Naša Južna baština: Kontinuitet pravnih akata o uređenju i funkcioniranju Grada Mostara
, Published in Najave Featured- font size decrease font size increase font size
- Print Email
U emisiji razgovaramo sa Muratom Ćorićem posljednjim predsjedavajućim gradskog Vijeća Mostara.
Globalna kretanja na svjetskoj sceni uvijek su ostavljala dubokog traga na bosanskohercegovačku društvenu zbiljnost. Posljednjih stoljeća na štetu i na uštrb Bošnjaka. Stoga se oni s pravom iznova trebaju zapitati šta će im novi poredak donijeti. Stigmatizirani, jer pripadaju islamskom kulturno-vjerskom svjetonazoru, osiromašeni ratom i pljačkama, bez snažne podrške međunarodnih faktora, objektivno gledano, imaju i previše razloga za zabrinutost.
Posebno zebnju u novoj konstalaciji političkih odnosa u Evropi i svijetu trebali bi osjećati Bošnjaci u Mostaru, gdje već godinama, analitičari će reći, kako hoće i kako mu se prohtije, vlast obnaša jedan čovjek. Ni kriv ni dužan, i kriv i dužan Ljubo Bešlić. On je samo nametnuta posljedica bezizlaznog političkog kuršlusa kojem je uveliko kumovala Međunarodna zajednica.
Na Odluku Ustavnog Suda BiH „jedan čovjek jedan glas“ kojom bi Mostar postao i de facto Hrvatski grad Bošnjaci ni pokoju cijenu ne pristaju, jer smatraju da im se njom nanosi dodatna nepravda i da im se njom širom otvaraju vrata nestanka sa njihovih vjekovnih prostora. OHR, pak očekuje, sada je to bjelodano, da (SDA, jer ima najjači politički utjecaj),Bošnjaci, ponovo naprave iskorak ka kompromisu i da pređu ispod one donje linije ljudskog dostojanstva.
Ukoliko hrvatski vijećnici dobiju natpolovičnu većinu u gradskom vijeću, što u bukvalnom smislu znači Odluka Ustavnog suda, politička dominacija Hrvata u gradu na Neretvu nad ostalim narodima bi dobila i svoje zakonsko uporište. I aktuelna politika odugovlačenja i čekanja u tom smisli ide ima na ruku, jer besperspektivnost i nemogućnost da se kao kvalificirani stručnjaci izraze u svom gradu odvodi mlade ljude u druge sredine, nerijetko i van granica zemlje. U Mostaru nema nijednog čovjeka koji ne poznaje bar desetak takvih. Bošnjacima Mostara, dakle prijeti opasnost da im ona misleća i prirodno obdarena grupacija mladih ljudi zauvijek ode.
Bez obzira na neka nesnalaženja bošnjačkih političkih predstavnika i njihova međusobna trvenja ipak najveću odgovornost za stanje u Mostaru ima Međunarodna zajednica, ma šta god da to značilo. Bošnjaci su svesrdno i objeručke prihvatili sve sporazume i dogovore koji su od Dejtona do sada potpisani u vezi s Mostarom. Vjerovali su da će dana riječ i stavljen potpis biti garant njihovoj slobodi i ljudskim pravima. Ruku na srce u Mostaru se to nije desilo. Svaki put su prevareni.
Govoriti o Mostaru, o političkoj društveno sociološkoj poziciji Bošnjaka u Mostaru, istodobno znači govoriti i o poziciji Bošnjaka u Hercegovini, govoriti i o poziciji svih južnih Bošnjaka. Zato se, eto, i ova emisija zove tako neobičnim imenom „Naša južna baština“. U zaključcima ove emisije još jednom podsjetit ćemo našu domaću javnost, prvenstveno bošnjačku populaciju na činjenice koje svi znamo a koje rijetko glasno izgovaramo.
Emisija je na programu u utorak u 15:30 minuta