Zahvaljujući učesnicima 12. EMMAUS kampa 76-godišnja Numa konačno će imati vodu
, Published in BiH Featured- font size decrease font size increase font size
- Print Email
Jedna od aktivnosti na 12. EMMAUS - Međunarodnom omladinskom radnom kampu, koji je otvoren 10. jula u Potočarima kod Srebrenice, bila je prokop kanala za priključenje kuće na vodovodnu mrežu za dvije starije žene u stanju socijalne potrebe. Jedna od njih je 76-godišnja Numa Cvrk, povratnica u selo Broševići kod Srebrenice.
Ona je jedna od korisnica MFS-EMMAUS-ovog projekta "Ljubav za majke Srebrenice", koji je nastao kao ideja pružanja pomoći i podrške majkama koje su tokom rata izgubile najmilije i ostale same na području općine Srebrenica. Cilj projekta je pružiti podršku majkama i ublažiti njihovu tugu, te im dokazati da nisu same i zaboravljene.
Na teško pristupačnom terenu, gdje je skoro pa nemoguće doći prijevoznim sredstvom, dolazi se do sela koje je pusto. Među ruševinama i ostacima kuća koje su nekad bile nečiji domovi, nailazi se na kuću u kojoj živi sama majka Numa.
Ta starica živi u nemogućim uvjetima - bez vode, bez puta. Obavljanje najobičnijih poslova za nju predstavlja teškoću. Numa nema vodu u kući i prinuđena je da je, iako teško bolesna, donosi sa izvora.
- Uvijek je imala težak život, a sad kaže da ima i tešku starost - opisuje jedan od učesnika Emmausovog kampa u Potočarima.
Živjela je Numa s tri kćerke, dva sina i s mužem, koji je preminuo u tridesetoj godini života. Poslije njegove smrti dugo se borila kao samohrana majka.
- Osipala sam perlon i motala, eto tako sam hranila i školovala djecu - govori Numa.
Jedna kćerka joj je umrla od teške bolesti, a život je nije mazio ni kad joj je 1992. godine oduzeo sina. Ostala djeca žive u inostranstvu i rijetko dolaze.
- Gledala sam kćerku kako umire, nisam joj mogla pomoći. Sina sam hranila godinama, a onda su mi ga neprijatelji odlučili oduzeti. Taj osjećaj kad ti neko uzme tvoju djecu, taj osjećaj ne nestaje nikad, kao da su mi srce oduzeli - kazuje Numa.
Osim kopanja kanala da bi konačno imala vodu u kući, vrijedni volonteri Numi su i počistili kuću. Planiraju joj nacijepati drva, srediti dvorište koje je zaraslo u žbunje i paprat zajedno sa sadnicama koje je svojim rukama zasadio Numin poginuli sin.
U blizini je i njegov mezar do kojeg će volonteri prokrčiti prolaz.
"To mi je sve što je ostalo od njega, svetinja moja. Jesam sama, ali neću sa svog ognjišta nigdje - poručila je starica.
Druga grupa volontera danas je vrijedno radila na čišćenju (zaraslog u žbunje) Starog grada Srebrenica da bi put, koji vodi stepenicama do ruševina tvrđave, bio prohodan.
Nakon komemoracije žrtvama genocida 11. jula, kad su Potočari ostali pusti u tišini, oko 70 volontera iz država širom svijeta očistilo je kompletno područje Memorijalnog centra. Oni će nastaviti s pružanjem pomoći lokalnom stanovništvu u svakodnevnim radovima, kao što su košenje trave, branje voća i povrća, cijepanje i slaganje drva za zimu, radovi na farmi na Palama, rekonstrukcija kuće za jednu porodicu, čišćenje i uređenje stećaka i historijskih spomenika od značaja za Srebrenicu.
(FENA)
