Adna Kovačević – Zulić mlada je majka troje djece, supruga, domaćica i diplomant na odsjeku za sigurnosne i mirovne studije FPN – a u Sarajevu. Rođena je u Travniku, 1981. na Dan državnosti BIH, 24. novembra, tako da je njen rođendan uvijek bio proslavljan priredbama u čast domovine i paketićima.
Adna uživa u bavljenju povrtlarstvom, ima vrt, u kojem gaji organsko voće i povrće za svoju porodicu. Njena ljubav su i ručni radovi, vrlo vješto hekla, plete i šije. Pomaže joj i kćerka Esma, praveći ukrase i nakit. Njene radove ne možete kupiti, možete ih samo dobiti na poklon. Voli životinje, jer je, kako ističe, odrasla okružena njima. I upravo je njena fasciniranost prirodom dovela je do spoznaje. Odrasla u porodici u kojoj se vjera nije praktikovala, niti se i na koji način spominjala, u svom ranom djetinjstvu za postojanje Boga nije ni čula. Tek kad su njeni drugari drugih vjera počeli ići u crkvu, shvatila je da su oni došli do onog nečeg, što je njoj nedostajalo – bila je to vjera.
Maramu je počela nositi kada je napunila s 14 godina. Iščitavajući litearaturu o Islamu na prvom mjestu Kur'an, dešavalo joj se da je na mjestima gdje se spominje marama prekidala čitanje :“Osjećala sam da moja vjera nije potpuna samim tim što dio uzimam a dio ne uzimam, kada sam nailazila na naredbe o pokrivanju, osjećala sam se postiđeno.“
Najteži mjesec u njenom životu bio joj je, nakon što joj je majka, nakon dugog odbijanja, dopustila da stavi maramu, tada je kaže Adna nastupila borba sa sobom. Mnoštvo dilema i strahova rojilo se u njenoj glavi: šta će obući, kako biti jedina pokrivena djevojčica u školi, da li je njen nijet čist. Razmišljala je kako će živjeti bez rola, bez bicikla, bez bazena, jer tada joj se činilo da će sve ove aktivnosti biti nemoguća misija ukoliko stavi maramu.
Ali svi ti strahovi nestali su nakon stavljanja marame na glavu.
Za svih ovih 20 godina nikada nije osjetila ni trun kajanja.
Razgovarala: Amela Jordamović.
Emisija "Život i marama" emituje se ponedjeljkom u 15:30h.