Godišnjica krvavog Bajrama u Mostaru, zločinci još uvijek nekažnjeni
, Published in BiH Featured- font size decrease font size increase font size
- Print Email
Na Bajram, 10. februara 1997. godine dogodio se napad u Liska ulici u Mostaru u kojem je ubijen Šefik Sulejmanić, a Seid Maksumić i Safet Radoš teško povrijeđeni, dok su lakše povrede zadobile još 22 osobe.
Tog dana je stotine Mostaraca bošnjačke nacionalnosti, u koloni koju su predvodili tadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević i muftija mostarski Seid ef. Smajkić, i uz pratnju pripadnika IPTF-a i SFOR-a, krenulo ka Liska parku u zapadnom dijelu grada u namjeri da obiđu mezarja.
U toj namjeri su ih, napadom vatrenim oružjem i palicama, spriječili pripadnici specijalne policije koje je predvodio presuđeni ratni zločinac Marko Maka Radić. Sve se desilo dvije godine nakon potpisivanja mira, a Mostarci su se borili za slobodu kretanja koja im je zbog Radića i sličnih bila onemogućena.
Nakon napada u Hag su isporučeni Vinko Martinović Štela i Mladen Naletilić Tuta.
Za napad su, pored Radića, optuženi specijalci Ivan Hrkać, Božo Perić, Željko Planinić i Josip Cvitanović.
Suđenje optuženima je u nekoliko navrata započinjano, a zatim prekidano. Najprije je prekinuto 2006. godine, da bi se nastavilo pred Kantonalnim sudom u Mostaru 15. decembra 2011. godine. Novi pretres je zakazan za 12. januar 2012. godine, ali je prekinut jer se jedan od optuženih Josip Cvitanović onesvijestio. Odugovlačenje je nastavljeno tokom 2012. godine, nastavak je zatim zakazan za april 2013, ali je u međuvremenu došlo do promjene tužioca. Od Seada Đikića, koji je imenovan za državnog tužioca, predmet je preuzela Mirjana Đerić. I tu je bio kraj procesu.
Surov i opasan uvijek naoružani ekstremist
Marko Radić je u tom periodu bio zapovjednik Policijske uprave Mostar. Sa te ga je dužnosti smijenio visoki predstavnik i to upravo zbog napada na Bošnjake u Liska parku. Njegova je odgovornost za napad utvrđena istragom IPTF-a, u čijim je izvještajima opisivan kao "surov i opasan uvijek naoružani ekstremist".
Samo nekoliko mjeseci nakon ubistva, u junu 1997. godine, Radić je održao "čuveni" govor o svojoj viziji "suživota" u Mostaru.
- Ima onih koji ne mogu da žive bez četnika i balija. Drugi se opet bore za Federaciju, hoće da žive sa muslimanima. Ja bih im poručio da je bolje da se nisu rodili nego što su toliki izrodi i izdajnici – poručio je Radić.
Iako ga je visoki predstavnik smijenio sa pozicije zapovjednika PU Mostar, Radić nije dugo čekao na novu poziciju u institucijama vlasti. Zaposlen je kao savjetnik HDZ-ovog ministra unutrašnjih poslova HNK, što dovoljno govori o težnji te stranke ka normalizaciji odnosa u Mostaru i BiH u cjelini te pomirenju naroda. Uzimajući u obzir slučaj zbog kojeg je Radić ponovo dospio u fokus javnosti, taj odnos HDZ-a nikada nije ni promijenjen.
Radić je dovođen i u vezu sa neuspješnim pokušajem atentata na nekadašnjeg upravitelja Mostara Hansa Koschnicka.
Radića je, podsjetit ćemo, Sud BiH osudio na 21 godinu zatvora zbog počinjenih ratnih zločina. Na slobodu je trebao izaći tek 2027. godine. Međutim, ministar pravde BiH Josip Grubeša (HDZ) potpisao je Rješenje kojim se odobrava njegov transfer na izdržavanje kazne u Republici Hrvatskoj i to nakon što je Županijski sud u Zagrebu preinačio presudu Suda BiH, jer ne priznaje UZP, te mu odredio kaznu zatvora u trajanju od 12 godina i šest mjeseci.
(Vijesti.ba)
