Akcija „Kurbani“ – oslonac za izgradnju boljeg života naših povratnika
, Published in BiH Featured- font size decrease font size increase font size
- Print Email
U živopisnom selu Bjelogorci nadomak Rogatice živi Nedžad Herceglija s porodicom. U ove ljetne dane u njegovom je domaćinstvu mnogo posla. Koševina, briga oko stoke, sazrijeva voće. Prije jedanaest godina vratio se sa suprugom i djecom na djedovinu. Devastirana kuća, urušene pomoćne zgrade na imanju. Od nečega se moralo početi.
Odrastao je kao dijete zemljoradnika. Otac rahmetli se bavio stočarstvom, a kao porodično gazdinstvo imali su osiguran plasman uzgojene stoke. Porodica Herceglija je na početku agresije protjerana, uspjeli su se izvući iz obruča stradanja Bošnjaka u Rogatici.
Po prestanku rata nije bilo mnogo izgleda da se osigura pristojan život u izbjeglištvu. Ostanak u prihvatnom centru ili podstanarski prostor porodica nije mogla prihvatiti. Započeli su svoju novu borbu. Da ponovo izgrade dom, povrate dostojanstvo i pokažu da mogu uspjeti.
Odrastajaći u Bjelogorcima, Nedžad je uz babu rahmetli upijao sve što je potrebno da se zna o poljoprivredi i uzgoju stoke. Zato mu se činila prirodnom odluka da se nakon povratka na imanje posveti stočarstvu.
Međutim, imao je velikih poteškoća s plasmanom mesa, prodajom i naplaćivanjem. Znalo se dogoditi, priča Nedžad, da skoro po mjesec dana čeka na isplatu. Kašnjenje isplata, naravno, ugrožavalo je sve druge projekte, održavanje domaćinstva, školovanje djece.
Od kako je postao kooperant i učesnik u akciji „Kurbani“, Nedžad je spokojniji. Preko cijele godine u kontaktu je s odgovornima. Od njega kurbane kupuje medresa Osman ef. Redžović. Tako će biti i ove godine, a pred Kurban-bajram u posjeti porodici Herceglija uvjerili smo se kako se kurbani brižljivo čuvaju i paze.
„Imamo bolji otkup, imamo moral za rad za dalji opstanak. Moja djeca isto tako. Kažu: 'Babo, evo sada imamo perspektivu, bolji otkup, novac na vrijeme'. Sve ide na bolje. Islamska zajednica nam pomaže“, ističe Nedžad.
Na žalost, prije dvije godine Nedžad je doživio veliki gubitak.
Ljudsko zlo i mržnja nemaju granica.
Bila su ljetna doba i Nedžad je na jednu njivu u svome posjedu izveo krave preko noći, da budu na otvrenom, da imaju bolji zrak, da nisu u štali. U štali je samo ostala jedna krava koja je bila steona. Preko noći na tu njivu je donesena urea, pomiješana sa sijenom i soli, krave su to pojele i otrovale se. Od posljedica tri krave su uginule. Nesreća se uvećala kada su uginule još 72 ovce. Nedžad je uginule i oboljele ovce nosio u Sarajevo i Banju Luku na analizu. Veterinari u Rogatici nisu znali šta je uzrok ugibanja ovaca. Osoba koja je to učinila priznala je krivicu, ali Nedžad nikada nije dobio nikavu nadoknadu za štetu koju je pretrpio.
Netrpeljivost ljudi koji žive blizu njegovog imanja je takva da su ga često uznemiravali i prljali izvor s kojeg je doveo vodu u domaćinstvo. Nisu prezali ni od toga da mu uoči Kurban-bajrama zatvore vodu, zatrpaju cijevi, tako da su bili prinuđeni cisternama dovoziti vodu kako bi mogli sve poslove za Kurban-bajaram obaviti.
Prva koja je vidjela uginule životinje bila je Nedžadova starija kćerka, koja se još nije oporavila od tog strašnog prizora i izbjegava otići do njive gdje su nesretne životinje otrovane. Porodica se ipak nije predala, dobri ljudi su pomogli. Po saznanju, za njihove teškoće javili su brojni prijatelji i pomogli da se stočni fond oporavi.
Nedžad se i pored tako teških okolnosti s porodicom bori. Vrijedno rade i svako ima svoj zadatak. U vrijeme kada smo ih posjetili, sin Nedžib bio je na ispaši sa stadom ovaca, a od nedavno uzgajaju i koze. Posebnu radost porodici donosi kćerka Almina koja je odlična učenica.
Almina s malim brojem bošnjačke djece pohađa osnovnu školu u Rogatici, postiže sjajne uspjehe u učenju, a od septembra će u sedmi razred.
Porodici Herceglija nije teško raditi. Na 103 duluma svoga imanja imaju potencijal da se uspješno bave stočarstvom. Formirali su i solidan fond mehanizacije, koje su, kroz djelimično lično ulaganje, dobili od Federalnog ministrstva za raseljena lica i izbjeglice.
Oni koji svoj kurban odluče nabaviti posredstvom Islamske zajednice u BiH, direktno pomažu našim ljudima kojima je otkup kurbana od presudnog značaja za opstanak na svojim imanjima. Oslonac na kojem će graditi bolji život svojih porodica.
Mi smo se u to uvjerili kod vrijednog domaćina Nedžada Herceglije i njegove porodice iz sela Bjelogorci nadomak Rogatice, a širom Bosne i Hercegovine kooperanti akcije „Kurbani“ to mogu i potvrditi.
Alma Hadžić