Akademik Duraković: „Pucati u drugog muslimana znači pucati u islam“

Duraković je, obrazlažući ovu iznimno kompleksnu temu, svoj naučni diskurs, pored ostalog, usmjerio i na kritičko propitivanje nedosljednosti prakticiranja i poimanja ukupnog islamskog vjerskog nasljeđa.

„Nemam pravo da bilo kome podilazim jer je obaveza intelektualaca da govore otvoreno i jasno“, pojasnio je Duraković. Ukupnu situaciju u arapskim muslimanskim društvima ocijenio je kataklizmičkom.  

„Muslimanski svijet je sudbinski suočen sa velikom krizom, u sukobu sa islamom, komentirajući činjenice da su muslimani jedni drugim neprijatelji i da, i jedni i drugi, u ratnom zanosu izgovaraju isti poklič „Allahu ekber“, ustvrdio je akademik Duraković.  Optužbe, koje često muslimanski lideri i suprotstavljene skupine, za krizu nesluženih razmjera koja se upravo dešava na bliskom istoku, pripisuju Zapadu prema njegovom mišljenju samo su djelimično tačne, jer direktni sudionici jesu oni koji za sebe tvrde da su muslimani.

Taj svojevrsni savršeni apsurd, kako Duraković opisuje bliskoistočne ratne strahote,  ishodišta nalazi upravo u iskrivljenom poimanju vjere islama, jer neki od tih zaraćenih skupina ili pak sve, Božanske prerogative pripisuju sebi, odlučuju o ispravnosti i iskrivljenosti tuđeg vjerovanja na što nemaju pravo.

„ISIL nema veze sa islamom, zapravo ima, bori se direktno protiv islama. Pucati u drugog muslimana znači pucati u islam“, rekao je Duraković.

Protumačio je kur'anski ajet u kojem se Bog direktno poziva čovjeka da se interaktivno angažira u upoznavanju drugih naroda i skupina a ne da ih proganja i ubija. U analizi tih načela našao je za shodno da se zapita nije li odbijanje Božanskog poziva za međusobno upoznavanje i saradnju zapravo sukobljavanje s Božijom voljom te s toga sasvim je realno očekivati posljedice koje su konsekventne tom odbijanju.  

„Imajući u vidu ajet o bratstvu ljudskoga roda, imajući u vidu da muslimani danas ubijaju jedni druge, pod izgovorom da nisu „pravi muslimani“ ne znači li to da su preuzeli Božanske prerogative da odlučuju ko jeste a ko nije vjernik. Nije li to je jedan od paradoksa“, zapitao  se Duraković.  Podsjetivši da se vjerski ratovi vode u ime eshatološke budućnosti zaključio je kako u ratovima kakvi se danas vode u arapskim društvima muslimani rizikuju da izgube i ovaj i budući svijet. „Od tih ratova ovosvjetsku koristi će imati samo Inicijatori koji ih skrštenih ruku s distance nijemo posmatraju kako muslimani međusobno ratuju“, naglasio je Duraković.

Prema njegovom mišljenju izlaze iz krize muslimanksi narodi bi trebali pronaći u kontekstualiziranju islama i islamskog učenja a ne u retrogradnom tradicionalizmu zbog čega su muslimanska društva, ubitnome, u sukobu sa modernitetom i savremenošću. „U skladu sa kur'anskim načelima ulema bi trebala pristupiti reinterpretaciji islama, mora se modernizirati, naravno ne u dogmatskim pitanjima, ali u mnogim drugim mora. Ulema bi trebala „osloboditi“ islam zatočen u 7 ili 8 stoljeću i treba, poštujući tradiciju, preispitati  autoritete iz tog vremena“, poručio je akademik Duraković.

Hasan Eminović