Neotuđivo je pravo Islamske zajednice da na nekadašnjem Lakišića haremu izgradi zgradu Islamskog kulturnog centra

Citirani derogirani zaključci

U tekstu je istaknuto kako su Gradske vlasti Mostara ponovno osporile zahtjev Medžlisa Islamske zajednice u Mostaru za gradnjom Islamskog centra u središtu grada, kao da se radi o rješenju donesenom baš sada i u ovo vrijeme, a ne jednom od rješenja donesenom prije nekoliko godina . Time su, izvještavaju u tekstu, Gradske vlasti konačno odbacile zahtjev Islamske zajednice da se uopće uključuje u spor nastao oko nekretnina u Centralnoj zoni Grada Mostara, što je apsurdan i apsolutno netačan podatak. Zaključke su gradili na ranijim rješenjima Federalne uprava za geodetske poslove (31.12. 2015.g.) i Odjela za financije i nekretnine Grada Mostara ((15.1.2016.g). Krivo su interpretirali zaključak gradskog Odjela za finansije i nekretnine kako Islamska zajednica nije dobila bilo kakvo rješenje za građenje Islamskog centra te da ne može biti , kako to stoji u tekstu, „strana u sporu između dvije privatne osobe“. Citirali su i dio ranijeg rješenja Federalne uprave u kojem ova uprava tretira pravni postupak dodjele zemljišta Mili Marinčiću ( a to je posebna i apsolutno prešućena priča) na kojem je izgrađena zgrada Minipexa, što se ni u kom slučaju ne odnosi na preostali prazni plato nekadašnjeg Lakišića harema, jer dodjelu zemljišta osim Gradskog vijeća u tom dijelu grada niko niti je mogao i ne može izvršiti.

Predmet vraćen prvostepenom organu

Kršenje upravo te zakonske odredbe od strane Gradskih organa, davno izražena potreba za izgradnjom Islamskog kulturnog centra temeljna na evropskim pravnim stečevinama o slobodi vjere i kulturno-historijskim činjenicama, premda su to morale nadzirati pravobranilaštva i tužiteljstva i druge sudske instance, ponukale su Medžlis IZ-e Mostar da uđe u vrlo zamršenu višedecenijsku pravnu proceduru. Legitimnost prava potvrdila im je 31.7. 2018. godine i već spomenuta Federalna uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove. Oni su sredinom prošle godine donijeli Rješenje da se poništi zaključak Odjela za finansije i nekretnine Grda Mostara i da se cijeli predmet ponovo vrati prvostepenim organima na ponovno postupanje i odlučivanje. U ovom rješenju jasno je naglašeno da „ Medžlis IZ-e Mostar ima legitiman pravni interes za učešće u svakom postupku koji za predmet ima rješavanje statusa predmetne nekretnine, što uključuje i preispitivanje zakonitosti rješenja kojim je odlučeno o njenom stvarno-pravnom statusu..., Medžlisu IZ-e Mostar, smatraju u Upravi, trebalo je i ranije omogućiti učešće u postupku, jer prihvatljivih argumenata za suprotno nije bilo.

Harem je nasilnim putem oduzet Islamskoj zajednici

Imajući u vidu hronologiju cijelog slučaja nemoguće je ne primijetiti kako „hrvatski mediji“ svjesno i namjerno dezavuiraju svoju javnost. Bjelodani su i razlozi zbog čega to čine. Sudeći po prvom medijskom izvoru tekst je više usmjeren „zagrebačkom političkom lobiju“ već domaćoj javnosti. U njemu je također izneseno i niz historijskih neistina poput one da su svojevremeno Austrosugarske vlasti gradeći željezničku prugu 1884.g. sa željezničkom stanicom navodno isplatile protuvrijednost oduzetog zemljišta Lakišića harema. U dokumentima koje posjeduje Islamska zajednica Austrougarske vlasti su to učinile preko gradskog načelništva i argumentom sile i nikada nisu izvršile nikakvu nadoknadu za oduzeto zemljište. Bile su se obavezale da na tom mjestu izgrade mauzolej u spomen na sve umrle čije su kosti, navodno ekshumirane. A među njima bio je najveći broj nedužnog stanovništva koje su zvjerski poubijali uskoci Stojana Jankovća na Bajram 1687. godine. Današnjoj mostarskoj javnosti malo je poznato da je Lakišića harem zauzimao ogroman prostor, u površni od oko 20 dunuma zemljišta. Protezao se od Krpićeve ulice do sadašnjih zgrada HDZ-a i Federalne vlade, a na istoku je graničio sa lijevom ivicom magistralnog puta.

Hasan Eminović