Optužbe protiv Ratka Mladića: Od terorisanja Sarajeva do masovnih pogubljenja u Srebrenici

Sudsko vijeće Haškog tribunala izreklo je prvostepenu presudu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. Optužnica ga je teretila za genocid i druge ratne zločine počinjene na teritoriji Bosne i Hercegovine od 1992. do 1995. godine.

Od 11 tačaka optužnice, Vijeće je presudilo da Ratko Mladić nije kriv za genocid u vezi s prvom tačkom koja se odnosi na šest opština u BiH, ali jeste za genocid u Srebrenici (druga tačka optužnice).

Proglašen je krivim i osuđen po pet tačaka optužnice i za zločine protiv čovječnosti, što se odnosi na: progone, istrebljenja, ubistva, deportacije, nehumana djela prislnog premještanja stanovništva.

Mladić je također proglašen krivim po još četiri tačke optužnice - za kršenje zakona i običaja ratovanja, a u okviru toga za terorisanje, ubistva, protivpravne napade na civile i za uzimanje talaca.

Ratko Mladić osuđen je na kaznu doživotnog zatvora.

Četvrta izmijenjena optužnica MKSJ iz 2011. godine Ratka Mladića teretila je po 11 tačaka. Infografika pokazuje sadržaj optužnice prema kojoj je osuđen:

Za genocid je optužen po dvije tačke - onaj počinjen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici 1995. godine, o čemu postoje i druge presude međunarodnih sudova, kao i u šest bosanskohercegovačkih općina (Foča, Ključ, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica ) tokom 1992. godine.

Pet tačaka optužnice terete Mladića za zločine protiv čovječnosti (progoni, istrebljivanje, ubistva, deportacije i druga nehumana djela). Po četiri tačke optužen je za kršenje zakona ili običaja ratovanja (ubistva, terorisanje, protivpravni napadi na civile, uzimanje talaca).

Mladić prema optužnici snosi individualnu krivičnu odgovornost kroz učešće u nekoliko udruženih zločinačkih poduhvata (UZP). Također se tereti i na osnovu krivične odgovornosti nadređenog jer je, kako navode tužitelji, "znao ili imao razloga da zna da se snage pod njegovom efektivnom kontrolom spremaju da počine zločine ili da su ih već počinili, a nije preduzeo mjere da spriječi činjenje zločina ili da kazni počinioce".

Optužen je da je od 12. maja 1992. do 30. novembra 1995. godine učestvovao u UZP-u koji je imao za cilj trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo.

Otprilike u istom periodu, učestvovao je u UZP-u pokretanja i provođenja kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civila u opkoljenom Sarajevu. Cilj ovog zločinačkog poduhvata, navodi se u optužnici, bio je širenje terora među civilnim stanovništvom.

Mladić se tereti da je počevši od dana koji su prethodili 11. julu 1995. pa do 1. novembra te godine učestvovao u UZP-u eliminisanja bosanskih Muslimana u Srebrenici ubijanjem muškaraca i dječaka, prisilnim odvođenjem žena, djeca i dijela starijih muškaraca s tog područja.

Tereti ga se i za učestvovanje u uzimanju pripadnika Ujedinjenih naroda za taoce kako bi se prisilio NATO da prekine zračne napade na vojne ciljeve vojske bosanskih Srba u maju i junu 1995. godine.

Prva optužnica MKSJ protiv Mladića podignuta je pred sam kraj rata u Bosni i Hercegovini, 25. jula 1995. godine. Međutim, Mladić se od izlaska pred lice pravde skrivao 16 godina.

Nakon petogodišnjeg sudskog procesa u kojem je saslušano 377 svjedoka optužbe i odbrane, te usvojeno skoro deset hiljada dokaznih predmeta, tužioci Peter McCloskey, Alan Tieger i Dermot Groome zatražili su da Mladić bude osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Građani Sarajeva prve dane rata zapamtili su po presretnutom Mladićevom razgovoru radio vezom u kojem naređuje artiljerijskim jedinicama raspoređenim po brdima oko grada granatiranje sarajevskih naselja Velešići i Pofalići i ulica u centru grada, kao i ispaljivanje plotuna na zgradu Predsjedništva BiH.

"Velušiće, tuci Velušiće!... Velešiće tuci i Pofaliće tuci. Tamo nema srpskog življa mnogo", poručivao je radio vezom svojim vojnicima u noći 28. maja 1992. godine, a njegova odbrana tokom suđenja u Hagu tvrdila je kako se radi o "montiranom" snimku.

Sarajevo je pod opsadom, većinom bez vode, hrane, lijekova, struje, izloženo nasumičnom granatiranju i snajperisanju civila, bilo 1.425 dana. Više od 10.000 civila je ubijeno, od toga oko 1.600 djece.

Granatiranje pijace Marakle 1994. godine kad je poginulo 66, a ranjeno 140 ljudi, kao i masakr ispred Gradske tržnice 1995. godine kad je ubijeno 43, a ranjeno 90 ljudi, nalaze se među optužbama Haškog tužilaštva protiv Mladića.

Krvavi pohod vojske predvođene Mladićem po BiH, kako su odmicale ratne godine, postajao je još krvaviji, a vrhunac je bio u Srebrenici, koju je VRS zauzela u julu 1995.

"Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad i napokon, došao je trenutak da se, posle bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru", rekao je tada Mladić, a prenijela jedna od televizija.

Potom je svojim vojnicima izdao naređenje da krenu put Potočara u kojima je u UN-ovoj bazi i oko nje bilo sklonjeno na hiljade izbjeglica iz Srebrenice i istočne Bosne, mahom muslimana - Bošnjaka. Ono što je uslijedilo u narednih nekoliko dana u i oko Srebrenice rezultiralo je smrću više od osam hiljada Bošnjaka, uglavnom muškaraca i dječaka.

"Dana 12. jula 1995. godine, snage koje su učestvovale u napadu na Srebrenicu počele su razdvajati srebreničke dječake i muškarce od žena i djece. Dijelu starijih muškaraca dopušteno je da ostanu s porodicama. Više od hiljadu muškaraca i dječaka odvojeno je i zatočeno u Potočarima. Istoga dana, snage koje su učestvovale u napadu na Srebrenicu počele su protjerivanjem žena, djece i dijela starijih muškaraca iz enklave... Za vrijeme operacije prisilnog premještanja i poslije nje, pogubljenja muškaraca i dječaka, bosanskih Muslimana, vršena su putem 'situacionih' ubistava... snage koje su učestvovale u napadu na Srebrenicu zarobile su na hiljade muškaraca i dječaka koji su pokušali pobjeći iz enklave ili su im se predali.... prije pogubljenja su premlaćivani. Dana 13. jula, snage koje su učestvovale u napadu na Srebrenicu započele su s organizovanim pogubljenjima muškaraca i dječaka koji su odvojeni i zatočeni, kao i onih koji su se predali ili su zarobljeni. Žrtve tih pogubljenja su pokopane, a dio njih je kasnije ekshumiran i ponovo pokopan u pokušaju da se sakriju zločini", navodi optužnica.

Na spomen-ploči u memorijalnom centru Srebrenica - Potočari nalazi se broj od 8.372… ubijenih. Porodice još uvijek tragaju za nestalim.

Mladić se tereti i za "zatočenje hiljada bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u zatočeničkim objektima u životnim uslovima smišljenim tako da dovedu do njihovog fizičkog uništenja", u logorima Manjača, Omarska, Keraterm, Trnopolje, KP dom u Foči i Batković.

Presudu Mladiću izreklo je tročlano sudsko vijeće MKSJ u sastavu Alphons Orie (predsjednik), te sudije Bakone Justice Moloto i Christoph Flugge.