Mučenje i ubijanje očeva, silovanje majki, rušenje kuća– prizori su koji su obilježili djetinjstva sirijske djece

Razmjere nesreće koja se desila i još uvijek dešava Sirijcima su nesagledive. Više od tri miliona izbjeglica živi u Turskoj, u iznajmljenim kućama, poslovnim prostorima i zgradama koje je napravila organizacija IHH. Žive od humanitarne pomoći ili radeći slabo plaćene poslove.

Pomoći sve rjeđe dolazi, a broj izbjeglih se ne smanjuje. No, ubjedljivo najteža situacija je u kampovima koji se prostiru duž granice. Ima ih više od tri stotine i u njima boravi više stotina hiljada izbjeglica. Nezamislivo su teški uvjeti za život.

„Ono što je mene najviše pogodilo jeste veliki broj djece bez jednog ili oba roditelja. Djevojčica koju sam držala u krilu ostala je bez oba roditelja u jednom danu.“ – priča Amila Okanović, pomoćnica direktora organizacije EMMAUS koja je i sama odrastala bez oca.

Inače, organizacija EMMAUS skupa s Islamskom zajednicom BiH organizovala je prikupljanje i dostavu pomoći za sirijske izbjeglice.

„Ponosna sam na naše stanovništvo koje je doniralo namirnice, a posebno se zahvaljujem svojim kolegama koji su u proteklih mjesec i po dana uložili veliki napor prilikom pripreme konvoja. Drago mi je što sam dio delegacije koja je dočekala konvoj, jer mogu potvrditi da je pomoć otišla u prave ruke.“ – istakla je Okanović.

Pored nedostatka hrane, Sirijci naseljeni u šatorima kao najveći problem ističu obrazovanje djece. Rat traje jako dugo, a uslovi za školovanje su loši ili ih nema. U jednom od kampova, učionicu čine tri šatora s blatnjavim podom i tridesetak klupa.  Toga su svjesni i u organizaciji IHH, pa je omogućavanje uslova za školovanje jedan od njihovih najvažnijih ciljeva.

Naselje za djecu bez roditelja u Rejhanliju, gradu na jugoistoku Turske otvoreno je 2017. godine. U pitanju je prvi i zasada jedini ovakav kompleks u Turskoj, koji se prostire na 100 dunuma i na kojem je izgrađeno 55 kuća, obdanište, osnovna i srednja škola, džamija, terapijski centar. S djecom radi 10 psihologa i pedagoga, a traume kod djece su kako kažu, prisutne u velikom broju slučajeva.

Škole u ovom centru pohađa 900 djece. Nijedno od njih nema oca, a jedan broj njih ni majku. Prema riječima Šerifa Dizena, koordinatora za društvene odnose, motiv za rad s djecom bez roditelja nije teško naći:

Još dok sam studirao molio sam Boga da radim posao koji će me duhovno zadovoljiti. I tako je i bilo. Riječi Poslanika a.s. da će onaj ko bude brinuo o siročetu biti s njim u džennetu, za mene su dovoljan motiv. Otkako sam ovdje nikada nisam poželio raditi nešto drugo.“ – ističe Dizen.

Prema podacima organizacije IHH- a, 600 000 djece ostalo je bez jednog ili oba roditelja u ratu koji traje već devet godina. Hiljade ljudi je poginulo, a milioni su bili prisiljeni da se upute ka sigurnijim područjima.