Bog nam je dao oči, no- mi živimo u mraku,
I svkli smo na nj slaveć žarkog Sunca zraku
I bijelu pljevu Mjeseca kod zvijezda na konaku;
Ali mi ne vidimo snagu koja na rast goni travku!
Osamnaest hiljada svjetova u naš vid že doći
Tek kad smrt nam zaklopi čudesne nam oči!
Premijerno na talasima radija BIR u utorak 15. 12. 2015. godine od 18.00 sati.
Sinko, trešnja je voćka zlatna,
Dijete i ptica u njoj pjevuši;
Ko jednu granu polomi joj –
Tome se ruka suši.
Sa radošću smo čitali poemu Amberom ti cvali puti, zbirku pjesama Srebrena česma i dramu Šejtanija. Pred nama su Careve oči, četvrta knjiga Džemaludina Latića koju je namijenio najmlađoj čitalačkoj publici. Ali ovo su pjesme koje su namijenjene svima nama. Ma gdje bio, pjesnikova bit je u zavičaju, tamo gdje raste orah koji je djed posadio kad se pjesnik rodio, tamo gdje njegovu kuću čuva jasen, kuću spremnu da ugosti i pruži toplinu i namjerniku, tamo gdje će nas kaćun naučiti šta je privid a šta istrajavanje, jer, što češće iskazujemo ljubav prema bliskima, drugima, smrt ostaje duže u strašnim snovima, tamo gdje pitkost vode koja prolazi, određuje kamen koji ostaje... Recenzenti kazuju da Džemaludin Latić sa tri zavičajna vrela, sa tri hajrivode udiše dah koji pokreće šest struna njegove poezije za mlade: prva struna je Bog, druga i treća struna su život i smrt, četvrta i peta su bol i radost, šesta je ljubav... Tu u živoj prirodi, razliježu se cvrkuti, kliktaji, žubori, romori, posebna muzika šuma i livada... U vremenu karikiranja bosanskog jezika i jezika naših predaka pjesnik Latić čuva našu jezičku baštinu i dokazuje koliko je ona živa, savremena, nezamjenjiva.
Uz posebne goste ove radio promocije, autora, Džemaludina Latića, prof.dr. Aišu Buturović Softić, književnika Aliju Pirića i nastavnike bošnjačke djece iz Vrbanjaca, govorit ćemo šta je to bosansko u Latićevoj poeziji, a šta je opet, islamska duhovnost koja određuje bošnjačkog pjesnika odnosno određuje njegov pjesnički i umjetnički kredo.
Urednik i domaćin u studiju
Zehra Alispahić