Ambasador Heidari: Na Teheranskoj musali višemilionski džemat za Bajram namaz

Razgovarala:Bisera Džidić

Prenoseći dio ramazanske atmosfere zemlje koju predstavlja u BiH, ambasador Heidari kaže da su džamije u ovom mjesecu najfrekventnija mjesta u Iranu, a kursevi učenja i memorisanja Kur’ana, predavanja vjerskih učenjaka, programi na kojim se uče posebne ramazanske dove, aktivnosti koje obuhvataju pružanje pomoći ugroženima i oskudnima, udjeljivanje sadake, obilazak rodbine i svakovrsno dobročinstvo, u ovom mjesecu prerastaju u najmasovnije društvene aktivnosti.

-Sve su to aktivnosti kojima naš narod posvećuje posebnu pažnju, a koji, također, u svakom trenutku odražavaju snagu solidarnosti i međusobnog uvažavanja među narodom - kaže iranski ambasador.

Uoči noći Kadra, ambasador ističe kako sveta i svakom častivošću ispunjena noć Kadra među Irancima ima poseban značaj.

-Iranci, kao i svi drugi muslimani, noći Kadra pristupaju s posebnim poštovanjem i posebno su aktivni u zajedničkim namazima, cjelonoćnim programima ispunjenim religijskim sadržajem i kružocima zbližavanja s Kur’anom, odnosno mukabelama. Sve su to veoma pohvalni običaji kojim iranski narod pristupa s posebnom predanošću i iskrenošću. Programi vezani za obilježavanje noći Kadra u Iranu su po svemu posebni i traju do jutra, a sve kako bi svima bilo omogućeno da se na što bolji način i što sadržajnije okoriste o blagodati ove noći vrijednije od hiljadu mjeseci - pojašnjava iranski ambasador.

Ističe da stavljanje ramazanskih običaja na listu zaštićene duhovne baštine Islamske Republike Iran je dovoljan pokazatelj koliko je ova kultura bitna među raznim iranskim grupama koje, svaka na svoj način i u skladu sa svojim običajima, obilježava i slavi ovaj časni mjesec.

-Ramazan je od davnina pa sve do danas zauzimao posebno mjestu u kulturi iranskog naroda koji ljubomorno čuva svoje ramazanske adete i običaje. Ti običaji su već stoljećima iznimno bitan segment naše kulture koji, zbog svoga religijskog karaktera i višestoljetnog kontinuiranog prisustva među iranskim narodom, smatramo svetim. Mjesec Ramazan iranskom narodu donosi posebne emocije i skriva zastore s religijskih užitaka namijenjenih ljudskim emocijama. Iran je velika zemlja koju nastanjuju različite etničke grupe koje baštine različite tradicije. Svaka od tih grupa baštini i sebi svojstvene ramazanske običaje pa se iz te raznolikosti, pod uticajem ramazanske milosti, javlja jedinstvena cjelina koju krasi veličanstvena ljepota - kaže ambasador Heidari.

Opisujući porodičnu ramazansku atmosferu i običaje ambasador kaže da je u Iranu od davnina običaj koji se i danas poštuje da svi članovi jedne porodice za iftarsku sofru sjedaju prije akšamskog ezana.

-Minute preostale do ezana koriste za učenje dova. Kada se s obližnjih džamija oglasi ezan, svi članovi porodice se zajedno omrse. Običaj je da se nakon iftara odlazi u goste dragim ljudima, a ta sijela i ti sohbeti nerijetko traju do sehura. Na tim sijelima se rođaci i prijatelji okupljaju, zajedno se goste voćem i kolačima, uče dove i zajedno se trude riješiti probleme s kojim se suočavaju njihovi rođaci i prijatelji. To je, naravno, još jedan od lijepih običaja oplemenjenih ramazanskom blagorodnošću- pojašnjava iranski ambasador.

Među najpostojanijim ramazanskim običajima koji datiraju od davnih vremena je organiziranje iftara i ramazanskih prijema za prijatelje i poznanike.

-Ovaj običaj je izuzetno prisutan među Irancima koji se pretežno mrse hurmama, vrućom vodom ili mlijekom, a na iftarskim soframa su većinom hurme, hljeb, tradicionalna čorba, čaj, zeleniš. Posebno slatko sa šafranom, prirodni sokovi i tradicionalni ramazanski slatkiši “zolbiya i bamje”. Iranci s posebnom pažnjom i jedinstvenim zanosom postavljaju i ukrašavaju iftarske sofre. U Iranu se za iftar pretežno jede brzo probavljiva i lahka hrana. Međutim, za sehur se više konzumiraju jela bogata vitaminima i proteinima neophodnim za cjelodnevni post – kaže ambasador Heidari.

Još jedan od iznimno lijepih ramazanskih običaja kojim Iranci posvećuju posebnu pažnju jeste običaj učenja Kur’ana.

-Mnogi Iranci tokom Ramazana svaki dan prouče po jedan džuz, odnosno trideseti dio Kur’ana, te u toku trideset ramazanskih dana uspije proučiti cijeli Kur’an, odnosno proučiti jednu cijelu, kako to se kaže, hatmu. Ovaj običaj se nerijetko upražnjava grupno, odnosno u džamijama i tekijama, te u kućama u kojim se okupljaju i zajedno uče Kur’an članovi rodbine, prijatelji i komšije. Muškarci se, s namjerom zajedničkog učenja Kur’ana, pretežno okupljaju u džamijama. Njihova okupljanja se u većini slučajeva organiziraju posle iftara i traju do jacije. Žene, sa druge strane, pretežno se okupljaju po kućama i Kur’an uče ujutru, jer tada imaju najviše slobodnog vremena -pojašnjava ambasador Heidari.

Iran je prostrana zemlja koju nastanjuje skoro 80 miliona stanovnika. Svaka od etničkih skupina u Iranu poput Kurda, Beluča, Perzijanaca, Arapa, Turaka, Turkmena, Lora i drugih baštini svoje vrijedne adete i običaje svojstvene ramazanskim danima, a koji plijene svojom privlačnošću i plemenitošću.

-Jedan od vrlo lijepih ramazanskih običaja Turkmena u Iranu jeste “običaj mirenja”. Taj običaj se poštuje tako što starci, odnosno sijede brade u svakom naselju, zajedno, krenu i zalažu se za pomirenje među osobama koje su do tog trenutka bile u nekoj vrsti zavade. Starci zavađene strane pozovu na zajednički iftar, ali tako da niti jedna od zavađenih strana ne zna da će na iftaru biti i druga strana u zavadi. Za iftarskom sofrom pretežno dolazi do njihovog mirenja i pomirenja.

U Širazu je živo prisutan ramazanski običaj prema kojem se dio hrane sa iftarske i sehurske sofre šalje komšijama, šaljući tako i poruku suživota, prijateljstva i komšijskog poštovanja. U narodu tog kraja se taj običaj naziva “Kasem-sa”- pojašnjava ambasador običaje etničkih skupina iz Irana.

Kaže kako je u dijelovima Centralnog Irana još uvijek veoma prisutan običaj koji se ne mijenja već stoljećima, a odnosi se na pripremanje posebne vrste hljeba “fatir” za iftarske sofre. Ova vrsta hljeba je vrlo ukusna i, kako kaže, otvara apetit. Priča o tom hljebu je slična priči o sarajevskom somunu, dodaje ambasador Heidari.

Žene u Lorestanu posebnu pažnju posvećuju aranžiranju iftarskih sofri. Na te sofre iznose svoj specijalitete poput tradicionalnih čorbi, slatka sa šafranom i rižom, raznih vrsta halve i slatke riže. Među Lorima je posebno prisutan ramazanski običaj obilaženja rodbine i prijatelja poslije iftara.

U Mazendaranu je uobičajeno da osobama koje su po prvi put, sa aspekta islamskog prava, dužne ispunjavati vjerske obaveze, odnosno prvi put poste, stariji ukućani na prvom iftaru uručuju posebne darove. Pretežno se među tim darovima nalazi serdžada za obavljanje namaza. Djevojčicama se pretežno daruje nešto od zlatnog nakita, a dječacima novac i stare stvari od srebra,navodi ramazanske običaje svoje zemlje iranski ambasador.

Bitan sadržaj ramazana je, naglašava ambasador, pomaganje oskudnima i potrebitima, što je od davnina zauzimalo posebno mjesto u srcima iranskog naroda koji dobročinstvo smatra upotpuniteljem ramazanskih ibadeta, odnosno služenja i robovanja Bogu u ovom mubarek mjesecu.

-S obzirom da se postači u ovom mjesecu i sami upoznaju s glađu i žeđu, mogu mnogo direktnije i jasnije osjetiti patnje i potrebe potrebitih i oskudnih. Upravo zahvaljujući postu dolazi do susretanja naroda u zajedničkim osjećajima i emocijama. Upravo zahvaljujući tim osjećanjima dolazi do odlučnog nastojanja usmjerenog ka pružanju pomoći oskudnima i potrebitima u jednoj izraženoj mjeri. U većini iranskih gradova se pripremaju paketi s hranom namijenjeni za iftar siromašnima i oskudnima. Tim povodom su dani od 15. do 21. Ramazanskog dana proglašeni “Sedmicom pružanja pomoći i pažnje siročadima i siromašnima”. U tim danima se aktivira veliki broj prikupnih centara na kojim je moguće uručiti pomoć namijenjenu siromašnima. Na kraju sedmice se pomoć dostavlja onima za koje je i prikupljena- pojasnio je ambasador ramazansku praksu svojih sunarodnjaka.

U nastavku razgovora ističe Dan Kudsa. 

-Jedan od savremenih običaja koji nam je ostao u amanet kao uspomena na velikog lidera Irana, rahmetli Imama Homeinija, jeste Dan Kudsa ili Dan podrške obespravljenom narodu Palestine. Ovaj običaj se upriliči svake godine posljednjeg petka u Ramazanu. Tog dana iranski postači, svojim aktivnim učešćem u milionskom maršu šalju poruku podrške napaćenom palestinskom narodu i isticanjem parola protiv cionista i njihove nepravde koju nanose muslimanskom palestinskom narodu, naglašavaju podršku odbrani palestinskog otpora naspram izraelske okupacije i zalaganju Palestine za ostvarivanje svojih legalnih i legitimnih prava. Hvala Bogu, danas se Dan Kudsa obilježava u mnogim zemljama širom svijeta te je kao takav prerastao u svojevrsni simbol jedinstva i čvrste volje islamskog ummeta naspram zločina cionističkog režima u Palestini i posebno u Pojasu Gaze. Obilježavanje ovog dana će – ako Bog da – biti nastavljeno sve dok palestinski narod ne ostvari svoje zahtjeve - naglašava ambasador Heidari.

U susret Ramazanskom bajramu iranski ambasador je opisao dio praznične atmosfere u Iranu.

-Bajram-namazi u Iranu su posebno veličanstveni. U Teheranu na prostoru najveće iranske džamije, Teheranske musale (Musalaye Tehran), klanja nekoliko miliona osoba. Taj milionski džemat pronosi jasnu poruku jedinstva i sloge naroda, kao i predanog poštivanja vjerskih propisa i sadržaja od strane iranskog stanovništva. Iranci poslije Bajram-namaza obilaze mezarja i uče dove umrlima, a potom obilaze starije članove familije, rođake, prijatelje i komšije kako bi im čestitali Bajram i ukazali posebno poštovanje, a što je vrlo važan bajramski običaj u Iranu- rekao je na kraju razgovora za Fenu ambasador Islamske Republike Iran u BiH, Mahmoud Heidari čestitajući svim muslimanima Bosne i Hercegovine nastupajući Ramazanski bajram sa željom da im budu ispunjene sve dove u ovom mubarek mjesecu ramazanu – mjesecu mira, mjesecu prijateljstva, mjesecu dobra i dobročinstva.