Radovan Karadžić je kriv za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva kao zločin, prisilna premještanja civila, širenje terora, napade na civile i uzimanje talaca. Nije kriv za genocid u sedam bh. opština. Osuđen je na 40 godina zatvora.
Karadžić ima pravo da mu se vrijeme u pritvoru uračuna u kaznu. Ostaje u pritvoru dok se ne organizuje transfer na lokaciju gdje će izdržavati kaznu.
Vijeće je konstatovalo da su pripadnici snaga bosanskih Srba imali namjeru da unište bosanske Muslimane iz Srebrenice kao takve.
"Imajući u vidu stalno prisustvo i umiješanost Beare i Popovića u svemu tome, i sprovođenje operacije uz suštinsko učešće Mladića, pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata u Srebrenici imali su namjeru da svi vojno sposobni muškarci bosanski Muslimani budu ubijeni, a ta namjera je jedanka namjeri da se bosanski Muslimani iz Srebenice unište", zaključilo je vijeće.
Vijeće je zaključilo da su Karadžić i Mladić imali zajednički plan da prisilno uklone Bošnjake iz Srebrenice.
Sudsko vijeće je zaključilo da je Karadžić bio jedina ličnost u RS koja je imala moć da interveniše da muškarci bosanski Muslimani budu pobijeni, ali "ne samo da nije spriječio ubijanje nego je lično naredio da muškarci iz Bratunca budu prebačeni na druga mjesta kako bi bili ubijeni, nakon čega su ubijeni na području Zvornika".
Sudsko vijeće je konstatovalo da je 14. jula 1995. Karadžić proglasio ratno stanje na području opštine Srebrenica - Skelani što je Drinskom korpusu VRS dopustilo korištenje svih materijalnih resursa i olakšalo akcije ubijanja.
Vijeće je zaključilo da je Karadžić dijelio prošireni zajednički cilj da se muslimanski muškarci iz Srebrenice pobiju i doprinio sprovođenju ovog plana.