Oratorij „Srebrenički inferno“ opisuje sve patnje i stradanja žrtava genocida

Za svoje, kako kaže „životno djelo“ dobio je i Zahvalnicu Grada Sarajeva 2012. godine. „Za mene Srebrenica predstavlja malo dijete koje su napali sa svih strana, i gazili ga dok to dijete nisu skroz zgazili. Inače, za tri mjeseca napisao sam muziku na stihove Đemine poeme“, kazao je maestro Đelo Jusić, dodajući da je izuzetno počašćen što je primio priznanje prijateljskog grada Sarajeva.

Oratorij „Srebrenički inferno“, potresno djelo Đele Jusića prvi put je izveden 20. septembra 2003. godine prilikom otvaranja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari spomen – obilježje i mezarje. Oratorij se od tada izvodi svake godine na Dan genocida i u vrijeme ukopa posmrtnih ostataka identificiranih srebreničkih žrtava.

Libreto je napisao poznati bh. pjesnik Džemaludin Latić, kojega je, kako kaže, savjest potakla da napiše djelo o stradanju Srebreničana: „Savjest me je tjerala da napišem ovu poemu. Ta tema je teška i čovjek se boji da je ne izda. Rijetko danas uzmem tu knjigu u ruke, jer se svaki put potresem“, kazao je Latić.

Najčešći izvođeni dio oratorija je „Lanetosum“ kojeg interpretira Nerina Buzaljko, djevojčica koja je preživjela ratnu golgotu u Stocu, tako da je ona potpuno saživljena sa onim što se dešava i u muzičkom, ali i u dramaturškom smislu. Dirigent Omladinskog hora Zenica maestro Milenko Karović sa Infernom živi od prvog dana, kada je rođena ideja da se ovo djelo izvede u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici. Grandiozno djelo Đele Jusića zaista zvuči impresivno i sjajno. Čovjek koji je porijeklom iz Prozora, na ovaj način se odužio Bosni i Hercegovini.

„Kulturom se borim protiv barbarstva, ne želimo da zaboravimo to što se dešavalo Srebrenici i drugim Srebrenicama u BiH, daj Bože da se nigdje više ne desi, ni ovdje niti bilo gdje u svijetu.“ – kazao je Jusić.

„Srebrenički inferno“ oratorij je koji se sastoji od 8 odsjeka koji nose nazive: „Prolog“, „Inferno“, „Kod Stvoritelja“, „Bože“, „Progon“, „Exodus“, „Lanetosum“ i „Srebrenice moja“.

"Tu više ne raste ni žara, ni ljubica, ni šeboj,
ovdje je zemlja modra k'o i nebo.
I niko polje ne kosi ni ore,
ovdje po vazdan vode razgovore
sljubljene kosti i bijele laste sjena
i niko ne dođe da nas spomene.

Srebrenice moja, Srebrenice draga,
Srebrenice željo, ti si moja nada,
Srebrenice krvi, krvi roda moga,
Vratiću se ja, vraćamo se svi,
Grudo moja rodna!"

Mirsad Ovčina

(BIR.ba)