I danas je nepoznata sudbina 280 Bošnjaka i Hrvata koji su nestali 1992. godine iz Kotor Varoši, a članovi njihovih obitelji okupili su se u Travniku kako bi još jednom poručili da pravda neće biti zadovoljena sve dok tijela ne budu pronađena, a svi odgovorni za ovaj zločin procesuirani.
Na tribini "Život im ne možemo vratiti - identitet moramo", održanoj u povodu Međunarodnoga dana nestalih osoba, predstavnica organizacije obitelji ubijenih i nestalih iz Kotor Varoši Munevera Avdić kazala je da, više od 20 godina od završetka rata, nema ni traga ni glasa o zarobljenim i nestalim stanovnicima Kotor Varoši.
- Od ukupnog 280 nestalih, 251 je Bošnjak, a ostalo su osobe hrvatske nacionalnosti. Sve ove godine ne znamo ni gdje su ni šta su i nadamo se da će se probuditi svijest, i kod predstavnika nadležnih instutcija i kod građana, da se ova agonija konačno završi - kazala je Avdić novinarima.
Na tribini je, među ostalim, upozoreno na dugotrajne, bolne i traumatične posljedice ratnih sukoba, a neuropsihijatrica Nihada Kurbegović-Čampara govorila je o transgeneracijskom prijenosu trauma i procesu žalovanja obitelji nestalih osoba
- Ljudi koji su izgubili voljenu osobu, a ne znaju gdje se ona nalazi, ne započinju proces tugovanja jer traže dokaz. I roditelji i djeca nestalih u ratu sve vrijeme tragaju za istinom i traže minimum, a to je da znaju gdje se nalaze posmrtni ostaci njihovih najbližih, kako bi mogli početi proces tugovanja, a zatim nastaviti s normalnim životom - kazala je Kurbegović-Čampara.
Na tribini je poručeno da nestale osobe nisu samo brojke i statistički podatci, nego da su to nečija djeca, roditelji, prijatelji, odnosno građani BiH.
(FENA)