Sarajevo 96.5 MHz | Travnik 90.7 MHz | Zenica 87.7 MHz | Tuzla 95.4 MHz | Mostar 100.9 MHz | Bihać 99.1 MHz | Banja Luka 100.4 MHz

Kotor Varoš 91.6 | Fojnica 90.7 | Doboj 90.1 | Bužim 98.1 | Foča 101.7 | Stolac 88.7 | Višegrad, Goražde 95.9

Bugojno 100.1 | Sanski Most 102.2 | Bratunac 99.3 | Konjic 94.2 | Zavidovići 103.8 | Srebrenik 95.4

Slušajte uživo

Koliko su, i da li su uopće, naše hutbe produktivne?!

, Published in Islamske teme

I

Učenje Islama poznaje i posebno označava određena vremena i prostore, koja se još razaznaju kao blagoslovljeni (mubarek) dani, noći, i mjesta.

Navedeni vremensko - prostorne odrednice vjernici doživljavaju sa posebnim osjećajem, jer su svjesni da dobra i boguugodna djela se posebno nagrađuju.

Najbolji dan, prema učenju Islama, jeste petak. Blagoslovljeni Poslanik Islama nas je upoznao sa osobnostima petka: to je Dan kad je hazreti Adem stvoren, dan kad je uveden u Džennet, Dan kada je iz njega sišao na Zemlju, i to će biti Poslijednji Dan ovog Svijeta.

Posebnost ovog Dana je i ta, što za pravovjerne pondnevsko vrijeme je obavezno za odlazak na zajednički namaz, džumu-namaz. Za razliku od pet dnevnih namaza, koji se mogu individualno obavljati, džuma-namaz je jedino moguće kolektivno obavljati. I svaki posao u tom vremenu jeste zabranjen, jer kada se Petkom na molitvu pozovete, pohitajte na spominjanje Boga, a kupoprodaju ostavite, On nas podučava.

Naravno, onima koji su opravdano spriječeni, zbog specifičnosti posla, i nemogućnosti pronalaženja načina zamjene ili korištenja pauze u vremenu obavljanja džuma-namaza, ova obaveza se na takve ne odnosi. No, i poslodavci bi trebali osigurati nesmetan odlazak svojih uposlenih ukoliko je to ikako moguće, ali i radnici kojim se to omogući trebaju biti odgovorni, i koristiti vremena koliko im je realno nepohodno za odlazak u džamiju, uzimanje abdesta i obavljanje namaza. Nažalost, nije rijedak primjer da značajan broj uposlenik (naročito u administraciji) odlaskom na namaz, ujedno i okončavaju svoj radni dan, jer umjesto povratka na radno mjesto, oni odlaze na kahvu, ili svojim kućama.

 

II

Na džumu-namaz valja motriti mnogo ozbiljnije nego na obični namaz. Potencijal koji u sebi hutba, kao središnji dio molitve, je ogroman. Na stotine hiljada vjernika diljem naše domovine svakog petka je u prilici da sluša poruke koje se šalju sa minbera naših džamija. S toga, hutba (propovijed) je jedan od najznačajnijih medija u radu imama. Na tu temu smo za potrebe jednog modula na postdiplomskom studiju, vršili i mikro istraživanje, koje je dostupno na internetu.

 

Džuma-namaz predstavlja svojevrsni lokalni sedmični briefing na kom bi džematlijama, u današnjem vremenu, trebalo nuditi savremene, aktuelne i produktivne sadržaje. Kako autor ovih redaka nije uposlen na mjestu imama, hatiba, u prilici je svakog petka da sluša hutbe hatiba na područiju gdje živi. Nažalost, primjetno je prije svega, da značajan broj hatiba ne posjeduje senzibilitet kada je u pitanju odabir teme, a svakako i vrijeme trajanja prezentacije.

Čini nam se da hutba poprima oblik vaza (koji za cilj ima podučavanje vjerskim propisima). U radu koji smo maločas spomenuli, smo istakli da aktivnosti kako bi se podigla saznanja džematlija o islamu kroz: svakodnevne kratke vazove, predavanja, dersove su značajno zanemareni. Jedino se džuma i hutba ( ne može drugačije zbog Božijeg propisa) održala gdje imami nastoje da sve svoje neaktivnosti provedu kroz hutbu.

A treba kazati da hutba nije, niti po svom sadržaju može biti nadoknada za neodržane vazove; niti je zamjena za dersove na kojima se džematlije podučavaju islamu; te hutba ne može biti nadoknada za propuštene ostale vjerske aktivnosti, već hutbu treba razumjevati kao sedmično usmjerenje muslimana u duhu učenja Islama za savremene životne izazove koji se nameću muslimanskoj zajednici.

 

III

 

Svaštarenje ili planska realizacija zacrtanih ciljeva

 

Našim hutbama je potrebna svojevrsno osavremenjivanje. Teme koje su bile aktuelne prije par godina (da ne kažem desetljeća), ne znači da su i danas-dan takve. Pored brojnih izazova koji se pred nama nalaze: od onih, u vjerskom smislu, najozbiljnijih - krizama našeg religijskog identiteta, uzrocima koji generiraju takvu pojavu, do društvenih anomalija koje se, nažalost, svakim danom sve izražavaju kako u individualnom tako i kolektivnom planu, u prilici smo slušati puko čitanje prevoda kur'anskih ajeta, pravorijeka Poslaničkih, te mišljenja prvih muslimana, do tema kako uzimati abdest, čitanja poglavlja iz vjerskih knjiga čiji sadržaji ne odgovaraju filozofiji i smislu hutbe. Poznat nam je i sasvim suprotan slučaj, gdje je hatib pod "aktuelnosti" hutbe smatrao čitanje vijesti iz islamskog svijeta, što je i pokušao činiti, ali ubrzo shvativši na pogrešno razumijevanje aktuelnosti i savremenosti.

Često se znati desiti da hatib se ne drži teme hutbe, pa od kratke digresije, hutbu usmjeri u sasvim drugom pravcu, tako da u konačnosti puno se govori, a malo ili ništa (smisleno) ne kaže.

Krucijalna stvar se krije u produktivnosti hutbe. Koliko se uopće i razmišlja u tom pravcu?! Po našem razumijevanju institucije hutbe, ona treba da kod slušaoca potakne produktivnost, odnosno da svojim sadržajem vjernika ponikne na produktivno razmišljanje koje će u praksi se ogledati u ispravnom postupanju. Hutbe čiji domet je harem džamije nije takav. Koliko slušaoci primjenjuju u praksi informacije koje im se nude sa naših minbera? Da li su naše hutbe produktivne uopće?! O tome bi trebalo sprovesti istraživanje, i duboko vjerujemo da rezultati ne bi bili optimistični.

 

Maratonske hutbe - na šta nam ukazuju?

Jedan od stanovitih problema koji je prisutan kod hatiba jeste dužina hutbe. Hutbe koje u prilici smo slušati u našim džematima znaju toliko trajati da prijetimo pojavu dosade kod slušaoca što se ogleda u tihoj priči (komentarima na vremensku dužinu), potom dijemanju, čitanju novina i sl. K tome, kazivanje od 25 - 30 minuta, i mnoštvo informacija koje se zaborave čim se kroči džamijski prag.

Lično smo svjedočili slučajevima da džematlije na upit šta su danas slušali na hutbi, ne budu u stanju kazati niti jednu džumansku poruku. Umjesto toga, tri - četiri jednostavne, jasne poruke koje će džematlije zapamtiti, smatramo učinkovitijem od maratonskih propovijedi. Važno je da hatib izgradi svoj plan: koji cilj želi postići kazivanja, kao i strategiju kako dato realizirati. Za kvalitetnu, konciznu hutbu je potrebno mnogo uložiti u samu njenu pripremu, dok za svaštansku, improvizatorsku, priprema uopće nije potrebna.

Također, hatibi bi trebali biti svjesni da među prisutnim džematlijama ima i značajan broj radnika koji su nakratko napustili radno mjesto da obave ovaj farz, i vrate se svojim poslovima. Poslanik Islama ističe da kratka hutba (govor), a malo duži namaz je znak učenosti čovjeka. A kod nas, nažalost, hutba traje tri, četiri pa (po)nekad i pet puta duže nego sam namaz.

 

IV

Hutba je, kao što smo istakli, izuzetno važan medij u radu svakog imama. Kao takva, ona iziskuje poseban tretman i pružanje posebne pažnje. Priprema/odabir samog sadržaja, način izlaganja, vrijeme potrebno za prezentaciju, te produktivnost su četiri ključna obilježja hutbe.

Za ogroman broj vjernika, petak i džuma-namaz (pored bajrama) je jedini susret sa informacijama o Vjeri. S toga, hatibi bi trebali iskazati mnogo više odgovornosti naspram hutbe, i ljudima ponuditi simplificirane, pojednostavljenje i lahke za usvajanje informacije koje će prouzrokovati aktivizam kod slušaoca, te ih potaći na konkretne aktivnosti u svome životu. Svaki drugi pristup hutbi će prouzrokovati više kontraindikacije, nego cilj i smisao koji hutba u sebi nosi.

 

Piše: Mr. sci. Haris Islamčević

 

BIR.ba

Rate this item
(8 votes)