Voljeti svoju domovinu je imperativ

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, kojim se proslavlja nezavisnost Bosne i Hercegovine od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, obilježava se 1. marta svake godine. Na referendumu koji je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine, punoljetni građani Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine glasali su o nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Nezavisnost su podržali uglavnom Bošnjaci i bosanski Hrvati, dok je veći broj bosanskih Srba bojkotovao referendum usljed poziva SDS-a da Srbi ne glasaju na referendumu. Od 2.073.568 glasača, njih 99,7% je glasalo za nezavisnost.

Parlament BiH je 28. februara 1995. godine, dakle tačno prije dvadeset godina, donio Odluku da se 1. mart slavi kao Dan nezavisnosti BiH. Oni koji su bojkotovali referendum i danas osporavaju ovaj dan, te se on zbog toga proslavlja samo u Federaciji Bosne i Hercegovine. Molim Uzvišenog Allaha da usadi ljubav u srca svih građana prema njihovoj domovini Bosni i Hercegovini.

Mi muslimani, Bošnjaci, el-hamdu lillah, volimo svoju domovinu Bosnu i Hercegivnu, a to svjedoči da smo mi autohtoni narod, dakle starosjedioci a ne došljaci. To smo dokazali tokom hiljadu i više godina postojanja Bosne, koja je kao država starija tri puta od Sjedinjenih Američkih Država, a, Boga mi, i od naših susjednih država. Dakle, dobri Bošnjaci, makar i hiljadama kilometara bili udaljeni od svog ognjišta, vole svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, jer je to dužnost sveta. Vole Bošnjaci i sve čestite građane naše Bosne i Hercegovine, ma koje vjere i nacije bili. Jednostavno, mi smo narod u koji je Uzvišeni Allah usadio ljubav a ne mržnju.

Naša veličanstvena vjera islam nas uči da svi ljudi vode porijeklo od jednog oca Adema, alejhis-selam, i jedne majke Have, radijellahu 'anha. Dakle, ljudi ne vode porijeklo od majmuna, kao što su nas učili u doba komunizma i materijalizma. I sam Darvin nije poznat po tome, već po prirodnoj selekciji i umijeću prilagođavanja na određene uvjete a zarad opstanka. Njemački filozof Fojerbah u svojoj knjizi Predavanja o suštini religije kaže: „Čudim se da je Darvin ipak bio teista.“ Dakle, vjerovao je u Boga, Koji je stvorio ljude od Adema i Have, a ne od majmuna. Ako je tako, onda bi se do danas, valjda, svi majmuni pretvorili u ljude. No, i pored unaprijeđenih uslova, ipak ne primjećujemo da se ijedan današnji majmun razvio bilo gdje u čovjeka. Majmun je majmun, a čovjek je čovjek. Allah, dž. š., ih je stvorio takvim. Uostalom, ogromna većina naučnika vjeruje da je Uzvišeni Bog stvorio čovjeka, a i sva druga bića, imperativom: „Budi! I ono biva!“ (Ja Sin, 82)

U početku je Uzvišeni Bog stvorio Adema, a. s., i Havu, r. a., pa su se ljudi razmnožavali i živjeli u plemenima, potom su se organizirali kao narodi i države. Neki od tih naroda su iščezli jer ih je Uzvišeni Allah zbog nepokornosti i obijesti uništio, kao što su i neke poznate države ostale samo zabilježene u historiji. Kao što niko nema ekskluzivitet ninašto, jer sve pripada Uzvišenom Allahu, Stvoritelju svega, tako niko nema ekskluzivitet ni na državu. Vrlo je nepravedna i opasna ideja sročena u latinskoj izreci „Cuius regio, eius religio“ (Čija je zemlja, toga je i vjera). Država pripada svima koji su u njoj i koji je vole. Mi volimo svoju državu Bosnu i Hercegovinu jer nas Božija vjera islam obavezuje i uči tome. Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Voljeti domovinu je imperativ/obaveza.“

Dakle, praroditelji su isti svim ljudima, jedan nam je Bog dragi, a globalno gledajući, ista nam je i domovina – Zemlja. Otkud onda tolike barijere i prepreke među ljudima kad nam je isti Bog, isti roditelji, isti način rađanja, življenja i umiranja?! Apsurd je to, zar ne? Ljudi umjesto da uljepšavaju i osmišljavaju život različitostima, često ga čine ružnim i pretvaraju ga u pakao. A nije nas dragi Bog radi toga stvorio, već da se upoznajemo, volimo, pomažemo jedni druge i želimo drugima isto što i sebi. (Pogledaj kur'ansku versu br. 13, sura el-Hudžurat) A Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Niko  od vas neće biti vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što voli sebi.“ Veličanstveno, nema šta.

No, to je tako sa onima koji su civilizirani, koji prihvataju druge sa svim njihovim osobenostima, ali islam nam zabranjuje da prijateljujemo sa onima koji nas ubijaju i protjeruju samo zato što smo muslimani. (Pogledaj sure el-Mumtehine, ajet 8-9) Ne dirajmo nikoga i ničije, ali neka se i nas okane i ne diraju nas. Neka jednom shvate da smo mi zadovoljni sa onim što smo i ne prihvatamo da nas iko na bilo koji način svojata.

Valjda je konačno došlo vrijeme da se međusobno uvažavamo u domovini koju svi treba da volimo, a da se okanimo beskorisnih snova o pripadnosti drugim državama. Obično kada ljudi sanjaju o nekim destinacijama, oni tamo i odlaze. Lijepo je otići, posjetiti druge države i narode, ali je najljepše vratiti se svojoj kući, ognjištu, domovini, gdje si uvijek svoj na svome. Tamo, Boga mi, može biti lijepo i primamljivo, ali nikada nije sigurno šta se može roditi u glavama nastranih ljudi, koji misle da im je porijeklo od majmuna a ne od Boga.  

Pored ljubavi koju treba da iskazujemo prema domovini, naša lijepa vjera islam nas obavezuje i da je čuvamo od dušmana: „Ko umre, čuvajući granicu, on je šehid.“ Kada su Poslanik, a. s., i ashabi učinili hidžru u Medinu, iz Meke ih je posjetio  Usajl el-Gifari a kad ga je hazreti Aiša upitala kako je u Meki, on je rekao: „Zazelenjeli su se obronci, dolina se blista, rodio na sve strane izhir, a na sve strane se rasprostro selem.“ Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: „Dosta, Usajle, nemoj nam žalost u srcu podjarivati, pusti srca nek se smire!“ Allah, Allah! Kako bi se tek osjećali da su vidjeli veličanstvene bosanske planine, brda, doline, rijeke, jezera, šume, livade, žitna polja, okrečene šljivike, slušali žubor potoka i jutarnju simfoniju ptica?! Kako bi onda osjećali nostalgiju prema zavičaju? Subhanallah! Allahu ekber! A mi to slabo vidimo i osjećamo! Za ljepotu i vrijednost nečega znaš tek kad ga izgubiš!

Dragi naši Bošnjaci, ma gdje vi bili i živjeli! Neka vas tamo, radite, zarađujte i lijepo se vladajte, ali svoju Bosnu ne zaboravljajte. Šparajte i u svom zavičaju nešto sagradite da se možete, kad-tad, vratiti. Ovdje je vaš početak i naš kraj. Neka vaših tijela tamo, ali srce ostavite ovdje u našoj prelijepoj Bosni i Hercegovini. Pazite, poznajem mnogo stranaca koji su napustili Australiju, SAD, Njemačku, Tursku i druge razvijene države a nastanili su se u našoj Bosni. Ne dozvoli da stranci, koji su sada naši, vole više tvoju Bosnu i Hercegovinu od tebe. Tvoji korijeni su ovdje. A bez korijena je biljka osuđena da uvehne i nestane. Živi da i dalje živiš a ne da umreš i nestaneš tamo zauvijek. Ovdje nikada ne umireš. Znamo mi da ima kahve i komšija i tamo, ali nije to isto. I tamo su komšije ljubazne, ali komunikacija nije ista. Možete živjeti desetke godine jedni pored drugih i da uvijek koristite samo dva izraza: „hi i bye (haj i baj)“ i ništa više. To su samo „hi i bye“ komšije i prijatelji.

Muhamed, a.s., i ashabi su toliko voljeli Meku da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio ovu dovu: „Ja Rabbi, o, Gospodaru moj, daj nam prema Medini onakvu ljubav kakvu si nam dao prema Mekki.“ Šejhu Juji su nudili da ostane i radi kao profesor u Istanbulu, a on je rekao: „Ja osjećam povjetarac Svemogućeg iz pravca Hercegovine.“ Osjećajmo i mi povjetarac iz pravca Bosne i Hercegovine, ma gdje bili i ma gdje živjeli.

Makar se povremeno vraćajmo u svoju Bosnu, svoju domovinu, i iskažimo ljubav prema njoj djelom a ne samo praznim riječima. Čuvajmo svoju lijepu vjeru islam i svoj identitet. Ako budemo držali do sebe i drugi će nas poštovati. Budemo li pogazili svoje svetinje, ne očekujmo respekt od drugih. Volimo svoju domovinu, našu dragu Bosnu i Hercegovinu, volimo i sve one koji je vole a učimo dove da Uzvišeni Allah uputi one koji u njoj žive a srce poklanjaju nekoj drugoj, imaginarnoj domovini. Svim građanima naše domovine čestitam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Bosne koja je postojala hiljadu godina prije Referenduma o nezavisnosti.

Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 27.02.2015. god.