod u odgovor na ovo pitanje, odmah na početku želim pojasniti dva pojma:
a) akida,
b) nauka akide.
Akida je čvrsto vjerovanje, bez imalo sumnje, u sve što je Uzvišeni Allah objavio Muhammedu, a.s., preko meleka Džibrila, a.s. Nauka akide je znanost koja uključuje argumentiranje tradicijskim (nakl) i racionalnim (akl) dokazima u odbrani članaka vjere te u opovrgavanju inovatora koji iskrivljuju vjerovanja ranih muslimana i muslimanskoga pravovjerja.
Dakle, AKIDA je skup vjerovanja koja su vjerodostojno prenešena putem Kur’ana i sunneta i njen sadržaj se ne mijenja, ne uvećava i ne smanjuje. Ona je onakva kakva je objavljena Muhammedu, a.s., i nije podložna promjenama, širenju ili oduzimanju.
Međutim, NAUKA AKIDE, samim tim što predstavlja ljudsko istraživanje, shvatanje i objašnjavanje onoga što je objavljeno Muhammedu, a.s., također sadrži opovrgavanje neispravnih stavova inovatora, nije ograničena u svojim pitanjima i temama. Ona se širi pojavom novih pitanja koja se tiču ove nauke.
Iz navedenog dolazimo do zaključka da se uloga nauke akide može podijeliti u četiri kategorije:
a) Potvrda članaka vjere, kao obaveznost vjerovanja u Allaha, Poslanike, Meleke, Knjige, Sudnji dan, kada i kader, Mizan, Džennet, Džehennem, itd.
b) Argumentima potkrijepiti svaki članak vjere,
c) Opovrgavanje neispravnih stavova određenih grupacija muslimana u cilju zaštite ispravnih stavova,
d) Odbacivanje neispravnih stavova nemuslimana, kršćana, Jevreja i ostalih.
Prema tome, svaki čovjek koji načelno prihvati i posvjedoči sve članke vjere postaje musliman. Njemu nije obaveza da detaljno istražuje, pretresa, razrađuje, polemiše o onome u što je obaveza da vjeruje. Također, njemu nije potrebna akaidska škola da bi on postao musliman. Od Allahove milosti je da su ove teme lahko shvatljive, oko njih se slaže većina muslimana i oni su najveća skupina (es-sevadu-l-'azam). Jednostavno, prihvatanjem temelja (erkan) imana, islama i ihsana čovjek postaje vjernik. Po ovome, svi oni, bez obzira bili oni eš'arije, maturidije, selefije, ihvanije, sufije, džemati, paradžemati, svi su oni, načelno, muslimani, sve dok neko od njih svjesno svojim vjerovanjem, govorom ili djelom ne zaniječe nešto što ga izvodi iz vjere.
Prve generacije, posebno ashabi, nisu zalazili u suptilna pitanja akaida. Jednostavno su shvatili svoje obaveze i radili na tome.
Prolaskom vremena, u islamu se javljaju određena pitanja koja nisu bila postavljana za vrijeme Allahova poslanika, a.s. Razlog pojave tih pitanja su ulazak mnogih kršćana, Jevreja, medžusija i drugih u islam. Posebno veliki broj novonastalih pitanja potiče iz prevedenih filozofskih djela koja su došla u ruke mnogih muslimana. Takva pitanja su unosila sumnje kod muslimana i počela su se javljati određena shvatanja na osnovu tih sumnji (šubhi). Primjerice, kršćani su povukli za sobom antropomorfizam, budući da su kao prijašnji kršćani slikovito, antropomorfistički predstavljali Boga. Oni su pojašnjavanjem trojstva unijeli pitanje mnoštva vječnih eternijala što je bio razlog mutezilitima da zanegiraju Allahova svojstva. Kršćani su govorili da je Bog jednobitan, a trojstvo se javlja u vidu atributa. Muteziliti su, htijući da izbjegnu pitanje mnoštva vječnih stvari (vječnost znanja, vječnost vida, vječnost govora itd.) zanegirali Allahova svojstva i rekli: Allah nema atribut sluha, vida, govora itd, jer bi na taj način potvrdili više vječnih stvari, već On Svojim jedinstvenim Zatom sve vidi, čuje, zna, želi itd. Većina učenjaka ehli sunneta nisu protekfirili mutezilite zbog ovog, jer su ipak potvrdili da Allah sve zna, čuje, vidi, ali su ih nazvali novotarima zbog negiranja atributa. Filozofi su unijeli razna nova pitanja, primjer vječnost materije, stvaranje putem emanacije, svojstvo duše i dr.
Pored svih ovih novonastalih pitanja, uzmimo i pojavu apokrifnih hadisa u akaidu koji su dodatno zakomplikovali prikaz islamskog vjerovanja i bili uzrok nastajanja novih stanovišta.
Mnogi alimi ehli-sunneta su se borili i čuvali istinsko učenje islama. Njihov broj je bio ogroman, kao Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed, muhaddisi i drugi. Njihovi govori su se širili nekada javno a nekada tajno. Međutim, oni nisu pisali akaidska djela i zalazili u detaljisanju novonastalih pitanja. Nalazimo, tek, par malih poslanica kao El-Fikhul-Ekber i tome slično. Oni su se jednostavno držali ispravnih stavova i osuđivali sve što je suprotno istom. U to vrijeme su se javili mnogi neispravni pravci i njihova stanovišta su se širila među muslimanima, a posebno stanovišta mutezilita.
Onda je Allahova volja bila da se pojavi imam Ebu Hasan el-Eš'ari (unuk poznatog ashaba Ebu Muse el-Ešarija) koji je i sam, jedno vrijeme, bio na stanovištu mutezilita, napustio njihovo učenje i prihvatio se stanovišta učenjaka ehli-sunneta. On je, naoružan onim što posjeduju mutezile i ostali, pobio njihove tvrdnje i potvrdio stanovišta učenjaka ehli-sunneta, posebno stanovišta imama Ahmeda ibn Hanbela. Napisao je preko 100 djela iz akaida kojim je oborio i zatro mutezilitska i druga neispravna učenja koji se od tada nikada više nisu pojavili kao veća skupina, osim kao bezuspešni pokušaj nekih pojedinaca.
Sljedbenici četiri mezheba su primijetili da se stanovišta imama Ebu Hasana el-Eš'arije poklapaju sa učenjem njihovih imama i dobrih selefa i prihvatili su ga kao imama. Njihovo priznanje njegovog učenja je najbolji dokaz istovjetnosti stavova imama Ebu Hasana el-Eš'arija sa stavovima prijašnjih imama i učenjaka selefa.
Dakle, imam Ebu Hasan el-Eš'ari je prvi alim akaida koji je podrobno bilježio i argumentima potvrdio stavove učenjaka selefa i zato se pozivamo na njega kao što se pozivamo na Ebu Hanifu i ostale imame kada se radi o fikhu. Ovo ne znači da je Ebu Hasan el-Eš'ari došao sa novom akidom ili novim učenjem.
Isto ovo važi za Ebu Mensura el-Maturidija.
Rezime: nije potrebno biti eš'ari ili maturidi da bi neko bio musliman. Mi se ne pozivamo na Eš'arija ili Maturidija za jasne stvari. Nama ne treba eš'arijska ili maturidijska škola da znamo da treba vjerovati u Allaha, Njegove poslanike, Njegove Meleke, Njegove knjige, Sudnji dan, kada i kader, Džennet, Džehennem, i druga nužnopoznata pitanja, ali se vraćamo njihovom učenju kada se pojave neka suptilna pitanja koja ne nalazimo jasno izražena u Kur'anu i Sunnetu. Samim tim što ova pitanja nisu jasno izražena u Kur'anu i Sunnetu govori da ta pitanja nisu do te mjere bitna da se neko može nazvati nemuslimanom ako dođe do neslaganja. Ona mogu biti začetak neke novotarije pa se mora na vrijeme reagovati i suzbiti ako su neispravna.
Molim Allaha, dž.š., da nas pomogne i uputi istinskom stazom vjerovanja.
mr. Bajazid Nicević
(mudrost.ba)