St. Louis: Bosanci se bolje snašli od Amerikanaca
, Published in Svijet Featured- font size decrease font size increase font size
- Print Email
"Amerika je uvijek u problemima kada je riječ o imigraciji", kazala je Anna Crosslin, šefica Međunarodnog instituta u St. Louisu, ustanovi koja sponzorira izbjeglice i pomaže im kada stignu, piše The Economist.
Dalekih 1840-ih došlo je do žestokih fizičkih obračuna kada su se Nijemci sukobili s irskim "došljacima". Isto se desilo kada su počeli pristizati prvi Italijani i počeli smatrati ovaj američki grad kapijom ka Zapadu.
Krajem 20. stoljeća pristizanje latino i azijskih imigranata stvorio je slične tenzije.
Ništa bolje nije bilo kada su hiljade bosanskohercegovačkih izbjeglica pobjegle u St. Louis tokom 1990-ih i rata u Bosni i Hercegovini.
Grad i svi njegovi stanovnici, pristigli u ranijim talasima imigranata, plašili su se od novih sugrađana, koji su skoro svi bili muslimani, pa čak su bili i oštri prema njima.
Od skladištara do profesora
Kada su neki od bh. izbjeglica napravili sušnice u dvorištu, ili na ražnju pekli cijelo janje, Međunarodni institut je dobijao pozive od lokalaca, koji su govorili kako Bosanci na roštilju peku ulične pse.
Strah i sumnja trajali su dvije ili tri godine, tokom kojih su došljaci obnovili svoje živote, za mnoge, nevjerovatnom brzinom.
Ibrahim Vajzović je u St. Louis stigao 1994. godine, kada je imao 35 godina, sa ženom i troje djece. Šest mjeseci kasnije je imao najniži posao u lokalnoj štampariji, da bi ubrzo postao menadžer skladišta. Vratio se obrazovanju 1999. godine i doktorirao.
Sada ima tri biznisa i predaje na Univerzitetu Webster. Njegov sin je inženjer, jedna kćerka je advokatica u poznatom uredu u Chicagu, a druga kćer je na Harvardu.
"Pravili smo velike žrtve", govori Vajzović i dodaje kako mu je najveći problem bio nepoznavanje engleskog jezika.
Kako dalje piše The Economist, zahvaljujući poduzetnim Bosancima i Hercegovcima, cijela jedna četvrt na jugu St. Louisa, Bevo Mill, pretvorila se iz opasnog područja s napuštenim zgradama i visokom stopom krivičnih djela u ugodno susjedstvo s malim prodavnicama i restoranima.
Danas više od 50.000 bh. izbjeglica i njihove djece živi u području St. Louisa. Izgradili su dvije džamije i uspostavili privrednu komoru. Njihova zajednica ima nižu stopu krivičnih djela i nezaposlenosti od prosjeka.
Tripice, sarma i ćevapi
A i u boljem su stanju od velikog dijela SAD-a. Prema podacima Jacka Straussa sa Univerziteta St. Louis, izbjeglice i migranti u tom dijelu Amerike zarađuju u prosjeku 83.000 dolara godišnje, što je 25 posto više od prihoda rođenih Amerikanaca.
Veće su šanse da će se odlučiti za pokretanje vlastitog biznisa, tri puta su veće šanse da budu obučeni za neki posao te da će imati viši stepen obrazovanja. Generalno, manje su šanse da će izbjeglice i migranti dobijati markice za hranu ili novčanu pomoć vlade.
U restoranu "Bosna Gold" nije bilo gužve jednog sunčanog decembarskog dana. Ni radnici, ni gosti ne govore engleski jezik, a sva pažnja je bila posvećena bh. seriji na TV aparatu iznad šanka.
Navečer ima više posla, kada ljudi dolaze na večeru, naručuju tripice, sarmu i ćevape, piju, puše cigarete i pričaju o sportu (Bosanci su značajno popravili kvalitet nogometa u St. Louisu).
Starijima nedostaje domovina i kažu kako su razvučeni iza dobrog života koji su stvorili u SAD i države koju su napustili.
(AjB)