Ne znam do kad si
Al’ znam da moja si…
Od Kulina Bana
I ranijih dana
Na obrvam Rijeka
U dlanu planina
Topla i mehka
Moja domovina
Od Boga dāna
Bosnom si zvana
* * *
Rodih se u tebi
pod sabljom, štapom i mlađakom,
k'o znak potčinjenosti miru
i naum lijepa nijeta.
Pod uzglavlje mi staviše jabuku,
opraše vodom,
da budem k'o moji preci,
da vjerujem i da znam
na kojoj mi je zemlji živjeti,
s koje mi je česme piti,
pod kojim mi je kamenom mrijeti,
da pamtim k'o svoje ime,
ako me sudbina siročetom učini,
da sam iz Bosne
i da mi je Bosnom hoditi,
u njoj tugovati,
u njoj se veseliti,
i da mi se Bosnom zvati,
htio ostati,
ili se odseliti!
* * *
Moja si jedina domovina
u tebi su svi moji tragovi,
sva moja padanja i ustajanja,
osmjesi i jecaji,
moje jučer,
moje danas,
moje sutra...
Pod tvojim su ledinama moji preci
na tvojim stazama moji potomci.
Svakom si putu mjesto vraćanja,
svakom sjećanju mjesto konačenja.
Esad Bajić