Zapadne zemlje primjenjuju dvostruke standarde govoreći o stradanjima Armena 1915. godine, a zanemaruju činjenicu da su milioni muslimana ubijeni i protjerani sa Balkana i Kavkaza u Anadoliju tokom perioda osmanske vladavine, piše američki historičar Justin McCarthy.
Ovaj historičar i naučnik sa američkog Lousville univerziteta je 1995. godine objavio je knjigu pod nazivom "Smrt i progon: Proces etničkog čišćenja nad osmanskim muslimanima", u kojoj osvjetljava događaje u periodu 1821.-1922. godine, kada je pet miliona muslimana ubijeno, a veliki broj je protjeran sa Balkana, Kavkaza i Krima u Anadoliju. U knjizi navodi da je jedan dio stradao i zbog bolesti, ali i gladi prilikom migracija. Međutim, kako je naveo, Zapad se ne želi suočiti s tom činjenicom.
Kada govori o zapadnoj Trakiji, evropskom dijelu Turske, McCarthy u svojoj knjizi navodi da su naoružani grčki nacionalisti početkom 1800-ih godina napali civilno tursko stanovništvo, pri čemu je stradalo više od 25 hiljada Turaka.
Zbog ruske politike krajem 18. stoljeća, na migracije bili su prisiljeni i Tatari sa Krima, ali i pleme Nogaj, prilikom čega su im se nudile dvije mogućnosti: da budu protjerani u unutrašnjost Rusije ili da bježe u Osmansko carstvo. Tada je protjerano najmanje 300 hiljada Tatara.
Velika kretanja su se desila i na crnomorskoj obali kada su Čerkezi, Čečeni i mnogi drugi bili prisiljeni da napuste domovinu i da se presele u Osmansko carstvo. Prvi brod je stigao u grad Trabzon, koji se nalazi na sjeveru Turske, ali je zbog nestašice hrane stradalo preko 30 hiljada osoba.
Na istoku osmanske teritorije u periodu 1877.-1914. godine, civilno stanovništvo stradalo je, kako navodi, od Rusije i armenskih separatista. Tada je nastradalo 62 posto muslimanskog stanovništva u Vanu, na istoku današnjeTurske, u Bitlisu broj nastradalih muslimana iznosi 42 posto od ukupnog broja stanovnika, a u Erzurumu je ubijeno 31 posto muslimanskog stanovništva.
Naučnik McCarthy navodi da je rusko-turski rat, koji je trajao od 1877. do 1878.godine, bio velika katastrofa za Turke koji su živjeli u Bugarskoj, koji su stradali, ne samo u masakrima nego i od nehumanih uvjeta života, od gladi i bolesti, u kampovima u kojima su bili smješteni. U knjizi je također navedeno da su kuće ovih izbjeglica paljene s ciljem da im se onemogući kasniji povratak na ovo područje. Slična situacija se desila i 1911. godine na Balkanu.
U knjizi je također navedeno kako je Rusija u toku stotinu godina protjerala veliki dio muslimana, Tatara i Čerkeza, te dozvolila da se na tim pustim područjima nasele Armeni.
(AA)