Kladionice-sotonska svetišta !

Skup dogovorenih - neprovedenih pravila

Dakako, Država (organizirana društvena zajednica ujedinjena pod zajedničkim političkim i pravnim sistemom) ne samo da je bezrazložno prozvana za sveprisutno haotično hazarderstvo već je isključivi generator stvaranja nepovoljnog ambijenta. Ovakvom stavu ide u prilog činjenica da Država u protekle tri godine nije uspjela naplatiti adekvatan porez od igara na sreću. Od pet prometovanih milijardi KM naplatila je tek jedan posto poreza, odnosno, umjesto 500 naplatila je tek 50 miliona KM.

Ako pročitate zakon o igrama na sreću tek tada vam neće biti jasno kako je to moguće i šta je uopće Država; skup obavezujućih dogovorenih pravila, zakona i odredbi ili nevidljivi virtuelni lik koji lebdi cerekajući se iznad naših nemoći. Uprkos tome što je važeći Zakon o igrama na sreću u 137 člana predvidio sve okolnosti i mjere on uopće ne funkcioniše. Cijeli teret Država je prebacila na entitetske Poreske uprave. Nije to zakon koji se odnosi na malog običnog čovjeka, ma kojoj god kategoriji stanovništva pripadao: demobilisanim borcima, socijalnim kategorijama bolesnima, povratnicima, civilnim ili ratnim vojnim invalidima itd., pa da bude odmah primijenjen i stoposto ispoštovan.

Oni sve računa, ima li primanja ili ne imali moraju izmiriti. Iza zakona o igrama na sreću se krije ogromna ujdurma i nevidljiva politička (nad)moć. Tamo vladaju drugačiji parametri. Prema našem laičkom razumijevanju zakonskih odredbi koje se odnose na ovu oblast postoji nekoliko vrlo interesantnih činjenica. Naime, tamo je naknada na mjesečnom nivou od ukupnog prometa 10 %. Iako je zakonom predviđeno da će odobrenje za rad biti oduzeto priređivaču igara na sreću ako ne plaća obaveze po osnovu javnih prihoda, ako ne dopušta ili na drugi način sprečava nadzor, za što je nadležan resorni ministar po službenoj dužnosti ili na prijedlog Porezne uprave, ovih se odredbi, jasno je to svima, Država ne pridržava.

Svi oni koji priređuju igre na sreću prema zakonu, dužni su imati Centralni računarski sistem (Server) za on-line nadzor koji mora biti povezan sa računarskim sistemom Porezne uprave što upućuje na zaključak da Država, ako joj je stalo do toga iz sata u sat može pratiti sve novčane transakcije i blagovremeno reagirati.

Prema tom zakonu, kakve li ironije, zabranjeno je oglašavanje i reklamiranje svih priređivača koji priređuju igre na sreću putem interneta bez odobrenja Ministarstva, oglasi i reklame vezani uz igre na sreću ne smiju se objavljivati u radijskim i televizijskim emisijama za djecu i omladinu, niti u štampanom materijalu i internet portalima namijenjenim djeci i mladima. Dakako u zakupljenim terminima u večernjim satima u programima javnih emitera to je dopušteno čak i neposredno prije crtanog filma prije već bi nekada davno odgojena djeca išla na spavanje. Na sličan način se vrši kontrola mjesta brojnih kladionica pa su sve kilometrima udaljene od škola, javnih institucija i vjerskih objekata.

Hazarderska pomoć ubogim i nevoljnicima

Našoj javnosti je sasvim jasno da u demokratskom društvu opredijeljenom za evropske civilizacijske standarde svoje mjesto trebaju pronaći i kockari, kladioničari i ostali lutrijaši, no nedopustivo je da se na tuđoj muci, bez ikakve kontrole i odgovornosti enormno bogate i tim novcima utječu na izborne kampanje, izborne procese i izborne rezultate. Nelogičnost kladioničkog razumijevanja demokratskih standarda na bosanskohercegovački način prvi je uočio Centar civilnih inicijativa (CCI) reagirajući zahtjevom prema Federalnom parlamentu 2010. godine kada su u pravo raspodjele sredstava od igara na sreću uvedene nevladine organizacije.

Parlament je tada obavezao Vladu F BiH da dio prihoda ostvarenih po osnovu naknada za priređivanje igara na sreću, raspodijeli za finansiranje programa i projekata udruženja građana i humanitarnih organizacija koji se odnose na: liječenje i rehabilitaciju teško oboljele djece i mladih izvan BiH, zaštitu prava djeteta žrtva zlostavljanja, pedofilije, prosjačenja, potrebe lica sa invaliditetom, liječenje, prevenciji i borbi protiv ovisnosti o drogi, alkoholu, igrama na sreću i kocki, smještaj i utočište žrtvama torture i nasilja (sigurne kuće), promoviranje kulture, promoviranje razvoja profesionalnog i amaterskog sporta, promoviranje tehničke kulture, rad javnih kuhinja, organizovanje akcija dobrovoljnog darivanja krvi itd. Odlukom Vlada Federacije Bosne i Hercegovine od 12.11.2015. godine, raspodjelu dijela sredstava od igara na sreću, na osnovu propisanih kritetrija vršit će federalna ministarstva: rada i socijalne politike ( 55%) , ministarstvo obrazovanja i nauke, (15%), ministarstvo kulture i sporta 15% ,ministarstvo zdravstva (10%), ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta ( 5%).

Bilo bi zločesto kazati da nema koristi od sredstava koja podijele navedena ministarstva, ali u osnovi zvuči neprimjereno i ponižavajuće da se na takav način i iz tih sredstava pomažu ubogi nevoljnici. Zar Država nema drugih izvora prihoda, zar nema i mimo zakona o igrama na sreću obavezu stalno pomagati navedene kategorije. S druge strane, koliko je nama poznato, zakonske odredbe u ovom smislu najrevnosnije i najtransparentnije plasira ministarstvo obrazovanja i nauke.

Ko vara državu ne može poslovati s državnim preduzećima

Nije nam poznato prate li Centri civilnih inicijativa (CCI) i provedbu tih zakonskih propisa i odredbi. Pretpostavljamo da jesu, jer taj zakon je usvojen na njihovu inicijativu. Oni kao nevladina organizacija očigledno imaju način i mogućnosti da utječu na donošenje zakona. Pitanje je samo šta bi se desilo da su Islamska zajednica, Katolička ili Pravoslavna crkva, kao tradicionalne vjerske zajednice u BiH, uputile bilo kakvu sugestiju prema Parlamentu!?

Stoga se čini najefikasnijim predložiti da vjerske zajednice zamole Centar civilnih inicijativa da Državi predloži izmjene zakona da onaj ko ne izmiruje svoje porezne obaveze prema državnim institucijama ne može koristiti usluge državnih preduzeća, poput električne energije, PTT i mobilnih usluga, niti onaj ko ne može u mjesec-dva, dosljedno izvršiti svoje zakonske nadležnosti može vršiti ikakve poslove u ime Države, pogotovo u sudstvu i tužilaštvu, a imena onih koji to sve opstruiraju javno čitati prije direktnog prenosa velikih sportskih događaja, šou programa izvlačenja brojeva igara na sreću u sredstvima javnog informisanja, ne bi li kako Sotona crkla ili od smijeha ili od muke.

Svejedno je.

Hasan Eminović