Naša južna baština: Islam prije stotinu godina i savremene muslimanske perspektive u Evropi (AUDIO)

Stotinu četverogodišnja Fata Husić rođena Trnovac u emisiji Naša južna baština evocira uspomene na svoje rano djetinjstvo i vrijeme kada je ona pohađala mekteb. Govori o muallimima i imamima koje pamti i o oznanju kojem su je učili.

U jednom prisjećanju ona priča o hodži Puziću, vjerodostojno slika detalje kao da se to jučer desilo. Rijetko ko u Bosni i Hercegovini zna da je upravo taj hodža Puzić, posljednji tarihdžija i posljednji mostarski pjesnik koji je u stihovima u ebdžed sistemu bilježio godine važnih događaja. Puzić je bio jedan od dva protukandidata Džemaludinu Čauševiću pri izboru za reisul-ulemu.

Ovaj razgovor smo radili u potpuno prijateljskoj atmosferi da ne bismo javnim govorom utjecali na njenu iskrenost. Nana Fata je u mekteb išla sve do svoje 35 godine. Ona nam priča i o konkretnim, strašnim posljedcima s kojima su se susretali oni koji su izbjegavali redovno pohađati mektepsku nastavu. Nana Fata i sad dobro pamti sve što je naučila u mektebu.

Znala je Ja - sin napamet i žao joj je što joj se ponekad Mubini pomiješaju. Zanimljivo je da i sad zna sve namaske vadžibe. Nanu Fatu smo zamolili da nam ispriča i običaje u vezi sa pokrivanjem žene. Interesantno je to da su se žene pokrivale pa čak i feredžom kad bi išle u grad, a da su u selima imale malo više slobode u tom pogledu. Govorila nam je i o razlici u pristupu vjeri i pristupu životu u vrijeme njenog djetinjstva i danas.

Vrlo interesantno je to na koji način percipira Drugi svjetski rat za to vrijeme nana Fata kaže uz oni srednji rat. Nana Fata je cijeli život nastojala da u potpunosti ispuni sve vjerske dužnosti i namaz i post i kad je bila u oskudici i u kad je bila i izobilju. Pitali smo je da li joj je prošao i jedna namaz i da li je u životu bila gladna.

Direktorica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka dr. Dževada Šuško u petak večer , 2. decembra je održala predavanje članicama Kulturno edukativnog centra Sehara u Mostaru pod nazivom Muslimani u Evropi. Šuško je predavanje fokusirala na najreferentnije činjenice o pravnom i društvenom položaju muslimana unutar moderne evropske unije i samim tim lišila slušaoce bilo kakvih historijskih utega.

U uvodnom dijelu jasno je razlučila historijske kontekste od savremenih društveno političkih kretanja. Podsjetila je kako su Bošnjaci, Albanci, Goranci, Pomaci i Tatari autohtoni evropski narodi, ali da tu činjenicu zna vrlo mali broj evropskih zvaničnika. Historijski slijed o aktuelnom položaju muslimana u Evropi dr. Šuško vezala je za pojavu „Satanskih stihova“ Salmana Rušdija, preko terorističkih napada na Njujork i Vašington do pojave Pegide i drugih radikalnih ekstremističkih evropskih skupina.

Tendenciozno izvještavanje o takozvanoj najezdi islama i muslimana u Evropi o čemu pišu i pričaju brojni evropski mediji direktorica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka dr. Dževada Šuško protuargumentirala je statističkim podacima o broju muslimana u evropskim zemljama.

(- Autohtone muslimanske zajednice (Tatari (6.5 mil.), Albanci (6.5 mil.), Bošnjaci (3 mil.), Pomaci (0.2 m), | Romi, Turci (van TR)
Unutar EU (28 članica): 20 miliona muslimana (4%, procjene za y 2030. 8%)

Izvan EU (.Ruska Federacija: 16 miliona

Balkanske države bez Turske: 9 miliona

EU+RUS+Balkan = 45 miliona

EU+RUS+Balkan+TR = 130 miliona

Procjene 2030.g. (više od 10% sveukupne populacije u 10 EU država: Kosovo (93.5%), i Albanija (83.2%), Bosna i Herzegovina (51 %), Makedonija (40.3%), Crna gora (21.5%), Bugarska (15.7%), Francuska (10.3%), Belgija (10.2%)

Na kraju predavanja direktorica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka dr. Dževada Šuško pozvala je prisutne ali i sve muslimane u Bosni i Hercegovini da buduće razgovore o poziciji muslimana u Evropi uvijek počinju od percepcije koju definira Konvencija o ljudskim pravima u

Evropskoj uniji.:

1. Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti; ovo pravo uključuje slobodu promjene vjere ili uvjerenja i slobodu čovjeka da, bilo sam ili zajedno s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovijedi, običajima i obredom

2. Sloboda ispovijedanja vjere ili ubijeđenja može biti podvrgnuta samo onim ograničenjima koja su propisana zakonom i neophodna u demokratskom društvu u interesu javne bezbjednosti, radi zaštite javnog reda, zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.