Krajišnici oživljavaju tradiciju: Iftar na soframa, tradicionalna jela i dobro druženje
, Published in Magazin Featured- font size decrease font size increase font size
- Print Email
Za stotinjak mještana cazinskog naselja Tržačka Platnica i njihovih gostiju, u haremu džematske džamije, priređen je iftar u pomalo zaboravljenom starinskom stilu, poslužen na soframa i ćilimima, uz provjerena tradicionalna bosanska jela.
Mnogi stariji postači često znaju kazati da ramazani i iftari nisu k'o što su nekad bili, da je nestalo ono 'nešto' u njima, zbog čega su izgubili svoju čar i dušu.
Kako bi pokušali pronaći taj skoro iščezli dašak ramazana, džematlije i mještani Tržačke Platnice odlučili su da kreiraju vlastitu vremensku kapsulu i vrate se 30-tak i više godina unazad, kad su svi manje imali, a ljepše živjeli.
U organizaciji iftara učestvovale su sve džematlije, a svako se na svoj način potrudio da iftarska atmosfera odiše mirisom tradicije i prošlosti, a istovremeno zrači jednostavnošću i zajedništvom.
Kako nam kazuju, i do sada su pokušali nešto slično, no nisu uspjeli posložiti sve kockice u mozaiku. Ove godine, zauzeli su čvrst stav da će iftar u ovom ambijentu konačno realizirati.
"Kada su sofre u pitanju, uspjeli smo prikupiti njih sedamnaest. Možda su to neke kuće izbacile iz svog inventara, ali hvala Bogu postoje još ljudi koji u tome vide značaj i čuvaju vrijedno naše tradicionalne stvari", priča Nezir Hodžić, efendija u ovom džematu, napominjući da i on sam ima jednu sofru koju je danas stavio na raspolaganje postačima.
Sofre su postavljene na ćilime i serdžade, koje su također donijeli džematlije i mještani. Ostavljeno je i nekoliko stolova za one koji zbog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti sjesti za sofru i iftariti. A mnogi su već upoznati sa činjenicom da za sofrom treba znati sjediti.
"Ljudi su sami počeli da se javljaju šta će ko donijeti od hrane, a bilo je i onih koji su u novcu donirali za potrepštine. Interesantno je da, kad smo objavili da pripremamo ovaj iftar, prvu donaciju smo dobili iz inostranstva, i to ni manje ni više nego iz Afrike, od jednog našeg čovjeka koji tamo boravi", priča efendija Hodžić.
Za postače su pripremana samo domaća jela: burek, zeljanica, sirnica, maslenica, grah, čorba, dok je korišteno meso isključivo iz domaćeg uzgoja. Seoski pijetao ili horoz, kako Krajišnici kažu, poseban je specijalitet.
Naravno, tu su i deserti: baklava, hurmašice, te kolači svih vrsta pripremljeni od vrsnih domaćica.
Rasim Hatić i njegova hanuma Hatka pripremili su tradicionalnu bosansku čorbu ili, u ovom kraju poznatu, jahniju.
"Radi se o čorbi koja je puna luka, mesa i ljutih paprika. Ona čovjeka, posebice postača, doslovce probudi i otvori apetit", kaže Rasim, napominjući da je upamtio da su stariji ovu čorbu zvali i papaz jahnija.
Uz ugodnu atmosferu i, primijetno, bez imalo zlobe i negativne energije svi su se lijepo družili i prepričavali dogodovštine iz ranijih vremena.
Tradicionalno, sva hrana koja je ostala iza iftara, umotana je i predata u ruke svim postačima, kao spreman obrok za sehur i sljedeći dan posta.
Na kraju, obećali su jedni drugima da će istu stvar obavezno napraviti i iduće godine.
(klix)