Presuda iz Haga: Odbačena tužba Hrvatske protiv Srbije za genocid

Hrvatska nije dokazala optužbe da je počinjen genocid i ne postoji odgovornost prema Konvenciji Ujedinjih naroda o sprečavanju i kažnjavanju genocida, navedeno je uz ostalo u presudi koju je pročitao predsjednik Suda Peter Tomka.

Čitajući presudu, Tomka je uz ostalo kazao kako u smislu člana devet Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida, prije 27. aprila 1992. ne može se smatrati da je Srbija bila odgovorna za počinjenje genocida. On je dodao kako je Savezna Republika Jugoslavija nastala 27. aprila 1992. godine tako da se djela počinjena prije tog datuma ne mogu posmatrati kao kršenje Konvencije.

"Država koja je tek postala potpisnik Konvencije ne može se smatrati odgovornom retroaktivno za genocid po članu devet Konvencije", kazao je sudija Tomka.

Ako se radi o djelima počinjenim prije 27. aprila, Hrvatska smatra da se ta djela mogu pripisati državi (Srbiji). Hrvatska tvrdi da je Savezna Republika Jugoslavija naslijedila obveze Federativne Narodne Republike Jugoslavije, a time i odgovornost za poštivanje Konvencije.

Sud se pozvao na Haški tribunal o pitanju Vukovara koji je zaključio da s obzirom da su mnogi Hrvati iz Vukovara evakuisani, postojanje namjere da se fizički uništi stanovništvo Vukovara nije jedini zaključak.

"Dakle, nije se radilo o namjeri da se unište članovi zaštićene grupe već da ih se kazni zato što pripadaju suprotnoj strani u sukobu", navedeno je.

Dodaje se da iz nalaza Haškog tribunala proizlazi da je protjerivanje bilo element za uspostavljanje homogene srpske države, "stoga protjerivanje Hrvata nije podrazumijevalo njihovo fizičko uništavanje", a djela koja su počinile snage JNA imala su cilj prisiliti hrvatsko stanovništvo da napusti ta područja, navodi presuda.  

Rečeno je kako porodice stradalih trebaju saznati koja je sudbina njihovih najbližih koji su nestali. Sud potiče obje strane u dobroj vjeri da istraži ovo pitanje.

Nakon izricanja ove, Međunarodni sud pravde je nastavio izricanje presude u protivtužbi Srbije.

Inače, Hrvatska je pred Međunarodnim sudom pravde 1999. godine pokrenula tužbu protiv Srbije tvrdeći da je Srbija počinila genocid nad Hrvatima tokom agresije od 1991. do 1995.

Srbija je u početku osporavala nadležnost Međunarodnog suda pravde, a potom je 2010. godine podnijela protivtužbu protiv Hrvatske za genocid nad Srbima na hrvatskom teritoriju.

Obje zemlje se u tužbama pozivaju na Konvenciju Ujedinjenih naroda o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. godine.

Hrvatska u tužbi tereti Srbiju za smrt 12.500 ljudi, stradanje 7.700 logoraša i uništenje 1.500 vjerskih objekata. Od Srbije se traže podaci o masovnim, individualnim i sekundarnim grobnicama u Hrvatskoj i Srbiji te rješavanje sudbine 865 nestalih Hrvata.

Srbija u protivtužbi tvrdi da je u akciji Hrvatske vojske "Oluja” ubijeno 1.719 i protjerano 250.000 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti. Traži da Hrvatska kazni počinitelje genocida, stvori uslove za povratak izbjeglih Srba i poštivanje njihovih ljudskih i građanskih prava. Srbija traži da Hrvatska ukine praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja kojim 5. augusta obilježava pobjedu u "Oluji” kao legitimnoj akciji oslobađanja okupiranih hrvatskih teritorija.

I Hrvatska i Srbija u tužbama traže odštetu o kojoj bi Međunarodni sud pravde odlučio naknadno, po završetku postupka.

Međunarodni sud pravde je 2007. godine u sličnom postupku odlučivao je o tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i presudio da se u Srebrenici dogodio genocid nad Bošnjacima, ali da za njega nije odgovorno tadašnje srbijansko rukovodstvo.

Ovaj sud otkako su ga Ujedinjene nacije osnovale 1945,  nakon Drugog svjetskog rata, nije donio nijednu presudu za genocid protiv neke države.

(AA)