Hutba: Hidžra nas uči i podsjeća

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Hidžra nas uči i podsjeća. Za pomenutu temu sam se opredijelio u drugom danu mjeseca muharrema 1439. hidžretske godine, a to je prilika da se sjetimo Hidžre, koja spada u red vrlo važnih događaja u historiji islama, sa kojim počinje računanje muslimanskog kalendara.

Tužan sam što se u ovom mubarek mjesecu, jednom od četiri Ešhuri huruma (Sveta mjeseca) u kojima je zabranjeno ratovanje osim u samoodbrani masovno polijeva muslimanska krv, što muslimani jedni druge ubijaju ili dopuštaju drugima da ih ubijaju i što se uništavaju muslimanska dobra! Tužan sam što Cionisti ubijaju i ponižavaju našu braću i sestre u Palestini i otimaju im grunt, a ummet za to ne mari, isto ako da Kuds i Mesdžidu-l-Aksa u njemu nisu naš zajednički vakuf i emanet na našim plećima! Tužan sam zbog ubijanja, mučenja, ponižavanja, pljačkanja i protjerivanja Rohinja muslimana u Mijanmaru, nad kojima zločinci budisti provode stravičan genocid! Tužan sam što muslimani jedni druge verbalno napadaju i što se životi i čast muslimana sve više obezvrijeđuju! Tužan sam što neka djeca ne idu u škole i fakultete, jer ih roditelji ne mogu školovati! Tužan sam što u potrazi za poslom ode naša mladost! I tužan sam što se u mojoj Domovini umjesto djece u šetnju sve više izvode psi, dok po kontejnerima koricu hljeba traži sve veći broj sirotinje!

Hidžra iz Meke u Medinu (Jesrib), 622. godine je bila veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i ona je za razliku od hidžre u Abesiniju, bila farz svakom muslimanu, jer se u Medini trebala formirati jaka zajednica, koja će moći štititi interese muslimana.

Hidžra se desila po Allahovoj, dželle še'nuhu, odredbi i Njegovu dopuštenju. Ashabi su zajedno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bili prinuđeni da napuste svoje kuće, rodni kraj i ostave svu imovinu, da bi dobili slobodu o čemu govori 100. ajet Sure En-Nisa:

وَمَنْ يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يَجِدْ فِي الْأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً وَمَنْ يَخْرُجْ مِنْ بَيْتِهِ مُهَاجِرًا إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ يُدْرِكْهُ الْمَوْتُ فَقَدْ وَقَعَ أَجْرُهُ عَلَى اللَّهِ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا

Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. - Allah mnogo prašta i milostiv je.

Sastanci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za Hidžru. Na trećem susretu na Akabi, juna 622.g., kada muslimani Medine daju “Veliku prisegu” Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvovala su 73 muškarca i dvije žene. Tom prilikom su se Jesribski muslimani zavjetovali na: 1) Poslušnost i pokornost u činjenu dobra. 2) Opskrbu u olakšici i poteškoći. 3) Naređivanje dobra i zabranjivanje zla. 4) Činjenje dobra u ime Allaha, dželle še’nuhu, i ne bojanje prigovora prijekornika. 5) Potpomaganje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada od njih zatraži pomoć i pružanje mu zaštite kao što štite sami sebe, svoje žene i djecu.

Nakon prihvaćene prisege, prokleti Iblis poziva mušrike da uhvate živog Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe! Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje prisutnim muslimanima da se raziđu, a oni već pokazuju spremnost da se bore protiv Mekelija, što Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odbija, jer za to nema dozvolu od Allaha, dželle še'nuhu.
Nakon ovog trećeg susreta na Akabi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da ashabi počnu sa hidžrom u Medinu, a za oko dva mjeseca, mušrici Meke održavaju Skupštinu, na kojoj se raspravljalo o konačnom i tajnom zadavanju udarca Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Sastanku prisustvuje i prokleti Iblis u liku starca iz Nedžda. Tada je prihvaćen prijedlog Ebu Džehla, koji je podržao i prokleti Iblis: Da se iz svakog plemena odabere najsnažniji mladić, da im se podijele britke sablje i da svi zajedno ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se na taj način izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, jer bi to u protivnom značio rat protiv svih Mekelija. Donešena je odluka da se odmah pristupi realizaciji plana.

Nakon toga dolazi Džibril, koji po vahju od Allaha, dželle še'nuhu, obavještava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zavjeri mušrika i o Allahovoj, dželle še'nuhu, dozvoli da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napusti Meku. Džibril mu je odredio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći ne spava u svojoj postelji.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovaj način drži lekciju ashabima i ummetu da odgovorni predstavnici hidžru mogu i smiju činiti među posljednjima, a nikako prvi, jer su njihovi potčinjeni veliki emanet na njihovim plećima, za koji će biti pitani na Sudnjem danu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj postelji u Meki ostavlja Aliju, radijallahu anhu, kako bi zavarao mušrike, ali i kako bi im vratio stvari, novac i druge vrijednosti koje su mekelije ostavljali kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na čuvanje. I iz ovog detalja Hidžre se ima izvući pouka da se emaneti moraju vratiti onima kojima pripadaju i da svoje bližnje ne smijemo štediti u odnosu na druge.

Po padu mraka, mušrički mladići su opkolili kuću, sa ciljem da u ponoć ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o čemu govori 30. ajet Sure El-Enfal:

وَ إِذْ يَمْكُرُ بِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِيُثْبِتُوكَ أَوْ يَقْتُلُوكَ أَوْ يُخْرِجُوكَ وَ يَمْكُرُونَ وَ يَمْكُرُ اللهُ وَ اللهُ خَيْرُ الْمَاكِرِينَ

I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te zarobili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je napustio Meku 27. noć mjeseca safera (12. septembar 622. god.). U njegovoj postelji ostaje amidžić Alija, radijallahu anhu, a on izlazi iz svoje kuće neprimijećen. I ovo je još jedna lekcija za ummet, da naši bližnji trebaju da se žrtvuju zajedno sa nama. A gdje smo bili mi i naši bližnji, draga moja braćo i sestre u vrijeme kada se vodila odsudna borba za vjeru, čast i Državu?!

Dalje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio sa Ebu Bekrom Es-Siddikom, radijallahu anhu, do pećine Sevr, gdje se zadržavaju tri dana. Mekelije organiziraju potjeru, koja hvala Allahu, dželle še'nuhu, ne uspijeva. Na putu do Medine, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, je vodio iskusni vodič Abdullah ibn Urejke El-Lejsi. U mjesto Kuba je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa Ebu Bekrom Es-Siddikom, radijallahu anhu, stigao 8. rebiu-l-evela (23. septembra) 622. godine. Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na putu hidžre (420 kilometara) proveo 11 dana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prolazeći kroz mjesto Kuba, u njemu izgradio mesdžid i na putu prema Mediji obavio prvu džumu-namaz, a po dolasku u Medinu je izgradio džamiju.

U Medini ensarije (pomagači) bratski prihvataju muhadžire i sa njima dijele i dobro i zlo i sa njima dijele svoje imetke i bratime se.

Hidžra je promijenila tok historije čovječanstva. U Medini, odredištu hidžre, pojačava se da'wa i uspostavlja islamska vlast. Tu se udaraju temelji velike islamske države koja je oslobađala ljude iz ropstva ljudima, robovanju Allahu, dželle še'nuhu, Gospodaru Svjetova.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, se sa muslimanima vratio u svoju rodnu Meku, 8. godine po Hidžri i tako je završena Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, hidžra, u kojoj nije bilo osvete, što ostaje sunnetom do Sudnjeg dana.

Brate i sestro, šta je sa mojom i tvojom hidžrom? Moja i tvoja hidžra se završavaju u našim rodnim mjestima, što predviđa Aneks 7 Dejtonskog sporazuma, a nikako u: Sarajevu, Bihaću, Tuzli, Zenici, Mostaru, Cazinu, Bužimu, Bugojnu, Gornjem Vakufu, Konjicu, Kaknju, Tešnju, Gradačcu, Gračanici, Maglaju, Zavidovićima, Jablanici, Sanskom Mostu, Srebreniku, Visokom, Zapadnoj Evropi, Americi ili Australiji... Bez zaokruživanja naše hidžre, nema ni cjelovite Bosne i Hercegovine, pa makar domaći i međunarodni političari tvrdili drugačije...

Sjećanje na Hidžru, treba da bude prilika u kojoj ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svodi periodični obračun sa sobom, jer to čini svaki narod koji se zanima za svoju budućnost i ne živi od prošlosti. Zato pozivam sebe i vas da preispitamo naše stanje, da pojačamo naša dobra djela i da uložimo maksimum napora da sačuvamo ovu našu lijepu Bosnu i Hercgovinu, natopljenu čistom šehidskom krvlju!

Braćo i sestre, preporučujem vam da u mjesecu muharremu što više postimo!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Pomozi nam da i mi zaokružimo našu hidžru povratkom na naša ognjišta i podari nam sigurnost na svakoj stopi naše Domovine! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!