„Kad osvaneš sam“, autobiografski roman Emira Bektića o genocidu u Srebrenici

Vrijednost Bektićevog svjedočenja strahota genocida ogleda se u činjenici da je uspio sačuvati autentične slike iz vizure jednog šesnaestogodišnjaka i učiniti ih jedinstvenim za razumijevanje učenicima osnovnih i srednjih škola.

U romanu je prenaglašen odnos sazrijevajućeg dječaka prema roditeljima koji je naprasno u jednoj noć ostao bez apsolutnog savjetodavnog autoriteta. Zarobljeni u bespućima srebreničkih šuma Emir je mimo svoje volje zaspao u babinom krilu dok su iznad njihovih glava zlikovci vršili posljednje pripreme njihovog mučenja i ubijanja. Božijim čudom i proviđenjem Emir se probudio ispod jednog drveta potpuno sam, u potpunom mračnom svijetu bez trunke spoznaje i gdje je i šta mu je činiti. Bila je to slika tek rođenog djeteta koje nema odgovor niti na jedno jedino pitanje. Sve što mu je ostalo bila je nada i vjera u Dragog Boga. Emirova majka je preživjela ratne posljedice genocida, ali one mirnodopske nije.

Praktično u toj noći, iako bez ijednog odgovora, morao je, držeći svoju mlađu sestru čvrsto za ruku, odrasti i preuzeti sudbinu u svoje ruke. Premda njih dvoje još uvijek lutaju po neprohodnim „posdejtonskim šumama i bespućima“ iz dana u dan pronalaze sve više odgovora i sve više čvrsne njihova nada. Kroz primordijalni osjećaj, podsvjesno naslijeđen od svog rahmetli babe, Emir i ovim romanom pokazuje istu onu dobrohotnost, kakvu je njemu darovao njegov otac, prema svim dječacima, djevojčicama, starcima i staricama kako se genocid nikada i nikome više ne bi ponovio. Nakon proživljenog iskustva, praktično zarobljen sa bezbroj emocija, koje su prečesto smetnja racionalnom i objektivom promišljanju Emir jasno prepoznaje razlike između zločinaca i naroda kojem pripadaju, ali i nadvisuje sve vrste bošnjačkih međusobnih podmetanja, manjih ili većih krivdi. On zapravo svom unutrašnjom snagom dosljedno oponaša dobrotu svog rahmetli babe; biti brižan i dobronamjeran do posljednjeg daha na ovome svijetu.

„Ono što knjigu čini velikom je njen sadržaj. Mnogi koji su je pročitali u njoj su prepoznali sebe i svoju sudbinu. A Emirova priča u toliko je vrjednija što je odlučio podijeliti je s javnosti i na taj način do kraja ogoliti sebe, što nikad nije jednostavno učiniti“, naglasio je promotor romana Hajrudin Mešić.

Mešić je na promociji romana „Kad osvaneš sam“ od brojnih opisanih događaja izdvojio tek nekoliko njih pokušavajući razumijeti šta se sve dešavalo u Emirovoj glavi kada je konačno spoznao da je sam, da su sve druge zločinci odveli u smrt osima njega naslonjenog na tvrdi melekanski san u dalekoj i hladnoj šumi. Mešić je preporučio čitateljima da obrate pažnju na Emirova promišljanja spram životnih vrijednosti i u mirnodopskom periodu kada je kao dijete direktora imao sve i onda kada je ostao potpuno sam. „Nadam se da će ova knjiga naći svoj put do što većeg broja čitatelja i ne samo u danima obilježavanja genocida u Srebrenici već i tokom cijele godine, jer ništa manja zla nisu se dešavala ni u Hercegovini, Podrinju, Krajini i zato o tome treba pričati svaki dan“, zaključio je Mešić.

I sam autor Emir Bektić kazao je da mu je jedna od ideja vodilja bilo prenijeti svoja iskustva mladima ljudima kako bi im pomogao da lakše razumiju širine i strahote srebreničkog genocida. „To više i nije moja knjiga. Ona je sada knjiga svih nas“, kazao je Bektić. Pisanje je počeo 2013.g. nakon što se ponovo vratio u rodni grad. Ponovna suočenja sa oživljenim sjećanjima bila su mu, kako je istakao, jednako teška kao onda kada su se događaji dešavali.

Roman Emira Bektića „Kad osvaneš sam“ do sada je promoviran u nekoliko bosanskohercegovačkih gradova, a već su dogovorene brojne promocije među bošnjačkom dijasporom širom Evrope.