Stoljeće priznanja islama u Hrvatskoj

U Hrvatskom saboru 27. aprila 1916. donesen je zakon o priznavanju islama kao ravnopravne vjere na području Hrvatske, četiri godine nakon što je to učinila Austrija i godinu nakon Ugarske. Od drugih europskih zemalja Belgija je to napravila 1974. a Španjolska 1992. godine.

Tim povodom priređeno je niz svečanih manifestacija, a danas će biti održana svečana sjednica Hrvatskog sabora, na kojoj će biti nazočan i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.

Nezaobilazan dio hrvatskog identiteta

Prema zadnjem popisu u Hrvatskoj se 62.977 građana izjasnilo kao muslimani. Etnički među njima je najviše Bošnjaka, 27.959, Hrvata 9.647, Albanaca 9.594, „nacionalnih muslimana“ 6704, Roma 5039 i niz drugih etničkih skupina.

Muslimani su u Hrvatskoj organizirani u 15 medžlisa, teritorijalnih jedinica stavljenih od džemata. Najviše vjersko i administrativno tijelo Islamske zajednice (IZ) u Hrvatskoj je Mešihat na čijem je čelu muftija Aziz Hasanović. On je 2012. naslijedio muftiju Ševku Omerbašića, koji je islamsku zajednicu vodio od kraja osamdesetih godina, najprije Hrvatske i Slovenije, a potom Hrvatske do svog umirovljenja.

U važne muslimanske institucije vodstvo IZ ubraja još Islamsku gimnaziju u Zagrebu i Halal Centar, tijelo koji certificira proizvode u skladu s vjerskim načelima.

Hrvatski muslimani, bez obzira koje nacionalnosti, nezaobilazni su dio hrvatskog religijskog, kulturnog i nacionalnog identiteta, što potvrđuju relevantna istraživanja javnosti, ocjenjuje sociolog religije Ivan Markešić povodom stote godišnjice priznanja islama u Hrvatskoj.

Muslimani su svoj patriotizam iskazali odlučnim i masovnim uključenjem u obranu domovine, izjavio je nedavno muftija Aziz Hasanović i dodao da je u Domovinskom  ratu učestvovalo 25 hiljada muslimana, od kojih je 1180 njih poginulo.

„Svoju zahvalnost i doprinos nastavili su i nakon rata u izgradnji multikulturalnog, multinacionalnog i multireligijskog društva", kazao je Hasanović.

Među građanima koji su porijeklom muslimani, brojni su omiljeni muzičari, slikari, znanstvenici, sportaši i drugi.

U nizu zapaženih događaja otvorena je i izložba „Modra rijeka, raznobojni pritoci”. Hrvatska kultura treba s razumijevanjem i zahvalnošću primiti izvorne prinose umjetnika bošnjačkih korijena, koji proširuju njezin  profil i obogaćuju joj kreativnu paletu, rekao je Tonko Maroević na njezinu otvaranju i dodao da su se mnogi takvi umjetnici potvrdili u zagrebačkoj sredini i unijeli nezanemarive dionice u tkivo moderne i suvremene hrvatske likovne umjetnosti.

Međutim, napomenuo je, ne može se i ne treba govoriti o cjelovitoj izdvojenoj parceli, o  nekom homogenom isječku iz širega konteksta, jer su zastupljeni slikari izraziti individualci, tako da i u odnosu prema duhovnoj baštini i poticajima iz zavičaja svaki od njih ima vlastitu  mjeru i drugačije proporcije.

Muslimane u Hrvatskoj teško možete prepoznati osim kad idu klanjati, kazao je ovih dana bivši muftija Omerbašić. Porodične poslovne i prijateljske veze su učinile da su se oni integrisali u hrvatsko društvo i da nemaju problema, dodao je.

Javnost prema islamu umjereno blagonaklona

Stručnjaci, međutim, ističu i suprotnosti u prijemu islama u hrvatskoj javnosti, za koje kažu da postoje povijesni i aktuelno-politički razlozi.  

Dugogodišnja osmanska vlast stvorila je predstavu o Hrvatskoj kao „predziđu kršćanstva“, što je pratio izrazito snažan protuosmanski i protuislamski mentalitet novovjekovne hrvatske kršćanske elite i pučke kulture koja se oblikovala pod utjecajem kršćanskog stava o islamu kao krivovjerju kojeg treba izbjegavati pa i istrijebiti, kaže Markešić pozivajući se na vlastita zapažanja i na radove povjesničara, među kojima posebno na one Zlatka Hasanbegovića.

Zahvaljujuću globalizacijskim i sekularizacijskim procesima odnos prema islamu u Hrvatskoj se bitno popravio, iako nije nikada bio potpuno pozitivan, nastavlja.

Hrvatska javnost danas prema islamu i muslimanima iskazuje umjerenu blagonaklonost, osnovni je rezultat istraživanja barometra Instituta Ivo Pilar iz 2015. godine. Predstavljajući rezultate, sociolog s toga instituta Stanko Rihtar ističe da je najveće slaganje javnosti, čak tri četvrtine ispitanih, oko anketne tvrdnje prema kojoj je nasilje u ime islama zloupotreba vjere.

Vrlo je mali animozitet prema muslimanima u Hrvatskoj, potvrđuje iz svojih saznanja Omerbašić i dodaje da su prema anketama oni po tome na trećem ili čak petom mjestu.

No, Rihtar je kazao da su u „Pilarovom“ istraživanju podijeljena mišljenja javnosti oko mogućeg useljavanja muslimana iz udaljenijih zemalja. Međutim, među njima je naviše onih koji se ne mogu opredijeliti, napomenuo je.

Omerbašić: priznanje islama je neophodno za Evropu

Premda se u svijetu u svjetlu aktuelnih sukoba bitno promijenio stav prema pripadnicima islamske vjeroispovijedi, hrvatska javnost smatra da autohtoni muslimani ničim ne ugrožavaju nacionalnu sigurnost Hrvatske, dodaje Markešić.

Markešić i Rihtar napominju da je istraživanje rađeno u proljeće prije izbijanja izbjegličke krize i serije terorističkih napada, te da nisu upoznati je li se to nekako odrazilo na hrvatsku javnost.

Markešić ističe da muslimani u Hrvatskoj nisu etnički, religijski, kulturološki i civilizacijski stranci kao u središtima terorističkih zbivanja, nego su autohtona zajednica koja je na osnovu svojih posebnosti izgradila svoje zasebne nacionalne identitete Albanaca, Bošnjaka, Crnogoraca, Hrvata, Srba i drugih.

„Nije se ništa promijenilo dolaskom izbjeglica, ali bi da je veliki broj njih ostao ovdje. Međutim, gospođa Merkel je učinila veliku stvar i primila sve izbjeglice iako tamo muslimani kao vjera nisu priznati i rade 'na divlji način'“, kazao je bivši predsjednik Mešihata IZ u Hrvatskoj Omerbašić u emisiji Hrvatskog radija.

Ima nešto drugo, rodbina ljudi koji su davno doselili u Hrvatsku primila je dvjestotinjak izbjeglica iz Sirije u svoje domove, to mi više vidimo u džamijama, kazao je i dodao da je Islamska zajednica u Hrvatskoj mnogo uložila u zbrinjavanje izbjeglica.

Omerbašić krivnju za nepriznavanje islama u Evropi ne stavlja samo na teret evropskim državama, nego i na neadekvatnu politiku islamskih zajednica. Islamu, po njemu, nedostaje „svjetsko vodstvo“ koje je postojalo za vrijeme sultana, pa se „znalo kako raditi“. Danas imamo mnoštvo država, toliko ima muftija, a u Evropi laici vladaju islamskom vjerom. „Imami se u Evropi ništa ne pitaju, osim da pročitaju par desetaka ajeta (stihova) iz Kur'ana i  kažu im: 'Maknite se'“, kazao je Omerbašić.

Priznanje islama je neophodno za Evropu, i koliko god to Evropa odgađala, to će joj se još jače vratiti kao bumerang, kazao je Omerbašić u emisiji Intervju tjedna Hrvatskog radija i napomenuo da to ne zavisi od kršćanskih svećenika.

Iznad svega smatra da bi za budućnost islama bio „spas“ da raskine vezu s državom. „Tu će se morati nešto dogoditi“, kazao je.

Na pitanje postoji li mogućnost radikalizacije islama u BiH, on je odgovorio negativno. Oni koji su otišli u ISIL, kako vlasti kažu, njih oko 135, živjeli su na granici nemorala, kockali, pljačkali, bili u zatvoru i otišli u ISIL zbog vlastitih koristi, kazao je bivši predsjednik Mešihata Ševko Omerbašić i dodao da oni ne mogu utjecati na razvoj islama u Hrvatskoj.

(FENA)