U živopisnom selu Bjelogorci nadomak Rogatice živi Nedžad Herceglija s porodicom. U ove ljetne dane u njegovom je domaćinstvu mnogo posla. Koševina, briga oko stoke, sazrijeva voće. Prije jedanaest godina vratio se sa suprugom i djecom na djedovinu. Devastirana kuća, urušene pomoćne zgrade na imanju. Od nečega se moralo početi.

Odrastao je kao dijete zemljoradnika. Otac rahmetli se bavio stočarstvom, a kao porodično gazdinstvo imali su osiguran plasman uzgojene stoke. Porodica Herceglija je na početku agresije protjerana, uspjeli su  se izvući iz obruča stradanja Bošnjaka u Rogatici.

Po prestanku rata nije bilo mnogo izgleda da se osigura pristojan život u izbjeglištvu. Ostanak u prihvatnom centru ili podstanarski prostor porodica nije mogla prihvatiti. Započeli su svoju novu borbu. Da ponovo izgrade dom, povrate dostojanstvo i pokažu da mogu uspjeti.

Odrastajaći u Bjelogorcima, Nedžad je uz babu rahmetli upijao sve što je potrebno da se zna o poljoprivredi i uzgoju stoke. Zato mu se činila prirodnom odluka da se nakon povratka na  imanje posveti stočarstvu.

Međutim, imao je velikih poteškoća s plasmanom mesa, prodajom i naplaćivanjem. Znalo se dogoditi, priča Nedžad, da skoro po mjesec dana čeka na isplatu. Kašnjenje isplata, naravno, ugrožavalo je sve druge projekte, održavanje domaćinstva, školovanje djece.

Od kako je postao kooperant i učesnik u akciji „Kurbani“, Nedžad je spokojniji. Preko cijele godine u kontaktu je s odgovornima. Od njega kurbane kupuje medresa Osman ef. Redžović. Tako će biti i ove godine, a pred Kurban-bajram u posjeti porodici Herceglija uvjerili smo se kako se kurbani brižljivo čuvaju i paze.

„Imamo bolji otkup, imamo moral za rad za dalji opstanak. Moja djeca isto tako. Kažu: 'Babo, evo sada imamo perspektivu, bolji otkup, novac na vrijeme'. Sve ide na bolje. Islamska zajednica nam pomaže“, ističe Nedžad.

Na žalost, prije dvije godine Nedžad je doživio veliki gubitak.

Ljudsko zlo i mržnja nemaju granica.

Bila su ljetna doba i Nedžad je na jednu njivu u svome posjedu izveo krave preko noći, da budu na otvrenom, da imaju bolji zrak, da nisu u štali. U štali je samo ostala jedna krava koja je bila steona. Preko noći na tu njivu je donesena urea, pomiješana sa sijenom i soli, krave su to pojele i otrovale se. Od posljedica tri krave su uginule. Nesreća se uvećala kada su uginule još 72 ovce. Nedžad je uginule i oboljele ovce nosio u Sarajevo i Banju Luku na analizu. Veterinari u Rogatici nisu znali šta je uzrok ugibanja ovaca. Osoba koja je to učinila priznala je krivicu, ali Nedžad nikada nije dobio nikavu nadoknadu za štetu koju je pretrpio.

Netrpeljivost ljudi koji žive blizu njegovog imanja je takva da su ga često uznemiravali i prljali izvor s kojeg je doveo vodu u domaćinstvo. Nisu prezali ni od toga da mu uoči Kurban-bajrama zatvore vodu, zatrpaju cijevi, tako da su bili prinuđeni cisternama dovoziti vodu kako bi mogli sve poslove za Kurban-bajaram obaviti.

Prva koja je vidjela uginule životinje bila je Nedžadova starija kćerka, koja se još nije oporavila od tog strašnog prizora i izbjegava otići do njive gdje su nesretne životinje otrovane. Porodica se ipak nije predala, dobri ljudi su pomogli. Po saznanju, za njihove teškoće javili su brojni prijatelji i pomogli da se stočni fond oporavi.

Nedžad se i pored tako teških okolnosti s porodicom bori. Vrijedno rade i svako ima svoj zadatak. U vrijeme kada smo ih posjetili, sin Nedžib bio je na ispaši sa stadom ovaca, a od nedavno uzgajaju i koze. Posebnu radost porodici donosi kćerka Almina koja je odlična učenica.

Almina s malim brojem bošnjačke djece pohađa osnovnu školu u Rogatici, postiže sjajne uspjehe u učenju, a od septembra će u sedmi razred.

Porodici Herceglija nije teško raditi. Na 103 duluma svoga imanja imaju potencijal da se uspješno bave stočarstvom. Formirali su i solidan fond mehanizacije, koje su, kroz djelimično lično ulaganje, dobili od Federalnog ministrstva za raseljena lica i izbjeglice.

Oni koji svoj kurban odluče nabaviti posredstvom Islamske zajednice u BiH, direktno pomažu našim ljudima kojima je otkup kurbana od presudnog značaja za opstanak na svojim imanjima. Oslonac na kojem će graditi bolji život svojih porodica.

Mi smo se u to uvjerili kod vrijednog domaćina Nedžada Herceglije i njegove porodice iz sela Bjelogorci nadomak Rogatice, a širom Bosne i Hercegovine kooperanti akcije „Kurbani“ to mogu i potvrditi.

Alma Hadžić

Kurban, pojam koji dolazi od arapske riječi "karibun", znači bliskost. Kurban bi se, u tom smislu, mogao definisati i kao žrtva koja približava Bogu. Propisi o kurbanu utemeljeni su na Kur'anu i Sunnetu i klanje kurbana je vadžib za svaku muslimansku porodicu koja je to u mogućnosti, odnosno čija je imovina tolika da može podmiriti njihove svakodnevne porodične potrebe. Kurban je naređen Kur'anom, tačnije u suri Kewser, u kojoj se kaže: "Pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji".

Kada je riječ o samim propisima o kurbanu, ono na šta se mora obratiti pažnja jeste starost životinje namijenjene za kurban (ovca da bude stara blizu godinu, koza da je napunila godinu, krava da je napunila dvije). Drugi propis je da životinja koja se kolje kao kurban bude potpuno zdrava i bez ikakvih fizičkih mahana. Treći je vrijeme klanja kurbana, koje nastupa ujutro poslije klanjanja bajram-namaza, u skladu sa riječima Božijeg Poslanika: "Onaj ko je (kurban) zaklao prije bajram-namaza, neka ga ponovo zakolje".

Četvrti propis je da se kurban zakolje po šerijatskim propisima. Ono što je pohvalno, a istovremeno i praksa muslimana u BiH, jeste da se kurbansko meso podjeli na tri dijela, gdje se jedan dio ostavlja za potrebe ukućana, drugi dio dijeli kao sadaka siromasima, a treći dio prijateljima i komšijama.

Poželjno je da svaka osoba lično zakolje svoj kurban, no s obzirom na to da danas, posebno u urbanim sredinama, nema uvjeta da vjernik sam zakolje kurban, u bh. gradovima se to već godinama obavlja kroz organizovano klanje kurbana. Islamski pravnici se slažu da se klanje kurbana može povjeriti drugoj osobi i da je tako zaklan kurban u potpunosti ispravan.

Projekat koji osnažuje bh. društvo

Islamska zajednica u BiH institucija je koja ima višedecenijsku praksu organizacije klanja kurbana za potrebe obrazovnih ustanova i u humanitarne svrhe. I ove godine IZ je organizovala akciju "Kurbani 2019", a ove godine nazvali su je "akcijom kojom se osnažuje bh. društvo”.

Bilal Memišević, šef Odjela za ekonomske poslove pri Rijasetu Islamske zajednice u BiH, u razgovoru s novinarom AA ističe kako "Kurbani 2019" nije bez razloga nazvana tako. To, prema njegovim riječima, potvrđuje i činjenica da je u prošloj godini u organizaciji IZ u BiH žrtvovano više od 23.000 kurbana, što je blizu 100 tona mesa. Najmanje 72 pravna lica su korisnici tog kurbanskog mesa.

-Mi nismo slučajno kazali da se ovim projektom jača bh. društvo. Kurbani o kojima govorimo su domaći proizvod, kupljeni od domaćih uzgajivača i to mahom od povratnika u RS koji žive od tog posla. To je poenta ovog projekta - poručio je Memišević.

Govoreći i o distribuciji mesa koje bude osigurano u okviru ove akcije, Memišević kaže kako se uspijevaju pokriti sve potrebe odgojno-obrazovnih ustanova čiji je osnivač IZ, odnosno internati medresa i Fakulteta političkih nauka (FIN), ali isto tako i potrebe koje imaju brojne javne ustanove, bolnice, studentski domovi, centri za stara i iznemogla lica, obdaništa, centri za odvikavanje, kao i mnoga druga pravna i fizička lica u stanju socijalne potrebe.

-Mi u srednjem Podrinju, koje obuhvata Srebrenicu, Zvornik, Bratunac i Vlasnicu, otkupimo oko 2.000 kurbana, a niti jedan kilogram mesa ne iznesemo iz te regije. Više od hiljadu kurbana se kupi na području Goražda, koje žrtvujemo u klaonici u Goraždu i kompletno meso se podijeli na tom prostoru - objasnio je Memišević.

S obzirom na to da se Kurban-bajram već neko vrijeme obilježava u ljetnom periodu, kada je izazovno i teško raditi sa živim mesom zbog brzog kvarenja, Memišević pojašnjava kako je IZ pokrenula jedan novi proces gdje se u ovom periodu najveći dio kurbanskog mesa upućuje u preradu mesnim industrijama, koje imaju halal certifikat, te se kurbansko meso kroz njihove proizvode tokom cijele godine, putem Ureda za društvenu brigu Rijaseta, stavlja na raspolaganje ustanovama i fizičkim licima u stanju socijalne potrebe širom BiH.

Cijena kurbana u Islamskoj zajednici iznosi 350 KM, a to je cijena koja je fiksna posljednjih 15 godina. Memišević pojašnjava kako je akcija "Kurbani 2019" projekat koji u IZ ima veliku infrastrukturu, projekat u koji su uključeni svi imami, a prošle godine je bilo čak 248 kooperanata, od kojih su otkupljeni kurbani.

Adekvatno zbrinjavane kurbanske kožice

Islamska zajednica, kako je naveo Memišević, prema kurbanu ima vrlo ozbiljan pristup te se, prije svega, prema njemu odnosi kao prema emanetu koji joj je dat na povjerenje.

-Kada govorimo o šerijatskim standardima i propisima, iza onoga što mi radimo, stoje najveći mogući autoriteti, Vijeće muftija na čelu se reisu-l-ulemom, koji su relevantni i adekvatni tumači šerijatskih propisa - istakao je Memišević, podsjećajući da je Vijeće muftija prošle godine izdalo fetvu o obaveznom dijagnostičkom ispitivanju životinje (koja je namijenjena za kurban) na zaraznu bolest brucelozu, s obzirom na to da jedan od uvjeta ispravnosti kurbana jeste da životinja koja se žrtvuje bude zdrava.

Memišević je na kraju ukazao i na vrlo bitan segment kod klanja kurbana, a to je adekvatno zbrinjavanje kurbanske kožice. Podsjetio je i na hadis u kome se kaže da je "kurban zbrinut tek onda kada se zbrine i posljednja kurbanska dlaka".

-Ono što želimo zamoliti članove Islamske zajednice, sve vjernike u BiH koji kurban doživljavaju kao obavezu. Ako žele da upotpune svoju obavezu, to će učiniti na način da, nakon što su žrtvovali 200, 300, 500 ili 1.000 konvertibilnih maraka za svoj kurban, da žrtvuju i dvije tri marke za 2-3 kilograma soli, da kurbansku kožicu svog kurbana obavezno rasole (s unutrašje strane), i onda je dostave na mjesta koja su za to određena u organizaciji IZ. Kurbansku kožicu nipošto i ni pod kakvim uslovima ne stavljati u najlonsku kesu. Dakle, donijeti je u gajbi ili papirnoj vreći - zaključio je Memišević.

Bez prethodne medijske najave i popratnih vijesti proteklih dana nepoznati počinitelji su na lokalitetu Merdžan Glave, jednoj od kota na platou Podveležja, gdje su tokom vojnih operacija 1992.god. stradali pripadnici HVO-a podigli krajnje uvredljivo spomen obilježje.

Na natpisnim pločama ispisana su imena pripadnika HVO-a, većinom hrvatske nacionalnosti i pet imena poginulih Bošnjaka. Iznad ispisanih imena uklesani su grbovi Herceg Bosne, a umjesto s ljiljanima što je bio službeni grb Države Bosne i Hercegovine, onaj postdejtonski dok je u lijevom uglu na posebnoj ploči otisnut krst, karakteristično vjersko obilježje Katoličanstva. Bešćutna monstruoznost aktera takvih ideja nadvisila je svaku pomisao o navodnom pijetetu prema žrtvama kakvim se žele predstaviti u javnosti, na gnusoban način povrijedila dostojanstvo mrtvih i nanijela nesagledive duhovne boli njihovim porodicama.

S početka agresije na Mostar Bošnjaci su, zbog nesnalaženja rukovodstva A R BiH, i mimo svoje volje mobilizirani u jedinice HVO-a. Svoje učešće, koje nije trajalo duže od nekoliko mjeseci, u tim jedinicama razumijevali su kao zajedničku borbu protiv zajedničkog srpsko-crnogorskog agresora, ostajući pri tome vjerni i odani svom identitetu, svojoj vjeri i općim interesima svoga naroda. Čak šta više u to doba čelništva HDZ-a i HVO-a su insistirala da Bošnjaci slobodno ispovijedaju svoju vjeru, lukavo im sugerirali da nose svoja vjerska a ne državna obilježja. Među njima su bili i oni čija su imena, bez saglasnosti porodica utisnuta na novopostavljenoj spomeničkoj ploči. Neke od njih i potpisnik ovih redova s kojima je u bližem srodstvu, poznavao je od ranog djetinjstva tako da sa sigurnošću može tvrditi da ni oni ni njihove duše nisu mirni ako se uz njihova imena nalazi krst, vjersko obilježje kojem nisu i ne bi pripadali. Bol je u toliko veća što je HVO njihove porodice brutalno u maju 1993 godine protjerao u istočni dio grada, tako da ova vrsta pomena doživljavaju kao najopakiju vrstu izrugivanja.

S druge strane otvara se pitanje uloge i djelovanja brojnih bošnjačkih udruženja proisteklih iz odbrambeno oslobodilačkog rata koja su baš ove godine iz sveg glasa i u skoro svim mjestima samodopadno hvalila sebe i svoj patriotizam. Toliko su te njihove samohvale nabrekle da su unijele razdor nesagledivih posljedica ko je pravi heroj a ko nije, ko je pokretač otpora a ko je pak prvi vidio tenkove. Na sramotu njihovu bivši pripadnici HVO-a im se na ovaj način rugaju. Lucidni neimenovani počinitelji podizanja, još prošle godine porušenog, spomen obilježja na Merdžan Glavi sličnog sadržaja i sličnih poruka, odveć dobro znaju da će upravo samoinicijativno ispisivanje bošnjačkih imena pored krsta izazvati revolt kod svakog normalog čovjeka, i podigli su taj spomenik jer priželjkuju njegovo ponovno rušenje, e da bi još jednom pokazali da su „Bošnjaci“ vandali. Koliko je nama poznato na nivou Kantona ne postoji Odluka koja reguliše ova pitanja. Svakom je ostavljeno na volju da čini kako hoće i čime hoće. Ni tužbe po ovom pitanju ne bi dale nikakve rezultate.

Foto: AA

Sarajevo, 02. august 2019. (MINA) – Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u okviru manifestacije "Odbrana Bosne i Hercegovine - Igman 2019" održao je danas hutbu u Igmanskoj džamiji. Današnju hutbu prenosimo u cijelosti:

- Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. On nas je uputio na put bratske ljubavi i pažnje. On nam je darovao ljepotu džemata i zajedništva.

Mir i spas neka su na Njegovog posljednjeg poslanika, pouzdanog i povjerljivog Muhammeda. Salavat neka je na njegovu plemenitu porodicu i uzorite ashabe i sve njegove sljedbenike u svim vremenima.

Posebnu milost ištemo za sve bosanske gazije i šehide, koji su svojom borbom, životom i krvlju zaštitili našu nejač i naše potomke i odbranili našu domovinu od agresora i izdajnika.

Molimo Te, Uzvišeni Allahu, neka naša djela budu u sjeni milosti Tvoje i pomoći; neka svaka naša dova i svako naše djelo u ime Tebe započne i u ime Tebe se i dovrši!

U suri Alu Imran stoji:

O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte one kojima možete vjerovati; ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. (Alu Imran, 118)

I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici. (Alu Imran, 139)

Ako vi dopadnete rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli silnike. (Alu Imran, 140)

Zar mislite da ćete ući u džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji u borbi ne posustaju? (Alu Imran, 142)

Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici. (Alu Imran, 160)

Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi. (Alu Imran, 164)

Draga braćo i sestre.

Kao i svake godine, na platou Igmana pored Vojničke džamije, okupimo se radi podsjećanja na naše junake, naše gazije. Podsjetimo se na veličinu njihove zakletve: čuvati domovinu i vjeru, štititi narod i braniti zemlju od dušmana. Bili su i goli, i bosi, i gladni, i promrzli, svjesni da imaju samo svoje živote i vjeru u Boga Jedinoga, Koji ih štiti.

Vodila ih je mudrost iz ajeta koje smo citirali. Bili su ubijeđeni da su Allahova milost i pomoć na strani pravde, istine i čovjekoljublja. Bili su ponosni što im je Allah omogućio da se bore za te plemenite ideale.

Njihov zavjet, kao i zavjet naših hrabrih sinova i kćeri od ljute Krajine do herojskog Podrinja, od hrabre Posavine do prkosne zemlje Hercegovine, isti je zavjet Bogu, narodu i zemlji: živjet ćemo slobodno i svoju čeljad podizati u ljudskom dostojanstvu.

Nisu se kolebali, već su svojim primjerom pokazali put i nama ostavili u amanet da se za slobodu i dostojanstvo naroda i zemlje borimo s istom odlučnošću kakvu su i oni ispoljili, ponosno, čvrsto, stameno, časno i uzdignute glave.

I danas, četvrt stoljeća poslije, nakon strašne agresije, genocida i udruženog zločinačkog poduhvata, ta je odlučnost više nego potrebna, jer nasrtaji na našu Domovinu i naš narod ne jenjavaju. Samo je oružje drukčije.

I danas moramo ukazivati na pokušaje dehumanizacije nas, bosanskih muslimana, koju vode politike iz susjednih zemalja, izmišljajući laži o našem čistom islamu. U isto vrijeme, oni se naoružavaju, spremni da započeto nastave, kao da im zla nije malo.

Odlikuju ratne zločince i veličaju zločinačke ideologije, uzdižu ih i ponose se njima.

Naš najveći grijeh, u njihovim očima, uvijek je bio taj što volimo svoju zemlju i svoju vjeru i što nikada nismo bili spremni od te ljubavi odustati. To je ona ista mržnja koju su iskusili naši preci bogumili, upućivana prema našoj zemlji, kulturi i vjeri. I tada su našu vjeru nazivali heretičkom, kako bi opravdali svoje zločine nad nama. Danas je nazivaju militantnom, kako bi nas dehumanizirali i pripremili za njihove nove zločinačke ekspedicije.

Na njihovo nasrtanje ne smijemo ne reagirati! Obaveza je svakog savjesnog i časnog čovjeka ukazati na zlo koje nam se čini u Bosni i Hercegovini. I neka niko ne misli da ćemo lahko sa zlom, koje nam se sprema, i neka ne govori da ga se ono ne tiče! Jer, voda će napuniti krčag i kada kapa kap po kap, kao što će se i čovjek napuniti zlom, ako se ono u njemu nakuplja malo-pomalo. Oni koji o drugima šire laži i od njih ne odustaju, jednoga dana će počiniti zlo, ako im se ne suprotstavimo.

Tovariti na leđa krivicu bosanskim muslimanima i okrivljivati nas zbog svjetskog problema izbjeglica, samo zato što su te izbjeglice dobrim dijelom muslimani, nečasna je rabota i jasna zla namjera. Jer, onaj ko nanosi patnju drugima, želeći na taj način prigrabiti sebi korist, upast će u mrežu mržnje, iz koje se nikada neće osloboditi.

Vjera nas uči da oni u čijim postupcima i životima nema milosrđa neće postići blaženstvo ovog svijeta, dok dobri ljudi u pomaganju drugim ljudima vide blagoslov, dar od Boga, koji ih čini plemenitim, snažnim i velikim na ovom svijetu i priprema za drugi, bolji svijet. Najveći znak milosrđa je ljubav, ne mrziti svog bližnjeg, svog brata, svog komšiju, svog susjeda; ne mrziti ljude zbog jezika, vjere, boje kože, one drugačijih uvjerenja i pogleda na svijet.

Upravo nas vjera uči, na što ukazuju i Kur'an i Biblija, da su neutemeljena optužba i potvora teški grijeh, veći i od grijeha Ademovog. Lažna optužba je bila uzrokom prvog zločina u povijesti ljudskog roda, kada je Kabil ubio Habila. I zato, neka čovjek obuzda svoje riječi, neka obuzda svoje tijelo i neka obuzda svoj duh, pa će sačuvati i sebe i druge mržnje i patnje ovoga svijeta. Onaj ko istinski vjeruje u Božiju riječ, neće biti isključiv i netrpeljiv prema ljudima samo zato što su druge vjere, jer je svjestan da je uputa u Božijim, a ne u ljudskim rukama.

Sudbina čovječanstva je u mnoštvu vjera i kultura. O tome nam svjedoče sve svete knjige i svi mudri ljudi koji istinski vjeruju u Boga i u drugom čovjeku vide samoga sebe. Onaj ko ne poštuje čovjeka ne poštuje ni Boga, niti Ga se boji.

A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (El-Maida, 48)

Braćo i sestre.

Oni koji su pameću obdareni znaju da je snaga zajednice u njenom jedinstvu o najvažnijim pitanjima njena opstanka. Bog nas opominje i doziva da se Njegova užeta držimo skupa i da se ne dijelimo u vjeri i političkim ciljevima.

Danas, nažalost, u Bosni ima više udruženja i političkih partija nego ljudi. Umjesto da zajedno vrijedno radimo, prepričavamo ko je šta kome napisao ili rekao prije nekoliko godina i bavimo se drugim trivijalnostima i beskrajnim i nepotrebnim dokazivanjima ko je od koga veći.

Ne valja to!

Pozivamo vas da odustanete od te prazne rabote i da udružite snage da popravite stanje u društvu. S ovoga mjesta pozivam sve da čuju Božiju opomenu: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte… i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On (Allah) nje spasio. (Alu Imran, 103)

Naš hal prije dvadeset i četiri godine najviše liči na sliku koja nam je oslikana ovim kur'anskim ajetom. U jedinstvu je vaš spas, a u podjelama vaša propast.

Danas puno ličimo na Musaov, a.s., narod u pustinji: lutamo po bosanskim dolinama i tumaramo za tuđim ciljevima. Ne valja to! Podržimo one koji su spremni i hrabri da preuzmu odgovornost za domovinu, stanimo uz njih kao što smo stajali i uz naše gazije. Ovo je vrijeme odluka, a kada je vrijeme odluka, kolebanju nema mjesta. Odlučni, hrabri i znani, moraju iskoračiti naprijed, to je dužnost, to je obaveza.

Braćo i sestre.

Za nekoliko dana dolazi nam Kurban bajram. Muslimani u Meki se pripremaju za obrede hadža. U sjećanje dozivamo još žive slike Ibrahima, a.s., i njegova sina Ismaila, a.s. Velika je to pouka cijelom našem narodu. Bez žrtve onoga što nam je drago, nema spasa ni za pojedinca ni za narod.

Život na zemlji je žrtva, trud i napor. Trudimo se da on bude sigurniji i lakši, makar za zehru ugodniji, radosniji i ljepši. Neka nam najveća radost bude osmijeh koji ćemo izmamiti na licu drugog čovjeka, djeteta i žene.

Bajram je vrijeme darivanja! Darujmo jedni druge pažnjom i posvećenošću. Pripremimo na to svoje porodice i svoju čeljad. Poučimo ih našim običajima i našoj tradiciji. Ne činimo za bajram ono što nisu činili naši preci. Mi imamo naše običaje. Oživimo ih i ne posežimo za tuđim, nama stranim običajima.

Bože jedini, ujedini naša srca u vjeri, slozi i ljubavi. Osnaži nas da u poteškoćama ne pokleknemo i da u iskušenjima ne posrnemo. Osnaži nam ljubav prema domovini. Sačuvaj nam našu djecu i pokaži im put do Tvoje vjere i sigurnosti. Bože milostivi, oprosti nam grijehe koje znamo i koje ne znamo.

Hvala Ti za sva dobra Tvoja.

Svemogući Bože, Koji živiš i vladaš uvijek i dovijeka.

Amin!

Hutba Vojnog muftije Hadisa-ef. Pašalića

(Igman- mjesto dove i nade u ljepšu budućnost)

Centralna džamija u Hadžićima

27.06.2019. godine

أَعُوذُ بِاللهِ مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ  بِسۡمِ ٱللهِ ٱلرَّحۡمَـٰنِ ٱلرَّحِيمِ

وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ فَلْيَسْتَجِيبُواْ لِي وَلْيُؤْمِنُواْ بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Koji nas u Časnom Kur'anu podsjeća: „Kada te upitaju o Meni Moji robovi, ti im reci da sam Ja blizu, uslišavam dovu onoga koji moli kada Me zamoli, pa nek se i oni Meni odazovu i neka Me vjeruju, ne bi li na Pravom putu bili!“ (El-Bekare, 186.)

Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, a. s., koji je rekao: „Divna li su oružja vjernikova: strpljenje i dova. Dova će vam koristiti da ublažite nesreću koja vas je pogodila kao i da spremno dočekate nesreću koja vas još nije pogodila. Zbog toga, Allahovi robovi, obraćajte se Allahu dovom. Zaista čovjeku, zbog grijeha koje čini, može biti uskraćena nafaka. Sudbinu ne može spriječiti ništa drugo osim dove, dok život ne može produžiti ništa drugo osim dobročinstva.“

Draga braćo!

''Za svaki poziv 'Allahu', postoji bezbroj onih: Tu sam, od Mene.''

Naš Časni Kur'an, knjiga je dova. Dova je kur'anski lijek. Prva kur'anska sura, Fatiha, dova je. Njome molimo Uzvišenog Allaha da nam ukaže na Pravi put, i da nas sačuva srdžbe i zabluda. Dvije posljednje sure u Kur'anu su također i dove. U njima se traži utočište kod Allaha i zaštita od belaja. Kur'an je, dakle, počeo dovom, u sebi sadrži mnoštvo dova i završava dovom. A ona, kao ibadet, datira još od prvog čovjeka, Adema, a.s.

Naš Poslanik Muhammed, a.s., preporučuje: „Molite Allaha da vas sačuva teških nesreća, tragičnih posljedica zle sudbine i da se neprijatelji vašim zlom ne naslađuju.“

U namazu, koji je također dova, ali i izvan njega, vjernik moli Uzvišenog Allaha za svoje potrebe i želje. Dova je ibadet koji simbolizira našu poniznost, pomoć, uspjeh i ljubav.

Dova i rad u ime Uzvišenog Allaha, nerazdvojni su. Svaki musliman svojim riječima može moliti Uzvišenog Allaha, uz uvjet da ne moli za grijeh ili štetu drugome.

Dove se izgovaraju u raznim prilikama i na raznim mjestima. Izgovaraju se prilikom vremenskih nepogoda: poplava, suša, zaraza. Izgovaraju se i prilikom ratova, neimaštine i u drugim sličnim prilikama. Dove okupljaju vjernike na zajedničku molitvu. Božiji poslanik, Muhammed, a.s., je izlazio sa svojim sljedbenicima na jedan brežuljak Medine, da uputi dovu za kišu. Mjesta na kojima se zajednički uče dove, u našoj tradiciji poznata su kao dovišta. To su posebna mjesta za upućivanje dove i datiraju od davnina.

Braćo u vjeri,

Okupljeni danas ovdje, u ovoj džamiji, u mubarek danu džume, podsjetit ćemo se na jedno od naših dovišta – ono na Igmanu – svjesni da dovišta ne izgrađuju Bošnjake iznutra, kao vjernike, jer islam od njih ne traži da ih posjećuju. Dovišta su međaši koji Bošnjake određuju u odnosu prema njihovom izvanjskom okruženju. Odlaskom na dovišta Bošnjaci, s jedne strane, svoje okruženje podsjećaju da su ove prostore nastanjivali davno prije Osmanlija i da imaju puno pravo na zemlju Bosnu i nakon njih. S druge strane, insistiranjem na posjećivanju dovišta, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini pokazuje da neizmjerno cijeni i poštuje one koji su žišku islama donijeli i predali Bošnjacima u amanet.

I dovište na Igmanu uz Ratnu džamiju na Igmanu, izgrađenu rukama branilaca – prvu zvanično otvorenu džamiju u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini – svjedoči da se na ovim prostorima vodila borba za očuvanje islama i opstanak muslimana. Dovišta su nam dar za očuvanje sjećanja i tradicije bez kojih nema razvoja svijesti o postojanju i čuvanju domovine. Svjesni situacije koja naše društvo tišti, okruženja u kojem se nalazimo, izazova i problema koji su svakodnevni, dova je tu da kroz molbu Uzvišenom Allahu zatražimo oprost za grijehe, da odagna brige, da nam pokaže put spasa, i da u zajedništvu pomognemo jedni druge. Upravo u iskušenjima ljudskog djelovanja dove nas snaže i jačaju u pomaganju drugima.

Draga braćo,

Za prosperitetnu zemlju, svi moramo ulagati maksimalan napor, a potom upućivati dove Uzvišenom za pomoć, i stalno imati na umu da je na Igmanu, kao i na drugim mjestima širom Bosne i Hercegovine prolivena šehidska krv za odbranu dina i domovine. Zato sve vas, čestite muslimane, i vaše porodice pozivam da zajedno, u četvrtak 01. augusta, u Ratnoj džamiji, nakon akšam-namaza, proučimo hatmensku dovu našim šehidima i poslušamo vaz našeg Enver-ef. Hošića, a sutradan, od 11.30 sati, poslušamo prigodan program koji će izvesti vojni imami i imami MIZ Sarajevo. Hutbu će tog dana kazivati reisu-l-ulema IZ u BiH, Husein-ef. Kavazović, a Dovu za Domovinu učiti glavni imam MIZ Janja, hafiz Omer-ef. Camić, koji će također sa mrežom mladih ovog i MIZ Bijeljina učestvovati u programu prije džuma-namaza. Istog dana, od 16:00 sati bit će upriličen kulturno-umjetnički program na Velikom Polju.

Svoju današnju hutbu završit ću dijelom teksta iz „Dove za Domovinu“ koju ćemo narednog petka, akoBogda, zajedno u cjelosti proučiti nakon džuma-namaza na Platou Ratne džamije:

Gospodaru naš, učini da krv šehida, i suze njihovih majki, i uzdah njihove djece, i bol njihovih supruga budu temelj našeg sjećanja, snage i odlučnosti da budemo odgovorniji i sposobniji u svojim zadacima, aktivniji u svojim džematima i korisniji društvu i Domovini. (Amin.)

Gospodaru naš, ne dopusti da nas slabosti obuzmu pa da zaboravimo na Tebe, da se udaljimo od Tvoje milosti i zaštite. Poduči nas da ne zaboravimo da si nam Ti Domovinu Bosnu i Hercegovinu darovao - da je volimo i u njoj mir i slobodu čuvamo. (Amin.)

Amin, ja Rabbe-l-'alemin.

Avion s prvom grupom hadžija iz Bosne i Hercegovine jutros je poletio s Međunarodnog aerodroma Sarajevo za Medinu. Polasku je prethodilo okupljanje u džamiji „Kralj Fahd“ u Sarajevu, gdje je zajedničku ikrar dovu proučio izaslanik sarajevskog muftije dr. Abdulgafar ef. Velić.

Zajedničkoj ikrar dovi za prvu grupu ovogodišnjih hadžija prisustvovao je i reisu-l-ulema Husein ef. Kavazaović, koji je tom prilikom rekao:

„Došao sam da s vama podijelim nekoliko trenutaka pred vaš odlazak, da vam zaželim hairli put na najsvetija mjesta, u našu Medinu i Mekku, moleći Dragog Boga da vam ukabuli vaš nijjet. Ono što je za vas važno, pored vašeg nijjeta, jeste i sabur. Na svakom putu moramo biti spremni da podnesemo određene napore. Takav je i hadž. Hadž je napor i tu je potrebna ta unutarnja borba, kako sa samim sobom, tako i sa šejtanom. Bit će potrebno da se saburom naoružate i da ovaj put podnesete kao pravi vjernici. Islamska zajednica, Ured za hadž i umru i cijela vodička služba potrudit će se da vam ovaj put što više olakša.

Najviše šta trebate činiti na hadžu je istigfar, odnosno da molite Allaha, dž.š., da vam oprosti grijehe. Stalno tražite od Gospodara da Vam primi dobra djela, a grijehe oprosti, jer su to najbolja mjesta i najbolje vrijeme za primanje pokajanja. Nastojite da što više vremena provedete u ibadetu.

Ovo su vrući dani i teški za obaviti hadž, čuvajte svoje zdravlje. Vi mlađi ste obavezni kao muslimani da pomognete starijim hadžijama među vama. To je vaša obaveza kao što je obaveza i namaz obaviti. Vi ste sada jedan džemat i nastojte da kao braća i sestre budete jedni drugima pri ruci.

Čujemo nekada među nama Bošnjacima da bi Islamska zajednica trebala odvajati hadžije i one bogatije smjestiti u bolje, a one siromašnije u lošije hotele. Ali vi kao muslimani, a i mi kao ulema znamo da na hadžu oblačimo bijele ihrame. Na hadžu nema i ne bi smjelo da bude razlike među ljudima. Ova Islamska zajednica, ovakva kakva jeste, neće to raditi, neće praviti razlike među našim ljudima. Mi smo jedan džemat i ne trebamo praviti razlike među ljudima.

Vi idete na hadž i na neki način prezentujete bosanskohercegovačke muslimane. Molim vas da svojim ponašanjem na svakom koraku pokažete prije svega skrušenost, da se posvetite ibadetu i da prezentujete islam onako kako je to činio i naš Poslanik i kako to od nas traži naš Gospodar.

U ime cijele zajednice muslimana u Bosni želim vam sretan put, da Allah, dž.š., ukabuli vaš nijjet i vaše ibadete, i da nam se vratite sretni i zadovoljni“, poručio je budućim hadžijama reisu-l-ulema Kavazović.

Iz Sarajeva će danas ka Medini poletjeti još dva aviona s hadžijama iz Banjalučkog, Goraždanskog i dijela Bihaćkog muftijstva.

Ostale hadžije iz BiH će put svetih mjesta krenuti prema ranije utvrđenom rasporedu letova. Detaljne informacije o terminima letova i okupljanju hadžija možete naći na web stranici www.hadziumra.ba.

Fotografije koje ćemo svakodnevno objavljivati kao i ranijih godina možete pronaći u fotogaleriji posvećenoj ovogodišnjem hadžu na www.hadziumra.ba.

Sarajevo, 05. april 2019. (MINA) – Danas je prigodnim program svečano otvorena ovogodišnja manifestacija „Dani vakufa u BIH“, a ovu devetu po redu manifestaciju otvorenom je proglasio reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

Uvodnim riječima u ime organizatora obratio se direktor Vakufske direkcije IZ u BiH Senaid Zajimović koji je poručio da vakufi i danas pružaju velike mogućnosti te da od nas zavisi hoćemo li ih iskoristiti:

- U vakufima je veliki potencijal. To se može vidjeti iz brojnih aktivnosti koje smo realizirali u proteklom periodu. One, iz godine u godinu, rastu. Veliki broj njih realizirali smo upravo zahvaljujući prijateljima iz Kuvajta, rekao je Zajimović uz kratko podsjećanje na dosada realizirane projekte na polju revitalizacije postojećih ali i izgradnje i zasnivanja novih vakufa.

Pristupnima se obratio i dr. Muhamed El-Dželahime, generalni sekretar Generalnog sekretarijata za vakufe Kuvajta i izaslanik ministra vakufa: - Država Kuvajt ispisala je svoje ime zlatnim slovima kao jedna od najistaknutijih država u aktivnostima na polju humanitarnog i karitativnog rada koji se smatra jednim od najvažnijih izvoznih brendova, ako izuzmemo izvoz nafte. Kuvajt je pokazao veliki interes za potporom humanitarnim i razvojnim projektima u zemljama Balkana općenito i Bosni i Hercegovini posebno, u cilju ispunjenja potreba društvenih zajednica u tim zemljama, rekao je između ostalog dr. El-Dželahime.

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović je u svom obraćanju istaknuo da su brojni bosanski gradovi utemeljeni na vakufima, da su kroz historiju kao i danas vakufi igrali bitnu obrazovnu i društveno korisnu ulogu u našem društvu, naročito kroz pomoć socijalno ugroženim kategorijama društva.

„Vakufi su od prvih stoljeća islama bili ne samo još jedan način na koji su muslimani iskazivali svoju  odanost Jednom Bogu nego i način na koji su svjedočili svoju predanost idejama zajedničkog dobra i društvene odgovornosti. Vakufi su više nego i jedna druga islamska institucija u muslimanskoj civilizaciji doprinijeli afirmaciji ideala slobode kako među pojedincima tako i u muslimanskom kolektivitetu“, kazao je Kavazović.

Reisu-l-ulema je također naglasio da su vakufi kroz historiju islama bili način da se zaobiđu sve institucionalne, birokratske i političke prepreke na putu razvoja društvenih potencijala muslimanske civilizacije.

„Vakufi su i danas najbolji garant očuvanja autonomije naše Islamske zajednice. Ali i najbolji način da se pomogne našoj državi i društvu u brojnim segmentima u kojima država još uvijek nije pokazala neophodnu efikasnost. Vakufi nisu mogli zamjeniti efikasnu vlast i državu ali su kroz historiju islama uvijek muslimanima mogli biti oslonac da njihova društva funkcionišu i onda kada su se države nalazile u političkim previranjima“, zaključio je reisu-l-ulema Kavazović.

Kavazović se ovom prilikom zahvalio svim vakifima u našoj domovini ali „braći iz brojnih zemlja prije svega Republike Turske, Države Kuvajt, Kraljevine Saudijske Arabije i Države Katar koji su prepoznali značaj samoodrživosti na ovim prostorima i pomogli u uspostavljanju novih vakufa. „Ne bi bilo moguće govoriti o vakufima u Bosni i Hercegovini a ne spomenuti doprinos Države Kuvajt i njenih brojnih institucija od nadležnog ministarstva do brojnih vladinih i nevladinih organizacija koje djeluju u BiH“, dodao je Kavazović.

U okviru današnje svečanosti uručena je i plaketa za najistaknutijeg vakifa za 2018. godinu, a ovu titulu ponio je Meho Tepić. Naime, vakif Tepić je sa svojom porodicom u potpunosti obnovio džamiju u naselju Petriča u Srebrenici u koju je uložio oko 600.000 KM ličnih sredstava. U genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici Meho je izgubio tri brata. Džamiju u Petriči je obnovio kao vakuf za svoja četiri brata, tri bratića i sve šehide u Srebrenici, te joj je i dato ime „Šehidska džamija“. Njezina izgradnja je započela 2017. godine, a najveći dio poslova je završen u 2018. godini kada je džamija i otvorena.

Još jednom podsjećamo da će manifestacija „Dani vakufa u BIH“ trajati do 13. aprila 2019. godine, a programom manifestacije obuhvaćen je niz različitih sadržaja koji će biti realizirani u Sarajevu, Zenici, Travniku, Janji, Goraždu, Zavidovićima i Kiseljaku.

Cjelokupan program manifestacije možete pronaći klikom ovdje.