Efendić: Islamska zajednica imala odlučujuću ulogu u povratku Bošnjaka (AUDIO)

Goražde je tih ratnih godina bilo stjecište svih izbjeglica iz okolnih gradova - Višegrada, Čajniča, Rudog, Rogatice. Bio je to period intenzivnog življenja vjere. Prema riječima Efendića, svi imami koji su tada došli kao izbjeglice bili su angažovani, a u samoposlugama i raznim drugim poslovnim prostorima otvoreni su punktovi za obavljanje namaza.

„Bez obzira na granatiranje, nijedna džuma nije propuštena, svi značajni datumi u islamskom kalendaru bili su obilježeni. Obilazili smo vojnike i priređivali mevlude i razne programe, kako bi ih ohrabrili. “ – prisjeća se Hamed ef. Efendić.

Razgovarala: Amela Jordamović

Na pitanje šta je to bilo presudno da Goražde ostane nepokoren grad, bivši goraždanski muftija ističe nekoliko momenata, na prvom mjestu ulogu Hadža Efendića, tadašnjeg goraždanskog načelnika.

„Mislim da je to čovjek koji je nepravedno zapostavljen od strane ljudi u Goraždu, to je čovjek koji je najzaslužniji što Goražde nije palo u ruke četnika u tim prvim trenucima. Iako je bio pod pritiskom foruma građana da se on povuče, da pusti da uđu rezervisti u Goražde, on to nije dao. Otišao je na Ustipraču s Hamedom Rišljaninom da razgovara s generalom JNA, ušli su tu, opkoljeni rezervistima i na konstataciju generala da će ako ne milom, onda silom ući u Goražde, odgovorio je da će na silu biti odgovoreno silom. To su bili presudni trenuci da JNA odmah na početku ne uđe u Goražde i da ne izvrši ono što je vršila u Zvorniku, Bjeljini i sl.

Još jedan momenat, Hamed efendija smatra presudnim za opstanak grada:

„Stanovnici goraždanske opštine 1992. godine su širom otvorili vrata svim izbjeglicama, primali su u svoje kuće na desetine izbjeglica i djelili s njima ono što su imali. Kada su prve izbjeglice došle iz Višegrada u dvoranu, bilo je oko 2 sata iza ponoći, sutradan oni nisu mogli pojesti koliko su ljudi donosili. To me je ohrabrilo i govorilo mi da Goražde neće moći osvojiti.“

Presudnim smatra i činjenicu da je grad bio u okruženju: „Bili smo u okruženju, jednostavno morali smo se boriti i ne dozvoliti da uđu. Bili su tu borci i iz okolnih gradova i stvorila se jedna snaga koja je pružila otpor i učinila da Goražde ostane jedini nepokoreni grad na Drini.“

Nakon agresije uslijedila je obnova džamija i povratak ljudi. 72 džamije su porušene u potpunosti, nekoliko njih je bilo djelimično oštećeno, srušeno je 15-tak vakufskih kuća, deset mesdžida, turbeta. Materijal većine džamija bio je odvezen, a na njihove temelje nasuti su zemlja i kamenje, tako da se ne zna ni da su te džamije postojale.

„ Ja sam '97. godine poslao pismo svim tadašnjim načelnicima okolnih opština i tražio sam da me prime da razgovaram o povratku ljudi, povratku imovine Islamske zajednice i obnovi porušenih džamija. Ti razgovori nisu bili nimalo prijatni, htjeli smo posjetiti te lokacije, oni su nas upozoravali da to ne bi bilo dobro, onda su isticali da je besmisleno obnavljati objekte kada nema nijednog Bošnjaka. Mi smo imali cilj - u svakom gradu obnoviti po jednu džamiju i podići jednu munaru, da kažemo da to nisu srpski gradovi i da su tu živjeli Bošnjaci. “

Efendić ističe da je Islamska zajednicu odigrala najznačajniju ulogu kada je riječ o povratku Bošnjaka na svoja ognjišta: „Svi koji su tada bili na dužnosti muftije poput Edhema Čamdžića, Seida Smajića, pa i sadašnji reis- ul –ulema Kavazović, znaju da tamo niste bili samo muftija. Tamo ste bili ministar za povratak i socijalni radnik i humanitarac, morali ste doći sa povratnicima, razapinjati šatore, čistiti kuće, obezbjediti im hranu i sl.“

Bivši goraždanski muftija kazao je kako posebno cijeni imame koji su u tom poratnom vremenu, kada su incidenti bili uobičajeni, došli da rade u Rogatici, Višegradu, Foči, Rudom i td.
„U kasnijem periodu došlo je do toga da imam mora imati fakultet. Ja sam tad rekao reisu Ceriću da nijedan od njih neće biti smjenjen na moju inicijativu, oni su za mene završili doktorate radeći tu i živeći u takvim okonostima. Nažalost imami u Federaciji nemaju poštovanje prema imamima u RS-u, a kamoli da iskažu solidarnost. Oni ne razumiju šta znači imam u Foči, Bjeljini, Prnjavoru isl. Zato bi njih trebalo makar po jedan mjesec poslati tamo, da vide kako je.„ – kaže bivši muftija goraždanski.

Tokom 20 poslijeratnih godina, u Muftijstvu goraždanskom s Hamed ef. Efendićem na čelu, obnovljene su gotovo sve porušene džamije i vakufske kuće, izgrađene su i neke nove, poput Kajserije, postavljen je kamen temeljac za obnovu najljepše džamije ovog kraja –Aladža džamije, te su stvoreni uslovi za odvijanje vjerskog života u svim povratničkim opštinama ovog muftijstva.

Radio BIR