Hutba reisu-l-uleme Kavazovića u Igmanskoj džamiji

Foto: AA

Sarajevo, 02. august 2019. (MINA) – Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u okviru manifestacije "Odbrana Bosne i Hercegovine - Igman 2019" održao je danas hutbu u Igmanskoj džamiji. Današnju hutbu prenosimo u cijelosti:

- Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. On nas je uputio na put bratske ljubavi i pažnje. On nam je darovao ljepotu džemata i zajedništva.

Mir i spas neka su na Njegovog posljednjeg poslanika, pouzdanog i povjerljivog Muhammeda. Salavat neka je na njegovu plemenitu porodicu i uzorite ashabe i sve njegove sljedbenike u svim vremenima.

Posebnu milost ištemo za sve bosanske gazije i šehide, koji su svojom borbom, životom i krvlju zaštitili našu nejač i naše potomke i odbranili našu domovinu od agresora i izdajnika.

Molimo Te, Uzvišeni Allahu, neka naša djela budu u sjeni milosti Tvoje i pomoći; neka svaka naša dova i svako naše djelo u ime Tebe započne i u ime Tebe se i dovrši!

U suri Alu Imran stoji:

O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte one kojima možete vjerovati; ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. (Alu Imran, 118)

I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici. (Alu Imran, 139)

Ako vi dopadnete rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli silnike. (Alu Imran, 140)

Zar mislite da ćete ući u džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji u borbi ne posustaju? (Alu Imran, 142)

Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici. (Alu Imran, 160)

Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi. (Alu Imran, 164)

Draga braćo i sestre.

Kao i svake godine, na platou Igmana pored Vojničke džamije, okupimo se radi podsjećanja na naše junake, naše gazije. Podsjetimo se na veličinu njihove zakletve: čuvati domovinu i vjeru, štititi narod i braniti zemlju od dušmana. Bili su i goli, i bosi, i gladni, i promrzli, svjesni da imaju samo svoje živote i vjeru u Boga Jedinoga, Koji ih štiti.

Vodila ih je mudrost iz ajeta koje smo citirali. Bili su ubijeđeni da su Allahova milost i pomoć na strani pravde, istine i čovjekoljublja. Bili su ponosni što im je Allah omogućio da se bore za te plemenite ideale.

Njihov zavjet, kao i zavjet naših hrabrih sinova i kćeri od ljute Krajine do herojskog Podrinja, od hrabre Posavine do prkosne zemlje Hercegovine, isti je zavjet Bogu, narodu i zemlji: živjet ćemo slobodno i svoju čeljad podizati u ljudskom dostojanstvu.

Nisu se kolebali, već su svojim primjerom pokazali put i nama ostavili u amanet da se za slobodu i dostojanstvo naroda i zemlje borimo s istom odlučnošću kakvu su i oni ispoljili, ponosno, čvrsto, stameno, časno i uzdignute glave.

I danas, četvrt stoljeća poslije, nakon strašne agresije, genocida i udruženog zločinačkog poduhvata, ta je odlučnost više nego potrebna, jer nasrtaji na našu Domovinu i naš narod ne jenjavaju. Samo je oružje drukčije.

I danas moramo ukazivati na pokušaje dehumanizacije nas, bosanskih muslimana, koju vode politike iz susjednih zemalja, izmišljajući laži o našem čistom islamu. U isto vrijeme, oni se naoružavaju, spremni da započeto nastave, kao da im zla nije malo.

Odlikuju ratne zločince i veličaju zločinačke ideologije, uzdižu ih i ponose se njima.

Naš najveći grijeh, u njihovim očima, uvijek je bio taj što volimo svoju zemlju i svoju vjeru i što nikada nismo bili spremni od te ljubavi odustati. To je ona ista mržnja koju su iskusili naši preci bogumili, upućivana prema našoj zemlji, kulturi i vjeri. I tada su našu vjeru nazivali heretičkom, kako bi opravdali svoje zločine nad nama. Danas je nazivaju militantnom, kako bi nas dehumanizirali i pripremili za njihove nove zločinačke ekspedicije.

Na njihovo nasrtanje ne smijemo ne reagirati! Obaveza je svakog savjesnog i časnog čovjeka ukazati na zlo koje nam se čini u Bosni i Hercegovini. I neka niko ne misli da ćemo lahko sa zlom, koje nam se sprema, i neka ne govori da ga se ono ne tiče! Jer, voda će napuniti krčag i kada kapa kap po kap, kao što će se i čovjek napuniti zlom, ako se ono u njemu nakuplja malo-pomalo. Oni koji o drugima šire laži i od njih ne odustaju, jednoga dana će počiniti zlo, ako im se ne suprotstavimo.

Tovariti na leđa krivicu bosanskim muslimanima i okrivljivati nas zbog svjetskog problema izbjeglica, samo zato što su te izbjeglice dobrim dijelom muslimani, nečasna je rabota i jasna zla namjera. Jer, onaj ko nanosi patnju drugima, želeći na taj način prigrabiti sebi korist, upast će u mrežu mržnje, iz koje se nikada neće osloboditi.

Vjera nas uči da oni u čijim postupcima i životima nema milosrđa neće postići blaženstvo ovog svijeta, dok dobri ljudi u pomaganju drugim ljudima vide blagoslov, dar od Boga, koji ih čini plemenitim, snažnim i velikim na ovom svijetu i priprema za drugi, bolji svijet. Najveći znak milosrđa je ljubav, ne mrziti svog bližnjeg, svog brata, svog komšiju, svog susjeda; ne mrziti ljude zbog jezika, vjere, boje kože, one drugačijih uvjerenja i pogleda na svijet.

Upravo nas vjera uči, na što ukazuju i Kur'an i Biblija, da su neutemeljena optužba i potvora teški grijeh, veći i od grijeha Ademovog. Lažna optužba je bila uzrokom prvog zločina u povijesti ljudskog roda, kada je Kabil ubio Habila. I zato, neka čovjek obuzda svoje riječi, neka obuzda svoje tijelo i neka obuzda svoj duh, pa će sačuvati i sebe i druge mržnje i patnje ovoga svijeta. Onaj ko istinski vjeruje u Božiju riječ, neće biti isključiv i netrpeljiv prema ljudima samo zato što su druge vjere, jer je svjestan da je uputa u Božijim, a ne u ljudskim rukama.

Sudbina čovječanstva je u mnoštvu vjera i kultura. O tome nam svjedoče sve svete knjige i svi mudri ljudi koji istinski vjeruju u Boga i u drugom čovjeku vide samoga sebe. Onaj ko ne poštuje čovjeka ne poštuje ni Boga, niti Ga se boji.

A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (El-Maida, 48)

Braćo i sestre.

Oni koji su pameću obdareni znaju da je snaga zajednice u njenom jedinstvu o najvažnijim pitanjima njena opstanka. Bog nas opominje i doziva da se Njegova užeta držimo skupa i da se ne dijelimo u vjeri i političkim ciljevima.

Danas, nažalost, u Bosni ima više udruženja i političkih partija nego ljudi. Umjesto da zajedno vrijedno radimo, prepričavamo ko je šta kome napisao ili rekao prije nekoliko godina i bavimo se drugim trivijalnostima i beskrajnim i nepotrebnim dokazivanjima ko je od koga veći.

Ne valja to!

Pozivamo vas da odustanete od te prazne rabote i da udružite snage da popravite stanje u društvu. S ovoga mjesta pozivam sve da čuju Božiju opomenu: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte… i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On (Allah) nje spasio. (Alu Imran, 103)

Naš hal prije dvadeset i četiri godine najviše liči na sliku koja nam je oslikana ovim kur'anskim ajetom. U jedinstvu je vaš spas, a u podjelama vaša propast.

Danas puno ličimo na Musaov, a.s., narod u pustinji: lutamo po bosanskim dolinama i tumaramo za tuđim ciljevima. Ne valja to! Podržimo one koji su spremni i hrabri da preuzmu odgovornost za domovinu, stanimo uz njih kao što smo stajali i uz naše gazije. Ovo je vrijeme odluka, a kada je vrijeme odluka, kolebanju nema mjesta. Odlučni, hrabri i znani, moraju iskoračiti naprijed, to je dužnost, to je obaveza.

Braćo i sestre.

Za nekoliko dana dolazi nam Kurban bajram. Muslimani u Meki se pripremaju za obrede hadža. U sjećanje dozivamo još žive slike Ibrahima, a.s., i njegova sina Ismaila, a.s. Velika je to pouka cijelom našem narodu. Bez žrtve onoga što nam je drago, nema spasa ni za pojedinca ni za narod.

Život na zemlji je žrtva, trud i napor. Trudimo se da on bude sigurniji i lakši, makar za zehru ugodniji, radosniji i ljepši. Neka nam najveća radost bude osmijeh koji ćemo izmamiti na licu drugog čovjeka, djeteta i žene.

Bajram je vrijeme darivanja! Darujmo jedni druge pažnjom i posvećenošću. Pripremimo na to svoje porodice i svoju čeljad. Poučimo ih našim običajima i našoj tradiciji. Ne činimo za bajram ono što nisu činili naši preci. Mi imamo naše običaje. Oživimo ih i ne posežimo za tuđim, nama stranim običajima.

Bože jedini, ujedini naša srca u vjeri, slozi i ljubavi. Osnaži nas da u poteškoćama ne pokleknemo i da u iskušenjima ne posrnemo. Osnaži nam ljubav prema domovini. Sačuvaj nam našu djecu i pokaži im put do Tvoje vjere i sigurnosti. Bože milostivi, oprosti nam grijehe koje znamo i koje ne znamo.

Hvala Ti za sva dobra Tvoja.

Svemogući Bože, Koji živiš i vladaš uvijek i dovijeka.

Amin!