Trinaest godina nakon dobrovoljne predaje Vojislava Šešelja, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju izrekao je prvostepenu presudu vođi srpskih radikala, optuženom za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 1991. do 1993. godine počinjene protiv nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i protiv vojvođanskih Hrvata, na koje je poticao govorima mržnje i slanjem svojih dobrovoljačkih snaga u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
"Većina članova Vijeća je uz suprotno mišljenje sutkinje Lattanz (Flavia Lattanzi) zaključila da Tužilaštvo nije dokazalo da je postojala uzročno-posljedična veza između govora koje je Vojislav Šešelj održao 01. i 07. aprila 1992. godine i zločina počinjenih 1992. godine u četvrtom mjesecu u Mostaru, Zvorniku i na širem području Sarajeva, ili da bi se Vojislavu Šešelju mogli staviti na teret, čak posredno, zločini počinjeni u periodu od maja 1992. do septemra 1993.
U tim okolnostima većina (sudija) nije u mogućnosti da okvalifikuje govore Vojislava Šešelja od 01. i 07. aprila 1992.kao 'actus reus' poticanja."- pročitao je sudija Antonetti.
Nije utvrđena nikakva de iure ili de facto hijerarhijska veza između Vojislava Šešelja i dobrovoljaca koji su učestvovali u kaznenim djelima koja se navode u optužnici.
Ovom slobađajućom presudom po svih devet tačaka optužnice nalog za hapšenje koji je Žalbeno vijeće izdalo 17.juna 2015. godine postaje bespredmetan.