Stopama Božijeg Poslanika: Znanje
, Published in Islamske teme- font size decrease font size increase font size
- Print Email
Prvi ajeti koji su objavljeni Poslaniku, koji nije znao čitati niti pisati, direktno mu usmjeravaju pažnju na znanje. Mada nije u stanju čitati oslanjajući se na vlastite sposobnosti, Bog ga poziva da čita „u ime svoga Gospodara (Rabb, Odgajatelj)“, neposredno uspostavljajući vezu između vjerovanja u Boga i znanja. Sljedeći ajeti potvrđuju tu vezu: „... koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna...“
Između Stvoritelja i čovječanstva je vjerovanje koje počiva na znanju darovanom od Najplemenitijeg (El-Ekrem), hrani se njime, a to znanje mu omogućuje da odgovori na Njegov poziv i da Mu se okrene i obrati. Prvi ajeti ustanovljavaju neposrednu korespondenciju s onim što će Objava kasnije spomenuti o stvaranju čovječanstva: „I pouči On Adema nazivima svih stvari.“(Kur’an, 2:31)
Razum, inteligencija, jezik i pisanje dali su ljudima kvalitete potrebne da budu Božije halife (namjesnici, zastupnici) na zemlji i, od samog početka, kur’anska objava poznavanje i priznavanje Stvoritelja povezuje sa znanjem i naukom, odražavajući tako porijeklo samog stvaranja. (A kada Gospodar tvoj reče melekima: „Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!“ Kur’an, 2:30)
Brojne predaje izvještavaju da su druga objava bili ajeti s početka sure „El-Kalem“ (Pero). Ti ajeti potvrđuju božansko porijeklo nadahnuća, kao i nužnost znanja. Oni također spominju Poslanikovu moralnu izuzetnost koju je posvjedočilo četrdeset prvih godina njegovog života:
„Nun. Tako Mi kalema i onoga što oni pišu, ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud; ti ćeš sigurno nagradu neprekidnu dobiti jer ti si, zaista, najljepše ćudi i ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti, ko je od vas lud.“ (Kur’an, 68:1-6. Ova sura se često smatra drugom u hronološkom poretku objave)
Nun je jedno od slova arapskog alfabeta. Na sličan način, neka druga slova stoje na početku drugih sura Kur’ana. Nijedan komentator – pa čak ni sam Poslanik – nije u stanju tačno reći šta ona znače ili šta njihovo prisustvo na početku neke sure simbolizira. Tako u isto vrijeme zaklinjući se „perom“ i potvrđujući nužnost znanja koje daruje ljudskim stvorenjima, Stvoritelj otpočinje ajete misterioznim slovom, nun, izražavajući ograničenja ljudskog znanja.
U svakoj od ovih početnih objava, Bog se predstavlja svom Poslaniku kao „tvoj Rabb“ (Rabbuk) ili Odgajatelj, koji ga je odabrao, njegovao, a potom pozvao da prenese posljednju objavu Jedinog Boga. Nije bilo bez dubljeg smisla to što je Muhammed, a. s., bio siroče i siromašan i što je morao proći kroz period razmišljanja, iako su u tim trenucima zabrinutost i uznemirenost prevladavali nad sviješću o izboru za misiju.
Preuzeto iz knjige Tarika Ramadana „Stopama Božijeg poslanika: Pouke iz života Muhammeda, a. s.“, Udruženje Ilmijje Islamske zajednice u BiH, 2010.
(poslanikmuhammed.info)