Promatrajući pravnu literaturu hanefijskog mezheba od vremena Ebu Hanife i njegovih učenika, Ebu Jusufa i Muhameda eš-Šejbanija, možemo primjetiti da su većina djela nastala tako što su kometarisana temeljna djela dvojice spomenutih učenika, posebno Eš-Šejbanija.
Neka od njih su postala poznata po svojim brojnim komentarima, ali i zbog toga što su u sebi sadržavala brojna fikhska pravila kojima su autori željeli ukazati na brojne slučajeve i rješenja.
Pa ipak, najkomplikovanije je bilo sastaviti djelo iz oblasti fikha-islamskog prava na način da bude naučno utemeljeno, ali isto tako pristupačno i dostupno, i onima koji nemaju dovoljno znanja iz različitih nauka i disciplina.
Takva su djela Nurul-Idah Eš-Šurunbulalija (1586-1659) i Fikhul-ibadat Muhameda Seida Serdarevića (1882-1918).
I jedno i drugo djelo je Bošnjacima i muslimanima u ovim krajevima predstavljalo osnovni udžbenik fikha u medresama i izučavalo se dugi niz godina.
Jedan mladi bosansko-hercegovački autor, svršenik Behram-begove medrese u Tuzli i glasovitog Al-Azhara, Jusuf-ef.Džafić, preveo i prokomentarisao Hanefijski fikh (Nuru-l-idah i dopunu Nuru-l-idahu iz Imdadu-l-Fettaha, autor Šurunbulali).
Ovo djelo se dugi niz godina proučavalo u našim medresama u Bosni i Hercegovini, a mi ga u Tuzlanskoj hronici predstavljamo razgovarajući sa Jusuf-ef. Džafićem.
Emisiju emitujemo u srijedu 20.12. u 18,00 sati.