INTERVJU: Istina je Božije svjetlo na zemlji, a Božije svjetlo se ne može utrnuti (VIDEO)

Uvaženi muftija Vahid-ef. Fazloviću, po okončanju ovogodišnjih realizovanih aktivnosti obilježavanja godišnjice Genocida, željeli smo da za medijske platforme Media Centra IZ u BiH čujemo od Vas kako biste ocijenili protekli period, šta biste izdvojili kao posebnost, na šta biste ukazali?

Muftija Fazlović: Razgovaramo o Srebrenici, šehidima, o njihovim majkama, braći i sestrama, razgovaramo o jednoj velikoj kušnji koja nas je zadesila. Iako je stradanje velikog broja Srebreničana, muslimana Bošnjaka Podrinja, bilo prije više od dvadeset godina, u cijelom ovome vremenskom periodu, nizali su se mnogi događaji i svi su bili vezani za ’95. godinu. Bio je to put teške borbe. Okončana je Agresija na BiH, ali Srebreničani su se morali i dalje boriti cijelom svojom snagom, uz pomoć mnogih pojedinaca i institucija, i u domovini i u svijetu. Doista je bilo teško. Svaka godina je bila duga, posebno za majke, porodice ubijenih u Genocidu nad muslimanima Bošnjacima. Ipak, ta borba je dala svoje rezultate. Nije završena, ali pobjede su očite, hvala Allahu, dž.š. Danas se u cijelom svijetu obilježava Genocid nad Srebreničanima, nad muslimanima Bošnjacima u Podrinju. Danas nema ni jednog Bošnjaka koji na dan dženaze u Srebrenci nije ili u Srebrenici ili uz Srebrenicu. Pouzdano se zna da hiljade džemata u Islamskoj zajednici, neizostavno, u danima i sedmicama jula, posebno kada se približi 11. juli, svu svoju pažnju vezuju za Srebrenicu.

Da nije bilo tog moćnog odjeka borbe u Srebrenici, u domovini, ne bismo došli do ovog stupnja istine i povezanosti s tragedijom Srebrenice, ne samo Bošnjaka nego skoro svih nacija u svijetu. Poznato nam je da i parlamenti, vlade, kao i nebrojene asocijacije u svijetu, usmjere svoju pažnju prema Srebrenici kako bi iskazali svoje poštovanje, ljudskost, saosjećanje. Važno je to ne samo za Srebreničane nego za svakog čovjeka koji tako čini. To su danas, nakon dvadeset tri godine, dosezi zbog kojih ima satisfakcija i u porodicama. Znamo da im bol olakša podrška ovih razmjera i znamo da je uz njih, ovim sveukupnim opredjeljenjem, naš put sve bliže cilju da se istina potpuno pokaže i da se pravda potpuno ispuni.

U proteklom periodu smo u više navrata obilježili godišnjice nekog bošnjačkog stradanja ali Genocid kojeg se ovih dana sjećamo posebno se izdvaja po svojoj obimnosti i monstruoznosti. Nakon mnogih svjedočenja onih koje smo čuli, ali i onih koje više nema ko da ispriča, kako učiniti sigurnom istinu i poruku za budućnost?

Muftija Fazlović: Istina je uvijek najbolja poruka za našu budućnost. Poznato nam je da se u Kur’ani-kerimu istina ističe kao ono što nužno biva, opstaje. Laž je kratkotrajna, ona prolazi. Istina je poput svjetla. Kada padne mrak, svjetlo nije poništeno. Božije svjetlo na Zemlji se ne može utrnuti, o tome Kuran plemeniti, također, govori. Svjedočenje je to i ostalih svetih i mudrih knjiga. Istina je Božije svjetlo na Zemlji, pravda je Božije svjetlo na Zemlji. Istina i dobro su osnova svijeta i moraju opstati. Naravno, ljudi imaju svoju misiju, ulogu, svoje djelo. Onima koji se bore i zalažu za istinu njima pripada budućnost, oni će osjetiti konačnu slast. S istinom je tako. Oni koji pristaju uz laž, i tako snuju o svojim kratkoročnim računicama, neće uspjeti. Mi Bošnjaci imam0 trajnu obavezu, i pojedinačnu i kolektivnu. Borit ćemo se za istinu u Srebrenici i na primjeru Srebrenice ćemo se, ako Bog da, uvijek boriti za istinu koja je važna svakom čovjeku.

Ove godine je u Memorijalnom centru u Potočarima obavljena zajednička dženaza i ukop posmrtnih ostataka trideset pet žrtava Genocida. Kako ocjenjujete aktivnosti koje su tim povodom realizovane u pripremi dženaze i kako je sve proteklo?

Muftija Fazlović: Žao nam je što svoj smiraj nisu našli mnogi šehidi čije kosti su djelimično prikupljene. Stotine tabuta je ostalo da čekaju na posmrtne ostatke nevino ubijenih ljudi. Tako svoj smiraj nisu našli ni mnogi u porodicama šehida. Svjedoci smo da uz duboku bol tabuti u Srebrenici uvijek donesu i olakšanje. Nadamo se da će institucije u čijim rukama je taj posao, koje su se obavezale da marljivo rade, da obave posao pronalaska i indentifikacije ljudi, iako je to sve teško i složeno, da će ubuduće mnogo više uraditi, i da ćemo u godinama ispred nas imati mnogo više onih kojima će ta dženaza olakšati bol, evo, na ovaj način kako smo istakli.

Ovogodišnja dženaza i komemoracija, taj mnogoljudni skup je dostojanstveno protekao. To je obraz našeg naroda. Mnogi koji su došli da sudjeluju, zvaničnici iz svijeta, svi koji su došli i iskazali svoje veliko poštovanje, istakli su dostojanstvo koje pokazuju svi prisutni na tom skupu. Svaka naredna godina nas dodatno obavezuje da još više učinimo u smislu organizacije i da upotpunimo obilježavanje stradanja u Genocidu i dženazom i drugim sadržajima. Majke Srebrenice i mnogobrojne porodice, nakon što smo pokopali trideset pet žrtava genocida 11. jula u Potočarima, iskazali su zahvalnost mnogima koji su se našli da pomognu, sudjeluju, da to obilježavanje bude veličanstveno na način opomene, na način da učimo i naučimo o svetosti onoga što mora biti sveto svakom čovjeku.

I, doista, Srebrenica i Potočari će zauvijek ostati, u tom pogledu, važan svjedok.

Svake godine se iznova obavežemo da ćemo istrajati na putu istine i pravde

Koliko je važno da obilježavanje Genocida u Srebrenici zadrži i njeguje formu koju je vremenom dobilo?

Muftija Fazlović: Mi već imamo određenu formu, protokol, program obilježavanja Genocida. Mnogo se na tome radilo u proteklom vremenu, mnogi su dali svoj doprinos, a to su prije svega porodice šehida, lokalne vlasti, Općina Srebrenica. Do sada je tako bilo, sada imamo nove izazove pa ćemo vidjeti kako ćemo se s time nositi. Nadamo se da će u tom gradu opet biti normalno stanje kada je u pitanju vlast u Srebrenici. Ono što zdrava logika očekuje je da u Srebrenici Bošnjak bude načelnik. Trebalo bi da svi budu za tu činjenicu i za jedan takav poredak stvari.

Istini o Genocidu i godišnjicama obilježavanja doprinijeli su mnogi pojedinci, institucije, iz domovine, državnih institucija, međunarodne zajednice. Međunarodni sudovi su učinili mnogo. Procesi još nisu završeni i teško je na ovom svijetu tu pravdu dovesti do njezine punine ali mnogo se uradilo na pravdi.

Islamska zajednica bdije u Srebrenici, tako treba da bude i bit će. Dženaza u Potočarima će se klanjati sve dok ne pokopamo sve šehide, a šehidska dova u Potočarima će se trajno učiti i to će činiti generacije poslije nas. Islamska zajednica je na svojim najvišim tijelima ustanovila vjerski program za šehitluke u Potočarima, kao i odnos općenito prema šehitlucima i to je jedna od naših najvećih zadaća koju smo stavili ispred sebe kada je riječ o Srebrenici, Prijedoru i mnogim drugim stratištima. Uz dženazu i šehidsku dovu, važna je i poruka s komemoracije. Oni koji pohode toga dana Srebrenicu, svojim skrušenim stavom, mudrom i odgovornom riječju i porukom, i gosti iz svijeta i naše domovine, pošalju poruku svim ljudim. I iznova, svake godine, obavežemo se da ćemo istrajati na putu istine i pravde, u pokazivanju naše saosjećajnosti s porodicama šehida, da ćemo istrajati da odgovornost i zaslužena kazna stignu one koji su ubijanjem nevinih ljudi htjeli istrijebiti jedan narod s njegovih stoljetnih ognjišta.

Uz dženazu i komemoraciju, hoću da istaknem i Marš mira. To je dragocjen poduhvat u kojem sudjeluju generacije mladih ljudi iz cijelog svijeta. To je dirljivo. Čini mi se da je to posebno važna slika i poruka koja odlazi u svijet. U tri dana, bez obzira o kakvim uvjetima se radilo, hiljade ljudi prođu blizu stotinu kilometara i iskažu svoju solidarnost u odnosu na one koji su se borili između života i smrti, moleći dragog Boga, krijući se i nadajući se, nevini i goloruki. Marš mira je velika povorka mira i opomene kao uzor svima drugima koliko treba dati svako od nas sa svoje strane da svjedočimo ono što je bilo u prošlosti, radi sadašnjosti i budućnosti i mladih generacija koje žive i koje će živjeti, ako Bog da.

Mislim da smo došli u taj stadij kada se može govoriti o značajnom iskustvu u vezi s obilježavanjem Genocida i da su to manifestacije koje mogu biti važne svim ljudima, ovdje, u regionu i cijelom svijetu. Sve za šta budemo u budućnosti zajednički smatrali da može unaprijediti karakter obilježavanja, da poruka bude jača, nauk veći, činit ćemo to, ako Bog da.

S obzirom na status šehitluka Genocida nad Bošnjacima, uključujući širi pojas Srebrenice i Potočara ali i Prijedora, šta bismo mogli uraditi na boljem educiranju kako Bošnjaka, tako i javnosti uopće o posebnosti tih prostora?

Muftija Fazlović: Svake godine je sve veći broj onih koji dođu u Potočare, obiđu mezarje, pogledaju film, dokumente. Nekada su to bile desetine hljada, a mi sada već možemo govoriti o više od stotinu hiljada ljudi koji dođu u Potočare tokom godine. Važno je da učenici, studenti, mladi ljudi, znanstvenici, dolaze u Srebrenicu. Sve više se to čini na nivou ozbiljnih planova za rad. Ima još puno prostora i valja nam angažirati one koji mogu najviše doprinijeti, one koji su o tome čitali, učili, sudjelovali negdje u svijetu u vezi s zaštitom memorije, uspomene koja je bolna, ali koja mora ostati trajno sjećanje. Ako ne bismo bili odgovorni na tom putu, onda bi istina o Srebrenici, ma koliko dokazana, ostajala u uskim vidokruzima.

Veliki broj ljudi treba da zna, svjedoči i čuva, na temelju istine, univerzalne vrijednosti.

Majke šehida su majke istine

Majke Podrinja su svojim aktivnostima i ustrajavanjem na istini uložile dodatnu snagu u borbi za dostojanstvo žrtava Genocida. One su svjedokinje da su njihova djeca, muževi, braća, očevi bili osobe, ostvareni ljudi. Međutim, mnoge od tih žena više nisu žive. Primijetimo to i na okupljanjima u Tuzli svakoga 11. u mjesecu. Pozitivno je što džematlijke iz medžlisa širom naše zajednice dolaze i daju podršku. Vi ste predsjednik Savjetodavne radne grupe Memorijalnog centra u čijem radu sudjeluju predsjednice udruženja, majke Srebrenice. Susrećete se svakodnevno s njima.

Jesmo li kao narod i društvo svjesni njihovog doprinosa u borbi za istinu i na koji način im mi možemo biti još veća podrška?

Muftija Fazlović: Majke Srebrenice su ispred svih nas u ovoj borbi o kojoj razgovaramo. Mnogo sam naučio od majki Srebrenice. O tome sam dosta razgovarao i s našim reisu-l-ulemom Husein-ef. Kavazovićem, koji je u svojstvu muftije tuzlanskog u jednom dugom periodu bio zajedno s majkam Srebrenice, s porodicama naših šehida, kao i raniji reisu-l-ulema Mustafa-ef. Cerić.

Majke Srebrenice su u našem vremenu, u ovih dvadeset godina, najviše doprinijele da se čuvaju univerzalne ljudske vrijednosti. Možda ih nekada nismo mogli razumjeti ali je najvažnije da su one dobro razumjele svoju ulogu. Uz taj bol koji majka može imati, one su pokazivale nadljudsku snagu. Toliko su ustrajavale da se niko ne može s njima uporediti. Ja to mogu da objasnim samo Božijom voljom, Božijom pomoći, On im je dao tu snagu. One su tu svoju majčinsku ljubav pretočile u snagu borbe za istinu, one su shvatile da je to najpreče, najvažnije. Niko nije mogao biti toliko uvjerljiv, niko ne može na takav način istinu pronijeti svijetom kao što čine majke Srebrenice. One su majke šehida, ali one su majke istine. One su majke univerzalnih vrijednosti ljudskog roda.

Majke Srebrenice nikada nisu pokazale mržnju. Rahmetli Hatidža Mehmedović je jedna od tih najuzornijih majki Srebrenice. Znamo za njezine miroljubive geste prema onima koji su pokazivali makar tračak svoje spremnosti da priznaju i da kažu: Da, ovdje u Srebrenici je počinjen Genocid.

Zahvalni smo Bošnjakinjama iz naših džemata, iz cijele Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini što iz dana u dan pokazuju sve više solidarnosti s majkama Srebrenice i svim majkama šehida. Vrijeme prolazi, ali ne blijedi ta naša snaga, ona se uvećava, i to nam je važno. Znamo za ovu tradiciju ovdje u Tuzli. Već godinama tu više nisu samo majke Srebrenice, svakog jedanaestog u mjesecu zajedno s njima su majke Bosne, naše Bošnjakinje i mnoge druge koje dijele bol ali i krče put istini.

Mi se nadamo da će doći vrijeme kada ćemo u punom svjetlu shvatiti veličinu Srebreničke majke. Nisam vidio još ni jednu majku Srebrenice da se umorila. To je nadahnuće koje dolazi od Onoga Koji svojom voljom i moći na sve utiče i ljudima otvara pravi put.

Mora prestati atak institucija entiteta RS na prava ljudi

Sagledavajući položaj muslimana u Srebrenici, ukupne okolnosti njihova življenja na ovom području, ima li potrebe za zabrinutost, posebno uzimajući u obzir otvoreno negiranje Genocida i sistematsko otežavanje njihovog svakodnevog života, konkretno od strane vlasti u bosanskohercegovačkom entitetu RS?

Muftija Fazlović: Nakon Genocida nikada neće prestati zabrinutost. Mi to dobro znamo.

Brojne presude su poznate. U Genocidu su sudjelovali pojedinci u velikom broju. Neke od njih je već stigla pravda, ali su sudjelovale i institucije, koje su planirale i rukovodile ubijanjima, silovanjima, iskopavanjima i prekopavanjima grobnica, skrivanjima. I danas su institucije te koje uvećavaju našu zabrinutost. Kod ljudi koji bi morali da odraze svoju odgovornost zato što predvode institucije, dato im je povjerenje od mnogih da to čine ljudski, što odgovornije, nažalost, još uvijek nije tako. Nećemo generalizirati, ali morat će prestati atak institucija u entitetu RS, kao i onih koji im daju podršku na tom putu, na prava ljudi. To je nečuveno. Teško je shvatiti da jedan narod koji čini više od 50% u jednoj zemlji ne može u bilo kojem gradu, selu, školi, fakultetu, kazati: To je moj jezik. A taj jezik je poznat po imenu i sadržaju daleko u prošlost. Morat će prestati pritisci na Bošnjake i na njihovu imovinu, i na sve druge gdje god ima tih pritisaka. Mi znamo s kojim ciljem se donose zakoni koji se odnose na imovinu na području RS-a. Neće se moći ostvariti ono što možda neki u kontinuitetu već dugo žele i priželjkuju. Mi želimo da ovo bude zemlja čvrstog mira, da u njoj žive ljudi u slobodi. Svakom prilikom se koristimo da pozovemo da se sa svakim čovjekom lijepo postupa, komšijski, po poznatoj bosanskoj formuli komšiluka, da se pomaže ljudima, pogotovo onima koji predstavljaju manjinu u određenim sredinama u kojima žive. Naravno, bit ćemo čvrsti kao narod da se odbrane prava. I sve je ovo povezano. I to najteže vrijeme Genocida i ono kako se djeluje danas u mnogim institucijama entiteta RS, ali, s druge strane, povezano je to i u shvatanjima i djelovanju našeg naroda u ovoj zemlji koji ima podršku za ono što smatra da su principi po kojima treba uređivati ovu zemlju i živjeti u njoj. Podrška našeg naroda, institucija ove zemlje, mora biti snažna i odlučna naspram potreba i prava ljudi koji su se vratili i iznova svoj život uspostavili, i koji žele da žive tamo gdje su rođeni i gdje su zapamtili da žive odnosno da su živjeli njihovi očevi i djedovi.

Naši ljudi u Podrinju svojim povratkom u domove, na svoja imanja pokazali su veliku snagu. Domaćinski i hrabro obnavljaju svoja imanja. Posebno nas raduje i sokoli prisustvo djece. U školama, mektebima. U njima, možda još slabašno, ali ipak ustrajno pulsira život. Kako im pomoći da hrabrije ostvaruju svoje ciljeve?

Muftija Fazlović: U mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine slično se živi kao u cijelom Podrinju. Važno je da se život tih ljudi normalizira, kao ljudska, porodična svakodnevnica. Očekuje se od Bošnjaka koji su se vratili, svih Bošnjaka koji su rođeni u sredinama u kojima je počinjen Genocid, da se njihova ljubav zauvijek čuva prema rodnoj grudi, da čuvaju i poštuju svoj korijen. Moraju to svi ljudi njegovati. Oni koji su se tamo vratili treba da istrajno rade i bore se kroz život, a oni koji su morali otići ne smiju zaboraviti svoju rodnu grudu. Neka obnove svoje kuće, stanove. Mnogi su to učinili, ali to je zadaća svih. Neka sačuvaju svoje posjede. Neka pomognu da se grade škole, da se unapređuje infrastruktura. Imamo takvih primjera, ali na tome nam valja još raditi. Svi smo pozvani, mnogo više nego što je to nekada bilo, danas i ubuduće, da uz te ljude danonoćno budemo. Neće prestati potreba za projektima i pomoći ljudima koji tamo žive. I ne samo institucije, već mnogi pojedinci, dobri ljudi, mogu više pomoći. Svi moramo više pomoći. Nadam se da će se ovako kako smo ukazali na kontinuitet odnosa prema Srebrenici, na jačanje pažnje kada govorimo o obilježavanjima, i u ovom svakodnevnom, egzistencijalnom smislu, naša privrženost ljudima koji žive u ovim područjima biti sve veća.

Uloga svakog ljudskog bića u Srebrenici će biti zapisana

Početak povratka, obnova prvih džamija, mladi imami koji su se hrabro odlučili za život sa svojim narodom u Podrinju gledano sa ove distance su fenomen. Nešto što je naša Zajednica, ako Bog da, pokazat će budućnost ponudila svome narodu kao trajnu vrijednost. Munare, ezani, imami i džematlije su nezaobilazan udio u pomoći obnovi života od strane IZ u BiH. Zahvalni smo brojnim prijateljima širom svijeta na pomoći u obnovi džamija, u podršci da se osnaže povratnici kroz različite razvojne programe, ali kod našeg čovjeka vidimo posebnu snagu i ponos kada sam obnavlja svoje, živi od svoga rada…

Muftija Fazlović: Vi ste ukazali na sve ono što se moralo činiti. Obnavljali smo ono što je ljudima potrebno za njihov duhovni i fizički život. Da opstanu i da imaju krov nad glavom, da pripreme svoje njive za rad, svjetvu. Nicale su i neke fabrike.

Kada govorimo o vjerskim objektima, nakon što su porušene sve džamije i svi drugi vjerski objekti, uspjeli smo obnoviti najveći broj džamija. Mi znamo da je nezamislivo da u našim sredinama, džematima, ljudi žive bez džamija, bez imama. Hvala dragom Bogu da smo u u ovoj mjeri uspjeli obaviti ove naše zadaće. Nismo nikada imali poteškoću da u džemate koji su obnavljani dođu imami. Uvijek je bilo onih koji su pokazali veliku spremnost da tu žive s ljudima. Naši imami zaslužuju najveće priznanje. Mi smo u Islamskoj zajednici toga svjesni, a svjesni su toga i naše džematlije. Nema ni jednog džemata danas koji je obnovljen i u funkciji a da u tom džematu nije imam sa svojim džematlijama. S njima žive zajedno sa svojom djecom i porodicama. Mahom su to mladi ljudi i oni su upravo dobar primjer mladim ljudima. Najveće je bogatstvo kada vidimo kako su mladi ljudi, muškarci i žene, cijele porodice, tako čvrsto vezani za svoju avliju, svoj zavičaj. Možda su mnogi mislili da će u Srebrenici biti posebno teško da se obnovi život. Zahvalni smo imamima, glavnom imamu Damiru-ef. Peštaliću koji je iz Gradačca, tako davno, na samom početku povratka, otišao sa svojom suprugom da živi u Srebrenici, da bude uz ljude, da im i desno i lijevo rame stavi na raspolaganje za utjehu, da s njima podijeli sve što je trebalo dijeliti za ovo vrijeme koje je prolazilo. I ostalim našim imamima, u svim našim džematima smo neizmjerno zahvalni.

Podrinje je jedna naša snaga, i zbog naših imama, ali, hvala Bogu, tamo je sve je više i onih iz drugih esnafa koji su neophodni da se ljudi ljepše osjećaju, da lakše žive svoj život, da se njihove potrebe podmiruju. I u ovom pogledu mislim da ćemo činiti više i vidim to u opredjeljenjima ljudi. Islamska zajednica je tu da učini ono što je ona kadra svojom snagom ali i da neprestano potiče sve druge da okreću svoje lice prema Podrinju i ljudima kojima je ipak teže živjeti u ovoj zemlji jer su ostali bez svega, bez najmilijih, bez domaćina koji nose progres u svakoj porodici. I Islamska zajednica i cjelokupno naše društvo imaju tu svoju trajnu obavezu i nadamo se da ćemo, ako Bog da, tu našu odgovornost ispuniti.

Uvaženi muftija Fazloviću, hvala Vam za izdvojeno vrijeme i ovaj razgovor.

Muftija Fazlović: Zahvaljujem se medijima u Islamskoj zajednici, Media centru, zahvaljujem se na vašoj brizi o Srebrenici. Srebrenica je otvorena knjiga. U njoj će od ‘95., od Genocida koji je počinjen, sve biti zapisano. I to će tako trajati u budućnosti. Mi znamo da je knjiga najpouzdaniji svjedok. Postoji jedna Knjiga u kojoj je sve zapisano, i svaki trun dobra i svaki trun zla. Otvorena knjiga Srebrenice podsjeća na taj zapis pomno čuvani. Uloga svakog ljudskog bića u Srebrenici će biti zapisana i to mastilom koje se neće brisati. Oni koji su na strani ljudskih vrijednosti, koji su se borili i koji će se izboriti za konačnu istinu i pravdu, ako Bog da, bit će ponosni na svoj put, a oni drugi, bit će osramoćeni, i već jesu. Nadamo se da će takvi sami sebi pomoći. Ne može im niko pomoći u onoj mjeri u kojoj oni moraju sami sebi pomoći. Morat će priznati i kazati: Da, u Srebrenici je počinjen Genocid, odgovorni smo. Ako nisu u stanju da priznaju, nisu u stanju ni da se pokaju.

Mislimo da će i to biti zapisano u ovoj otvorenoj knjizi Srebrenice koja je važna za ovu zemlju i koja je važna za cijeli svijet.