Djeca u dobi kad uče prve riječi imaju naviku upirat prstom u određene dijelove tijela i pitat: 'ta je ovo?
Tako i moja Zejneb prvo upre prstom u nos i pita:
-'ta je ovo?
-Nos!
-'ta je ovo?
-Oko!
-'ta je ovo?
-Brada!
-'ta je ovo?
-Lice...
I normalno, ako duže vremena provedem ispunjavajući njene želje, stariji Hasan će se osjetiti zapostavljen. Prilazi i on i upire prstom u glavu s pitanjem:
-Šta je ovo?
-Glava!
-A čemu služi?
-Da se nosi brada.
-E nije!
-E, jest!
-E nije, efendija nas je učio u mejtefu da glava služi da bismo mogli mislit, učit, gledat, govorit...
-To je sine bilo ranije, tvoj efendija živi u džahilijetu, glava služi da se nosi brada.
-Šta je džahilijet?
-Džahilijet je neznanje?
-To je kad ti ne znaš za šta služi glava?
-Tako je sine, a sad mi upri u nos i igraj po pravilima.
-Kakvim pravilima?
-Nema pitanja za šta služi, samo šta je...
Esad B.